Piše: Milorad Nikčević
Datum: 29.08.2020. u 22:19
Izvor: Portal Analitika
Kad sam uoči julijanskoga Božića, ośećajući da je krenula nova ofanziva na crnogorsku državu i njen multikulturni identitet, uputio apel svim crnogorskim građanima da sačuvaju mir kao vrhunsku vrijednost, pred očima su mi kao upozorenje bile strahote rata što sam ih osobno proživio u opkoljenom Osijeku, tokomčetiri godine Domovinskoga rata. Priśetio sam se tada i zbornika radova s međunarodnoga naučnog skupa znakovitoga naziva Da se nikad više ne ponovi održanog na Cetinju 2007. godine, na kojem sam izložio referat „Rat i ratne refleksije: paradigma stida i srama nad Srebrenicom, Vukovarom i Dubrovnikom“.
Istinski sram ośetio sam i ovih dana kada je jedna moja bivša saradnica i nekadašnja asistentkinja mojega brata Vojislava, pred cijelim crnogorskim auditorijem pokušala da negira genocid u Srebrenici. Stid me je bilo jer je dotična osoba profesorica državnoga univerziteta, neko ko bi trebalo da obrazuje mlade ljude, podstiče ih na kritičko promišljanje i upoznaje ih s vrijednostima suvremenoga građanskog društva, umjesto što javno promovira povijesni revizionizam kroz nijekanje pravomoćnih odluka Međunarodnoga suda u Hagu.
No, koliko je god bilo mučno čuti da se iz jedne stranke koja se deklarira kao građanska šalju takve poruke, ne mogu reći da me je to začudilo. Koalicija Crno na bijelo, kao još jedan u nizu političkih projekata medijskih tajkuna koji stoje iza koncerna Vijesti osmišljena je da na predstojećim parlamentarnim izborima pokuša kao tas na vagi da pomogne anticivilizacijskim, klerofašističkim snagama da sruše crnogorsku državu, odvoje je od euroatlantskih smjerokaza i potčine srpskim kolonijalnim i ruskim imperijalnim ciljevima.
Najave koje se mogu čuti iz udruženih klerofašističkih krugova ne slute na dobro. Plašim se da će izborni dan u Crnoj Gori biti pod velikim rizikom unaprijed isplaniranih incidenata, a izborna će noć donijeti, kako se čini, nove proteste čiji će cilj biti ili proglašenje „pobjede“ bez čekanja rezultata DIK-a ili pak nasilne akcije navodno u cilju sprečavanja izborne „krađe“. Država Crna Gora svakome svom građaninu mora garantirati sigurnost i onemogućiti bilo kakav čin nasilja i zastrašivanja.
Apelujem stoga na sve crnogorske građane da se okanu fariseja i mrzitelja svega crnogorskoga, da se ogluše o njihove zloguke pokliče, da se okrenu sebi i svojima i da shvate da imaju samo jednu domovinu, koju treba braniti od svih čije su namjere usmjerene na njeno potiranje i nestanak. Ma kako se vjerski ili nacionalno iskazivali, ne dozvolite da vam usade mržnju prema najbližima, rođacima, komšijama, prijateljima… Prezrite takve „dobroželatelje“ i stavite im do znanja da njihovoj mržnji nema mjesta u modernoj, civiliziranoj, sekularnoj i građanskoj Crnoj Gori!
Ova vlast nije pokazala dovoljno snage za rješavanje pitanja crnogorskoga državnog, nacionalnog i kulturnog identiteta. Kao pravdajući se da nije nacionalistička, dozvolila je da svakodnevno svjedočimo cijepanju crnogorske kulturne baštine po religijskome kriterijumu kojemu je matica izvan Crne Gore. Kad je konačno pokazala spremnost da stane na put daljem cijepanju Crne Gore i da tvrdo zaštiti građansko ustrojstvo države, naišla je na otpor onih koji znaju da za njihovo političko djelovanje u građanski uređenoj Crnoj Gori više neće biti mjesta. Stoga je njihov otpor tako jak i tako organizovan.
Što su se u tome prvi put dobro konsolidovanu otporu našli popovi, četničke vojvode, anonimni profesori bogomoljci i slična fela – to nije za čuditi. Što su se među njima našli i nekakvi inovjerni „đakoni“, poput onoga ulcinjskoga, ili njegovi ipođakoni što tumače genocid u Srebrenici – ni to nije čudo jer govori o moralnim kapacitetima takvih. Što su u tome otporu stari koritaši koji su, odbačeni od ove vlasti kao neradnici i fukara, pronašli mjesto među onima kojima po svemu pripadaju, ni tu čuda nema.
No, čudo jest što dio građanski orijentisanih Crnogoraca koji, nezadovoljni životnim standardom, naljućeni partijskim nepotizmom, lošim kadrovskim selekcijama i sl, spas traže u pokretu čiji je cilj nestanak Crne Gore. Kako ne mogu ni sebe ubijediti da nijesu paktirali s baštinicima retrogradne ideologije i politike koja je razurila bivšu zajedničku zemlju, koja je krvlju pokušala crtati državne granice, koja je krvavo prije sto godina pregazila zemlju koju prije toga nijesu uspjele ni Nemanje ni Murati ni Bonaparte, a i danas to proslavlja, onda „racionalizuju“ da oni što neće s njima pišu po određenoj tarifi.
Na ovim parlamentarnim izborima ne glasa se za vlast ili za opoziciju no za građansku državu ili za teokratiju kojoj śedište nije na Cetinju, kao u doba vladikata, no onđe đe nijedan od vladika iz klasične Crne Gore nikad nogom nije stupio. Na ovim parlamentarnim izborima odlučiće se konačno ne treba li nam jotovana ili nejotovana varijanta crnogorskoga jezika no treba li nam crnogorski jezik ili ćemo mu opet tepati nekim drugim imenom kao Đilasova kopilad. Na ovim parlamentarnim izborima odlučiće se hoće li Crna Gora krenuti putem civilizacijske emancipacije ili potonuti u mračnim vodama srednjega vijeka.
Pred takvim izborom zdravomisleće čeljade ne može imati dilema.
Milorad Nikčević (Nikšić, 1941.), akademik, crnogorski je književni znanstvenik koji je u svom polustoljetnom radu objavio preko 30 autorskih djela iz oblasti filologije, palelologije, kulturne istorije i komparatistike, od kojih za artikuliranje crnogorske književnosti posebnu važnost ima Istorija crnogorske književnosti od 1852. do 1918. Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih priznanja, predavao je kao gostujući profesor u Sjedinjenim Američkim Državama, Rusiji, Republici Hrvatskoj… O njegovim radovima objavljeno je više od stotinu prikaza i osvrta u periodičnim publikacijama te dvije monografije: Dnevnik čitanja jednog intelektualca. Književnokritička misao o djelu Milorada Nikčevića, koji je uredila prof. dr. sci Milica Lukić (2006) i Zbornik Između dviju domovina. Zbornik Milorada Nikčevića (2011), uredila Milica Lukić i Jakov Sabljić. Trenutno je redovni profesor (pročelnik katedre) na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju.
