Piše: Senad Huseinagić
Datum: 09.06.2025. u 21:35
Kategorija: Kritika političkog uma
Mnogo je ljudi na prostorima Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja, posebno među Bošnjacima, a još više među Crnogorcima, koji veličaju bivšu državu, a pri tome kritikuju postojeće. Pardoksalno, jer je najveći dio problema sa kojima se suočavamo direktna posljedica jugosocijalističkog sistema, čije recidive još nismo prevazišli. Evo nekoliko stvari koje treba imati u vidu kada se upoređuje bilo koja sadašnja država sa bivšom Jugoslavijom (SFRJ).
Stranačka podobnost i nacionalni ključ
Jugonostalgičari postojeće države, a naročito Bosnu i Hercegovinu, kritiziraju zbog praktikovanja političke podobnosti i nacionalnog ključa. Imenovanja na važne pozicije u SFRJ su vršena uz gotovo isključivo dva kriterija: moralo-politička podobnost i nacionalni ključ. Isto onako kako se danas političke stranke trude da na važne pozicije postave sebi podobne, identično je Savez komunista postavljao isključivo svoje članove i to “moralno-politički podobne.” Tada se imenovanje vršilo u izuzetno uskom krugu ljudi (komitet), pri čemu se nije moglo ništa preispitivati niti analizirati.
Nacionalni ključ je bio proklamovan kao vrhunac demokratije, a stvarno je služio da se protežira neka nacija (zavisno od interesa i ciljeva drugova u Komitetu). Nacionlani ključ svakako jeste anahrono rješenje, ali danas je on nužnost na koju smo morali pristati u Dejtonu, ali se barem zna koje pozicije pripadaju pripadnicima nekog naroda. U SFRJ je po nacionalnom ključu direktor RTV Zagreb bio Srbin, kao i direktor RTV Beograd. O strukturi visokih oficira u JNA da ne govorimo. Da li je to bilo baš slučajno? Bez obzira, hvalitelji bivše države svoju državu optužuju da su čak fašističke, jer se nacionalno prebrojavamo, a upravo država koju oni hvale je uvela nacionalno prebrojavanje, k tome ne na ravnopravnim osnovama, nego onako kako to odredi grupa likova u Komitetu. Ako su današnje države, po njihovom tumačenju zbog toga fašističke, onda je bivša država, koju oni ukivaju u zvijezde, izmislila fašizam.
Korupcija
“Korupcija” je mantra jugonostalgičarima. A baš u državi za kojom čeznu skoro da nema radnika koji nije nešto “iznio” (čitaj: ukrao) iz svoje firme. A koliko i šta su “iznosili” povlašteni drugovi? “Upotrebu službenog vozila u privatne svrhe” izmislila je socijalistička Jugoslavije, što ne smeta jugonostalgičarima, ali im smetaju naši ministri kad zloupotrebljavaju službeni položaj. U onoj državi ne samo da su koristili službene automobile (i to sa famoznim crvenim tablicama), nego i službene vozače da vozaju djecu i supruge funkcionera ili da direktorovu porodicu odvezu na vikendicu i dođu po njih. I ne samo da su direktori to koristili, nego su u privatne svrhe službena vozila mogli koristiti i vozači, nakon što odvezu direktora.
Da ne govorimo o principu “ne mogu me toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi”. Poslovanje čekovima ‘80-ih godina prošlog stoljeća proizveden je i promoviran kriminal neviđenih razmjera. Ogroman broj ljudi je svjesno potkradao društvo kroz izdavanje čekova bez pokrića. Zašto je to dozvoljavao onaj sistem? Pa vrlo vjerovatno kako bi povlašteni mogli krasti neuporedivo više, a da to ne interesuje obične ljude jer je i običnim ljudima omogućeno da kradu. I tu pošast, nažalost, nismo prevazišli, pa se čudimo kada velika večina naših građana pokušava da dođe do nečega “preko štele”.
Privatizacija
Omiljena tema jugonostalgičara je – privatizacija. Tačno je da privatizacija u Bosni i Hercegovini nije realizirana na najbolji način. Međutim, zanemaruje se činjenica – ogroman broj firmi kod nas je privatiziran tako što su bivši direktori uvjerili radnike da “zajednički” ulože novac u privatizaciju “njihovih” firmi, koje su se pokazale neuspješnim. a direktori su nekim čudom imali upravljački paket u vlasništvu tih privatiziranih firmi. Firme su propale a direktori su prodali mašine i poslovne prostore. Skoro svi ti direktori su bili direktori iz onog sistema, dakle komunisti, koji su naučili kako se živi na račun nekog drugog. Mnoštvo je bivših visokih partijskih (komunističkih) funkcionera koji su radili na važnim pozicijama, i koji su preko noći od “komunista” postali “kapitalisti” koji su uzeli zastupništva svjetskih kompanija, a neki su praktično oteli predstavništva SFRJ u nekim stranim državama i preko noći ta predstavništva pretvorili u svoje privatne firme i postali ugledni privrednici, a neki kasnije i tajkuni.
Taj fenomen ljubitelji bivše, a kritičari postojećih država, pripisuju ni manje ni više, nego slobodnim i demokratskim državama, kakva je Bosna i Hercegovina. Zanemaruju činjenicu da je odgovornost za lošu privatizaciju na nekada u Savezu komunista visoko pozicioniranim i njemu moralno-politički podobnim kadrovima. Takav razvoj događaja možda najbolje oslikava koliko je bivša država i bivši sistem stvarno bio zasnovan na lažima.
Kako se sve to iz onog sistema “primilo” u novim državama? Pa vjerovatno zato što su većinu pozicija u svim postojećim političkim strankama, odmah poslije raspada SFRJ zauzeli bivši članovi Saveza komunista, koji su samo nastavili raditi ono sto su naučili u onom sistemu. A što je snažan argument kritičarima ovoga sistema što nije sproveo – lustraciju.
Senad Huseinagić je rođen 01.08.1960. godine u Žepču. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Zenici. Studij medicine je završio na Univerzitetu u Sarajevu, gdje je stekao i zvanje magistra medicinskih nauka. Autor i koautor je 6 stručnih knjiga i monografija, kao i 33 stručna rada u domaćim i međunarodnim stručnim časopisima. Učestvovao je u preko 50 većih projekata od kojih su neki bili u inostranstvu (Srbija i Kina). Zaposlen je u Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica. Živi u Zenici.
