Izvor: Historiografija
Datum: 12..01..2025. u 10:35
Kategorija: Kanon sjećanja
Zašto su urednici portala “Historiografija” u naslovu napisali da je Branko Mikulić bio na udaru “nacionalista”, a ne kako je očigledno “srpskih nacionalista”? Čudno je da anonimno pismo, koje prenosimo s njihovog portala, ako već smatraju da ono nema “neku značajnu historijsku vrijednost”. Dalje, zašto objavljju pismo, samo da bi ukazali “na šarenilo ideja i dugu tradiciju nacionalizma”.
Odgovori se sami nameću – portal “Historiografija” nema za cilj istrajavati na historijskoj, nego na političkoj i/ili ideološkoj istine. Ipak, dobro je što su objavili ovo pismo Mikuliću; potvrđuje historijsku, a od osnivanja Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Den Haagu i sudsku istinu – u srpskom svjetonazoru nema mjesta za Bošnjake kao politički i kulturni subjekt.
Uz to, pismo je snažan argument koji potvđuje nepisano pravilo: nacionalni interesi su konstanta, ideologije odijela za presvlačenje. Zato u nastavku tekst sa portala “Historiografija” prenosimo u cjelosti.
……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………
Nakon izlaganja na političkom aktivu SK Srbije 1970. godine, Branko Mikulić je dobio jedno anonimno pismo, u kojem ga „anonimni“ pošiljatelj optužuje da radi na stvaranju muslimanske nacije. S obzirom na činjenicu da se pošiljatelj poziva na Mikulićevo izlaganje u kojemu se zalagao za ravnopravost BiH, a kao jedan od faktora te ravnopravnosti je navodio i potrebu priznanja Muslimana kao nacije, pretpostavljamo da je rječ o nekom od članova SK koji su prisustvovali tom Mikulićevom izlaganju. Pismo je veoma uvredljivo, u njemu se negira nacionalna posebnost Muslimana i predstavlja važnu indiciju o razmijevanju nacionalnog pitanja kod jednog dijela nacionačista u vrijeme socijalizma.
Ukazujemo na kontekst u kojem je ovo pismo nastalo: Sredinom 1968, poslije dugih priprema, CK SK BiH je zauzeo politički stav o prihvatanju realnosti da su Muslimani zasebna nacija. Tome je bilo protivljenja (u Srbiji, Hrvatskoj, Makedoniji, Kosovu), ali je političkom akcijom bosanskohercegovačkih komunista to protivljenje odbačeno, pa su se na popisu 1971. Muslimani najvećim dijelom, prvi put poslije Drugog svjetskog rata, izjasnili kao pripadnici posebne nacije. Jedan od važnih aktera afirmacije Muslimana kao nacije bio je upravo Branko Mikulić.
U historiografiji su analizirana anonimna pisma koja je dobivao Tito, a mi ovdje u prijepisu donosimo pismo upućeno Branku Mikuliću. Ova pisma nemaju neku značajnu historijsku vrijednost, ali ukazuju na šarenilo ideja i dugu tradiciju nacionalizma, te ga zbog toga i objavljujemo.
„Ti si Branko Mikulić – Nisi Turčin, ali si najnoviji janjičar.
Ti se izlaja onomade pred Aktivom SK Srbije. Reče ti: „Pod ravnopravnosti podrazumijevamo i to: da su Muslimani u Bosni i Hercegovini poseban narod“. Trudiš se da im ostvariš (izboriš) nacionalnost. Iako je poznato i tebi i muslimanima da su oni krvni rod nama ostalim. Turci su otišli nazad, a naši ljudi su ostali. Muslimani su po nacionalnosti isto što i mi, Srbi ili Hrvati. Porijeklo se ne može mijenjati. Vjera je umjetna stvar i ne može ići iznad nacije. Pravilna je bila poslijeratna odluka da u Bosni i Hercegovini postoje samo dvije nacije: Srbi i Hrvati. Što ću sad reći, možda neće biti istina, ali ja vjerujem Branko da si ti od sarajevskog ul uleme primio puno novaca, za uslugu da njegovu vjersku sektu prečarobiraš u naciju. Misliš li Branko da će koja od evropskih nacija to odobrit i priznat? Savremeno je da nacija polako blijedi, a ti stvaraš novu i malu; stvaraš nacionalističke i šovinističke čvorove, a tvrdiš da se protiv šovinizma boriš. Kažeš Branko da nas i muslimane ujedinjuje zajednička istorija. Zajednička, donekle jest, ali ne ujedinjuje nego razjedinjuje. Bili su janjičari, njihovi noževi su parali našu kožu, a naši njihovu, to ne ujedinjuje. Muslimanizam je u svijetu vjerski fanatizam i zato opasan. A najstarija i najjača tajna organizacija u Jugoslaviji je Mladomuslimanska. Bili su zastupljeni i u ustašama i u partizanima; boreći se za svoje ciljeve u Bosni, ubili su Šošu i Mećavu. Ne znam kakvi su to doktori koji mogu dokazat muslimansku nacionalnost, to su nadridoktori. Poslije Turske, pa dosad, prema muslimanskoj vjerskoj sekti, naši su pokazali punu ljudskost. A ovo sadašnje ponašanje muslimanske telegencije [inteligencije, napomena naša], to je najveća drskost. Nije čudo, imaju većinu u vlasti, a skoro svaki intelektualac im je član Mladomuslimanske organizacije. Jest i Džemal Bijedić i Karabegović i ostali. Da nisu, borili bi se protiv muslimanizma, ne bi stvarali naciju. To tako, a sad o ravnopravnosti: ti Branko reče da je za posljednje četiri godine u Bosni opao natalitet 25%. Ja pitam tebe za dolinu Bosne (čast drugim krajevima), de prebroji, jel to opao natalitet samo kod Srba i Hrvata, ili i kod muslimana? A zaviri malo, ima li diskriminacije? Ne mućkaj sve skupa. Nego u dolini Bosne prebroj sve muslimane i pogledaj koliko ih je odsto zaposleno, a koliko ih je moralo potražiti spas van Bosne. Pa potom prebroj Srbe i Hrvate i reci koliko je nas zaposleno u postotku, a koliko bježi iz Bosne jer mora. Pa pogledaj u čijim su centrima škole. Meni se čini da su u muslimanskim, a školarinu svi jednako plaćamo. I namjesto da školujemo, za svoj novac, svoju djecu, mi školujemo članove mladomuslimanske organizacije. Pa i vjera je dio pravde. Kako to da džamija ima čak i cijele šume u svom vlasništvu? Nađi mi makar jednu crkvu, koja ima makar jednu bukvu u svom vlasništvu! Džamija je najbogatija; Nije čudo da je svaka druga pod zaštitom države! Nije čudo kad su i najviši rukovodioci u organizaciji M.M. skupa sa ulemom!
Po tvojem je, Branko, ispalo da su muslimani domaćin u Bosni, a Srbi deo nacije i Hrvati deo nacije. zato te kʼo janjičara turski pozdravljam. Ako budeš još tako izstupao možeš zaslužiti samo mržnju, a možda i smrt. Tačno je da vi u Bosni imate čvrstu ruku tamo gdje ne treba. Zato se neću potpisat. Vi još držite parolu: „vo se veže za rogove, a čovjek za jezik“. A u savremenom svijetu je onaj ko čovjeka veže za riječ, veći vo od prirodnog vola.
Allah, Vallah, Billah, Bismillah, okreni ga na nazur, nedaj mu na bihuzir! A gdje je muslimanima njihov jezik? Ne mogu biti nacija zase, a govorit naš srpski i hrvatski!“
