Piše: Samra Halilović
Datum: 03.11.2021. u 21:35
Kategorija: Kritika političkog uma
Medijski prostor proteklih dana sve je više okupiran temama ponovnog izbijanja rata u Bosni i Hercegovini. Zbog iskustva iz perioda agresije na našu zemlju, građani su se našli u atmosferi nesigurnosti i neizvjesnosti.
Podsjetimo se kako je recentna kriza počela.
Bivši Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, Valentin Inzko, 23. jula nametnuo je dopune u Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine kojima se zabranjuje i kažnjava negiranja genocida i veličanje ratnih zločinaca. Inzkova odluka navela je Milorada Dodika, da poziva na disoluciju Bosne i Hercegovine.
Inzkova odluka, u javnosti sasvim opravdano atribuirana kao civilizacijski čin, objavljen je 27. jula u „Službenom listu“ Bosne i Hercegovine, uzrokovala je blokiranje rada institucija sistema od zastupnika iz manjeg bh. entiteta Republike srpske. Dakle, nezadovoljstvo Milorada Dodika i njegovih sljedbenika proizašlo je iz nametnute odluke, zbog koje ne mogu više „na sva usta“ negirati genocid te veličati ratne zločince. Iz toga su uslijedili sve aktivniji istupi, kojima isti Dodik direktno poziva na „odbranu“ RS-a od ovakve za njega „necivilizacijske odluke“, te zagovara organizovanje zasebne vojske entiteta.
Kriza koju je politički lider bosanskih Srba izazvao u bosanskohercegovačkom društvu kreirala je tri oblika ponašanja ili tri tabora.
Prvi je onaj oblik ponašanja ili djelovanja koji je, podstaknut sramnim aktivnostima separatista, proizveo buđenje ili razvijanje odbrambene i/ili patriotske svijesti. Drugi tabor se odlikuje privrženošću koakterima Dodikove politikea, a treći oblik ponašanja odlikuje se odsustvom bilo kakve akcije ili djelovanja u vezi sa novonastolom krizom.
Drugi tabor je jasan od 1991. godine, treći je nebitan, ali je prvi više nego zanimljiv. U njemu je ključna kategorija svijest o nužnosti odbrane ili samoodbrane. Naime, sve više se u prepoznavanju potrebe jačanja ili funkcionalnog djelovanja vlastitih snaga izgrađuje čvrsta struktura svijesti prema kojoj Bosna sama sebe treba/mora braniti. Razvijanje ove misli proizvodi nagone za stvaranje odbrambenog mehanizma ili težnje ka odbrambenoj spremnosti. Ovaj tabor uključuje i proces „dosazrijevanja“ svijesti pojedinaca o posebnosti Bosne i Hercegovine kao jedine domovine, i kao aktera koji igra značajnu ulogu u polju međunarodnih odnosa.
Razvijanje svijesti o oslanjanju na vlastite snage nužno je bilo nametnuto onog momenta kada je u krugovima stvarnosti sigurnost ponovo dovedena u pitanje, odnosno kada je opstanak pojedinca ponovo smatran ugroženim. Svjesni neefikasnog djelovanja međunarodne zajednice, u periodu agresije na našu zemlju, koja dugo nije prihvatala da je rat bio politički, ideološki, hegemonistički, već ga označavala kao građanski, dovela je do ubrzane emancipacije čovjeka kao samog sebi potrebnog i nužnog za borbu, posljedično i grupe kojoj kulturno pripada.
Na Twitter nalogu OHR BiH nedavno je objavljeno: “Kako se navodi u članu 1.1 i članu 1.3 Ustava Bosne i Hercegovine, entiteti su pravno uspostavljeni kao dio unutrašnje strukture Bosne i Hercegovine, koja nastavlja svoje postojanje po međunarodnom pravu kao država čija je unutrašnja struktura modifikovana.
Prema tome, suverenitet pripada državi Bosni i Hercegovini, a ne entitetima.”
Sličnost današnjice i ne tako davnih devedesetih godina, ogleda se i u negiranju susjedne Srbije da se miješa u unutrašnju politiku Bosne i Hercegovine, što u praksi prema svemu sudeći nije slučaj. David Owen je u svojoj knjizi „Balkanska odiseja“ naveo kako su se politika i rat vodili iz Beograda i Zagreba, dok je tadašnji predsjednik SR Jugoslavije Slobodan Milošević negirao postojanje bilo kakvih vojnih ili političkih veza sa strukturama u Bosni i Hercegovini.
Spremni na konflikt, traže svoje saveznike, svjesno ih identifikujući kao spremne na uspostavljanje zajedničkog jedinstva protiv „neprijatelja“. Moć koju ima ili koja se da pojedincu svjesno ili nesvjesno, može potencijalno stvoriti konflikt, koji onda stvara svoje koalicije radi opstanka ili uspjeha. U konkretnom slučaju, a zarad pokušaja odobrovoljavanja bosanskih Srba da ravnopravno participiraju u procesima koji Bosnu i Hercegovinu uvode u Zapadni kulturno-civilizacijski krug, pojedinac kojem je data moće je Milorad Dodik.
Pogrešnim (slučaj Dodik) i neefektivnim djelovanjem, međunarodna zajednica je stvorila širok prostor za djelovanje velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini i zbog toga moeže izgubiti kredibilitet (da li je ili nije, vrijeme će pokazati) jer je stvorila više prostora za djelovanje separatista. S druge strane, svojim (ne)djelovanjem Zapadane diplomate bude svijest patriota.
Sigurnost Bosne i Hercegovine moramo obezbijediti sami, uz pomoć prijatelja, saveznika, koji pomažu samo onima koji tačno znaju šta žele. Sigurnost naše zemlje nije ugrožena samo posljednjih nekoliko mjeseci. Ona je bila ugrožena svaki put kada je u društvu svjesno stvaran uslov za namjerno buđenje neprijateljskih odnosa; dokle god postoji skrivena ili vidljiva pretenzija drugih država na ostvarivanje vlastitih velikih projekata – sigurnost Bosne i Hercegovine se dovodi u pitanje. Bosna i Hercegovina je ugrožena sve dok se historija iskrivljuje, dok se ratni zločinci vrednuju kao heroji, a zločini umanjuju, opravdavaju, negiraju ili pokušavaju sa drugima izjednačiti odbacujući svoju krivicu kao samu. Kada vjerske kuće štite zločince i šute na zločine, kada se god onaj drugi namjerno i svjesno diskredituje na etničkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi. Sve dok se negira genocid, stvarajući svjesno preduvjete za isti, sigurnost Bosne i Hercegovine se dovodi u pitanje.
I šutnja međunarodne zajednice, također ugrožava Bosnu i Hercegovinu, ali joj i pomaže. Tu nema paradoksa. Dok god je naša domovina u pitanju, homogeniziranje Bošnjaka i ostalih bosanskohercegovačkih patriota kretat će se uzlaznom putanjom. Drugim riječima, kriza u kojoj se nalazimo, možda je dobra za nas.
Samra Halilović, rođena je Tuzli, 20. 09. 1998. godine. Srednju medicinsku školu završava u JU Srednjoškolski centar „Srebrenica“. Studentica je četvrte godine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, studijskog programa Politologija, usmjerenje Međunarodni odnosi i diplomatija. Aktivan je saradnik na portalima za promociju uspješnosti mladih u Bosni i Hercegovini, te portalima koji se bave društveno-političkim pitanjima.
