”Za nas je Bosna centar i cilj, naš ideal i naša nada.” (Adil-beg Zulfikarpašić)

Piše: Azur Delić
Datum: 01.04.2020. u 23:49
Kategorija: Kameni spavači

Adil-beg Zulfikarpašić je izuzetna historijska ličnost koju je u misaonom smislu oblikovala ideja liberalizma, uz nemjerljiv uticaj islamsko-orijentalnog nasljeđa. Zalaganje za bošnjaštvo i liberalnu demokratiju obilježile su njegovo društveno-političko djelovanje. Zulfikarpašićev rad u inostranstvu trasirao je put nacionalnoj afirmaciji Bošnjaka.

„Niko nije u politički život ušao s toliko prednosti pred mogućim rivalima, a nitko kao on, opet, nije iz svog angažmana izvukao manje onog što je u politici, najvažnije, a to je okus vlasti.“– ovim je riječima akademik Muhamed Filipović opisao Adil-bega Zulfikarpašića, njegovog dugogodišnjeg saradnika i prijatelja.

Adil-beg Zuflikarpašić rođen je 1921. godine u Foči. Zulfikarpašićev otac Husein-beg Zulfikarpašić bio je gradonačelnik Foče, dok je njegova majka Zahida porijeklom iz plemićke porodice Čengić. Prvi period Zulfikarpašićevog života obilježen je Drugim svjetskim ratom, a kao mladića privukli su ga partizanski slobodarski ideali.

Bošnjak i demokrata

Bio je pripadnik partizanskog pokreta i pred sobom je, nakon pobjede partizana na ovim područjima, imao blistavu karijeru. Ipak, nakon rata dešava se obrat u njegovom životu. Zuflikarpašić je, uvidjevši u kojem pravcu se gradi sistem u Jugoslaviji, bio izuzetno razočaran. Njegovo razočarenje u Tita i komuniste, vuče korijene i iz perioda tokom rata kada su partizani, zbog brojnosti Srba, šutjeli i „žmirili“ na četničke zločine nad muslimanima, o čemu zorno svjedoči Adilo-begov tekst ”Put u Foču”.

Titov režim je smatrao antidemokratskim i zbog ovog stava i spoznaje napušta Jugoslaviju te ide u emigraciju. To je slika Adilove principijelnosti i odanosti idealu slobode.

Ideju slobode živio je i u inostranstvu, a postao je i jedan od najbogatijih ljudi iz Jugoslavije. Zbog svojih političkih stavova angažuje se u Demokratskoj alternativi, udruženju koje se zalagalo za demokratizaciju komunističke Jugoslavije, a nekoliko godina poslije, tačnije 1960., postaje član izvršnog komiteta Liberalne internacionale. Već 1963. godine Bošnjaci su imali svoju liberalnu organizaciju: Liberalni demokratski savez Bošnjaka, a predsjednik ove organizacije bio je upravo Adil-beg Zulfikarpašić.

„Bosanski pogledi“ – Adil-begov medijski projekat

U ovom periodu Zulfikarpašić počinje sa izdavanjem časopisa „Bosanski pogledi“ u kojem afirmira nacionalno ime Bošnjak. „Bošnjaštvo nije nacionalizam, jer mu nedostaje isključivost i agresivnost.“ piše Zulfikarpašić u tekstu „Nacionalno opredjeljenje Muslimana u BiH,”ali i da „Bošnjaštvo ne želi da obuhvati sve u Bosni, da sve izjednači.“

Zapravo, Bosanski pogledi su tada postali prostor za kritički osvrt na razvoj Jugoslavije, promociju demokratije, bosanske kulture i nacionalnog imena Bošnjak.

Osim isticanja važnosti imena Bošnjak, Zulfikarpašić nadahnuto propagira očuvanje cjelovitosti Bosne i Hercegovine. „Za nas muslimane cjelovitost BiH je bez sumnje jedno od najvažnijih pitanja, jer za nas nema napretka ni normalnog života bez cjelovitosti naše domovine. Za nas je čak u pitanju i egzistencija ne samo naše posebnosti nego uopće nas kao muslimana i kolektiva. Podjela Bosne donijela bi nama muslimanima nove tegobe i nevolje i izložila našu zajednicu propadanju.“ – stoji u pismu iz 1963. godine koje je Zulfikarpašić poslao svojim saradnicima iz časopisa „Bosanski pogledi“.

Tako je Adil-beg perom branio Bosnu decenijama prije nego što su se zamisli velikosrpskih i velikohrvatskih ideologa pretvorile u konkretna, destruktivna dejstva u našoj zemlji.

Formiranje SDA i razlaz sa Alijom Izetbegovićem

U domovinu se Zulfikarpašić vraća prije početka agresije na Bosnu i Hercegovinu, 1990. godine. To je trebao biti period otvaranja društva ka svijetu, period demokratskih promjena… Stoga je Adil-beg, zajedno s Alijom Izetbegovićem, bio jedan od vodećih ljudi pri formiranju Stranke demokratske akcije. Ali, brzo su uslijedile unutarstranačke peripetije.

Uslijedile su, naime, polemike naziva Bošnjak. Alija Izetbegović je bio za opciju da se naziv Bošnjaci ne propagira odmah, prije popisa stanovništva 1991. godine, jer bi ta rasprava stvorila „zabunu među ljudima“: „Imamo dovoljno dilema, ne treba nam još jedna,“ smatrao je Izetbegović. S druge strane, Zulfikarpašić nije odobravao ni kadrovska rješenja unutar SDA, smatrao je da je u njoj pobijedila „klerikalna struja“: „To ja kao demokrata po uvjerenju nisam mogao dopustiti,“ izjavio je u intervju iz 1990. godine.

Zulfikarpašić napušta stranku i zajedno sa Muhamedom Filipovićem formira novu, Muslimansku bošnjačku organizaciju (MBO). Na izborima je osvojila mizeran broj glasova.

„Historijski sporazum između Bošnjaka i Srba“

Ipak, Zulfikarpašić ponovo dolazi u epicentar dešavanja i to zbog pregovora sa Radovanom Karadžićem i Slobodanom Miloševićem, a rezultat pregovora bio je „Historijski sporazum između Srba i Bošnjaka.” U suštini, da je ovaj dogovor bio proveden Bosna i Hercegovina bi postala dio „krnje“ Jugoslavije, a dalji razvoj događaja se samo može nagađati; BiH bi se našla na istoj strani sa Miloševićem i Karadžićem, nezavisnost Hrvatske bi uveliko bila dovedena u pitanje jer bi JNA bila ojačana sa više od sto hiljada naoružanih Bošnjaka. O nezavisnosti Bosne ne bi bilo ni govora…

Ova činjenica se skoro pa ne može ni čuti u hrvatskoj javnosti, a krucijalna je za nezavisnost Republike Hrvatske. No, Adil-beg je bio za ovakav sporazum; prema riječima novinara Jasmina Durakovića, koji je radio u listu „Bosanski pogledi“, Zuflikarpašić je ovako razmišljao: „Treba po svaku cijenu izbjeći rat, jer BiH i Bošnjaci nisu spremni za njega. Ako mi ovo uradimo, ni Hrvatska neće moći lako bez nas izaći iz jugoslavenske zajednice. To su spojene posude. Treba izbjeći sukob i tražiti svoju bolju poziciju za pregovore u budućnosti.“ rekao je Zulfikarpašić u tom periodu redakciji „Bosanskih pogleda“.

Tako su strah i strašne scene iz Drugog svjetskog rata diktirale politički kurs Zulfikarpašića. Stradanja građana Bosne i Hercegovine koja su uslijedila teško su pala Adilu, a naročito stradanja Bošnjaka u Foči, za koju je, prema pisanju novinara Senada Avdića, bio spreman dati milione franaka da je otkupi od Karadžića.

Bošnjački institut – vakuf Adil-bega Zulfikarpašića

Tokom cijelog perioda rata Zulfikarpašić pomaže Bošnjake u izbjeglištvu i promoviše njihovo okupljanje oko Matice Bošnjaka. Nakon rata Adil-beg Zulfikarpašić nastavlja sa svojim djelovanjem u kulturno-političkoj sferi. Umro je nakon kratke bolesti 21. jula 2008. godine.

Zulfikarpašić je istinski kulturni pregalac i dobrotvor. Svoj život je posvetio afirmaciji bošnjačkog nacionalnog bića i zalaganju za demokratski poredak. 1988. godine osnovao je Bošnjački institut u Cirihu, koji deset godina poslije odlučuje da preseli u Sarajevo.  Bošnjački institut nakon smrti Zulfikarpašića svjedoči o njegovoj ljubavi prema Bosni i narodu Bosne.

Zbirke knjiga, rukopisi, arhivska građa, dokumenti – ispunjavaju prostor instituta u Sarajevu. Ova institucija predstavlja izuzetan primjer doprinosa kulturi naše zemlje. Iako se Adil-beg Zulfikarpašić u političkoj areni ’90-ih, slobodno kazano, nije snašao, njegovo zalaganje za bošnjačku samosvojnost, demokratske vrijednosti – ostaje upamćeno i vrijedno poštovanja.

Azur Delić rođen je 22. 10. 1995. godine. Gimnaziju je završio u Živinicama, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Odsjek za žurnalistiku. Tokom studiranja bio je aktivan u nevladinom sektoru, ali i kao predstavnik studenata u Vijeću Odsjeka za žurnalistiku. Učesnik je različitih seminara. Po završetku studija zaposlen je na RTV Slon u informativnoj redakciji. Od 2019. godine dopisnik je Omladinskog programa BHR 1.
Trenutno je student II ciklusa studija Odsjeka za žurnalistiku.