Piše: Adnan Pejčinović
Datum: 21.01.2024. u 14:15
Kategorija: Kritika političkog uma
Pokušajte nakon što pročitate ovu rečenicu da ne vizualizirate plavog slona. Nećete uspjeti, niko nema tu moć. Niko nema moć da ne vizualizira izgovorenu riječ. To što nam se javi u mislima motivirano izgovorenom riječju naziva se akustička slika ili mentalna slika. Slika proizvede ovakva ili onakva osjećanja, a osjećanja ma kakva da su utiču na misaoni proces, kao što misaoni proces utiče na naša osjećanja. Zato je vrlo važno “šta stavljamo u glavu”, šta slušamo, gledamo, čitamo, usmeno ili pisano govorimo. Tačno je da ne možemo uvijek kontrolisati šta će nam se instalirati s vana, kao što nerijetko ne možemo kontrolisati šta mi instaliramo drugima. Ali da je neki oblik kontrole moguć, jeste. Vi, recimo, možemo izabrati da čitate ili ne čitate ovaj tekst i da odlučite da reagirate na njega ili ne. Apsolutna kontrola je nemoguća, ali određeni oblici kontrole jesu mogući.
Do sada je u javnost isplivalo dovoljno jasnih dokaza da pokojni Srđan Aleksić nije nikakav heroj, neko lokalni prodavač ili švercer farmerki i u ratu, koji nije dao život da bi odbranio Bošnjaka, nego je branio svoju privatnu imovinu. Međutim, kad se u javnost svjesno, planski instalirao “plavi slon”/heroj Srđan Aleksić, teško je drugačije percipirati ga. Pokojni trgovac farmerkama i obveznik paravojske nelegalne tvorevine, kojoj je genocid nad Bošnjacima pomogao da se legitimizira kao administrativna jedinica naše države (da, svijet jeste okrutan i često nepravedan, ali nositi nam se s takvim svijetom) dobio je ulicu u Sarajevu a i dan-danas se u bošnjačkim medijima slavi kao – heroj. Jer to jeste interes kako velikosrpske ideologije, tako i briselskog novogovora, koji je velikosrpskom narativu došao k’o kec na deset. Kada u narativ instalirate određeni pojam, jako je teško izbaciti ga.
Zašto je naslov godišnjica bošnjačke neznavenosti? Živimo u epohi kada činjenice gube bitke sa izmišljotinama i lažima, ali rat sigurno izgubiti neće. Bošnjačka javnost još uvijek gubi bitke sa izmišljotinom koja se zove “heroj Srđan Aleksić”, ali ima nas koji se borimo protiv nje, i borit ćemo se dok nam Uzvišeni daje kuveta za borbu.
Da li Slobodna Bosna, nekada autentičan patriotski medij, posebno pred početak srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu neće ili ne može uskladiti svoju uređivačku politiku sa činjenicama, a ne sa ideologiziranim pojmovima, koji odgovaraju korumpiranim zapadnim neznavenicima i zlicama i velikosrpskim ideolozima, ne znamo. Mislimo da to rade nesvjesno, da su lijeni, da se boje teških istina, boje se priznati grešku (jer je ovaj medij jedan od mnogih koji je kumovao prekrajanju savremene povijesti Bosne), boje se priključiti nosiocima bošnjačkog narativa koji se ne boje preuzeti odgovornost. No, to je samo naše mišljenje. Ko zna, možda je u redakciji ovog medija instaliran jedan ili više korisnika fonda neuništene UDBA-e.
Zato mi preuzimamo odgovornost i radimo što možemo, upiremo prstom u laž i upućujemo na tekst iz Stava koji elaborira uzroke i posljedice himera u bošnjačkoj i bosanskoj javnosti. Možete ga pročitati ovdje.
Adnan Pejčinović rođen je 7. 12. 1971. godine u Tuzli, gdje je završio Gimnaziju „Meša Selimović“ i diplomirao na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Odsjek za bosanski jezik i književnost. Radio je kao novinar u studentskim i lokalnim listovima. Objavio je nekoliko stručnih radova iz historije književnosti i književne kritike. Predaje bosanski jezik i književnost u JU Mješovita srednja škola u Gračanici. Živi u Tuzli.
