Piše: Adnan Pejčinović
Datum: 25.02.2023. u 22:35
Kategorija: Kritika političkog uma
Izjava Igora Stojanovića, budućeg predsjednika/potpredsjednika većeg bosanskohercegovačkog entiteta, tokom gostovanja kod Hadžifejzović Senada izazvala je niz opravdanih reakcija u javnosti. Za oko mi je zapala ona u Slobodnoj Bosni, u tekstu neimenovani autor kaže da je Stojanović “glup i ograničen”.
Po običaju, naši novinari i analitičari ne vole činjenice, a najveći merak im je sipati teške riječi i uvrede. A nije to lijepo. Posebno ne kada je u pitanju institucija, predstavnik institucije, Igor Stojanović, legalno i legitimno kao građanin srpske nacionalnosti izabran glasovima predstavnika hrvatske nacionalnosti u Domu naroda većeg bh. entiteta. Neimenovani novinar je trebao jednostavno napisati da je Igor Stojanović Srbin i komunista i da se njegova izjava o džamijama i državi, uzdasima za Golim otokom i večernjim menijem za mrak sasvim prirodne i očekivane za svakoga ko voli gledati svojim očima i u misaonom univerzumu operirati činjenicama, a ne željama.
Stojanovića bih mogao i pohvaliti što je rekao javno ono što iskreno misli i iskreno osjeća. Nije krio vlastito neznanje o elementarnim pojmovima demokratskog uređenja i društva i države. Nije krio ni latentnu mržnju prema muslimanima, ali ni namjeru da se, koliko je moguće u demokratskom društvu, njegova Partija više angažira oko legalnog kažnjavanja neistomišljenika.
I u tome nema ništa čudno. Igor Stojanović je Srbin i komunista, a odnos Srba i komunista prema muslimanima i bošnjačkoj kulturi, valjda je svima jasan. Ili nije… Onima kojima nije jasan, nemoguće je pojasniti. Jer ljudi se, između ostalog, dijele i na one koji priznaju realnost i one koji je uporno odbijaju, iz njima znanih razloga.
Četnici i partizani, ideološki su neprijatelji, ali po potrebi i savenici.
Kao početkom agresije, kada je Partija Igora Stojanovića organizirala proteste protiv “nacionalističke vlade” u Sarajevu u isto vrijeme kad je srpska vojska snajperima i topovima građanima davala do znanja kako s njima misli graditi život Od tada, pa sve do danas, u našem javnom prostoru se Srbi koji su napali Bošnjake imenuju kao četnici, što je sasvim pogrešno. Nas nisu napali četnici, nego Srbi… Ako ih moramo ideološki atribuirati, onda treba reći srpski nacionalsocijalisti. Četnici nisu bili nacionalsocijalisti, nego monarhisti, a monarhizam (posebno parlamentarni, onaj britanskog tipa) plemenita je ideologija.
Znači li to da su četnici dobri? U 2. svjetskom ratu “Times” je na naslovnoj strani objavio fotografiju Draže Mihailovića, hvaleći ga kao borca protiv njemačkog nacionalsocijalizma i fašizma. To je činjenica koja ne ide u prilog bošnjačkim i tzv. bosanskim narativima, što je razumljivo jer se srpski monarhizam, socijalizam, nacionalsocijalizam ne razlikuje puno u odnosu prema Bošnjacima. Nacionalni interesi su konstanta, ideologije samo odijela u koja se oni odijevaju. Ali to ne znači da stvari ne treba nazvati pravim imenom. Jer, evo kakve su posljedice izbjegavanja adekvatnog imenovanja…
Ni Igor Stojanović ne voli četnike, također. Sigurno ni četnici ne vole komuniste. Ali danas su u savezu imaju istog neprijatelja, Bošnjake.
(Veliko)srpskoj kulturi, kao i komunističkoj ideologiji, čiji je vojnik Igor Stojanović, Bošnjaci su smetnja. Bošnjačka kultura i islam smetaju joj za ostvarenje, velikosrbima “srpskog svijeta”, komunistima ideoloških razloga radi, smeta svaki kolektivni identitet, pa i bošnjački. Igoru Stojanoviću u fokusu je trenutno bošnjački identitet, nimalo me ne bi iznenadilo kad bi se sutra okrenuo i protiv hrvatskog identiteta. Protiv srpskog, sumnjam da bi se okrenuo. Zapravo, mislim da bi, kada bi se ostvarili komunistički snovi o Bosni u kojoj bi kafane zamijenile džamije, “komunistjugendi” (piniri) djecu iz mekteba, radne akcije privatne firme, Stojanović bi, ipak, nastojao među jednakim građanima jednakijim učiniti Srbe. Što je prirodno, kultura je u genima. Ona se može (pa i treba) modificirati, ali ne i mijenjati.
Screen shot tvita Dragana Mektića
Trenutno, samo bošnjački identitet pravi smetnju i jednom i drugom zločinačkom projektu, i velikosrpskom i socijalističkom. Što ne znači da ne mogu biti u savezu, ako imaju zajedničkog neprijatelja – bošnjačku kulturu. Kao i Hitler i Staljin, birvaktile su imali zajedničkog neprijatelja, liberalno-demokratski svijet, “truhli Zapad”, i napravili prirodan savez. U neka doba su se razišli, kao što bi se sutra razišli i velikorsbi i komunisti, za što danas nemaju luksuz, jer su Bošnjaci prejaki. Zato su danas u jakom su savezu i ni jedni ni drugi ne mogu ostvariti svoje ciljeve, jer Bošnjaci postoje, imaju svoju političku partiju, svoju vjersku zajednicu, a najmanje 80 % Bošnjaka, rođenih ‘80-ih godina 20. stoljeća i prije, individualno ili na neki drugi način, uspješno je detoksirano od jugosocijalističkih ideologema. K tome, dolaze nove generacije, od kojih najmanje 80 % nije intoksirano novojugoslovenskom ideologijom koja “gleda u budućnost” i “živi za ljubav i trenutak”.
Ovu refleksiju o izjavi Igora Stojanovića koja dehumanizira ne samo Bošnjake, nego i svakog sloboduljubivog insana, kojima želi Goli otok, završit ću spominjanjem jednog drugog Srbina, Dragana Mektića.
Ivo Puljić, novinar u službi udruženog političkog poduhvata protiv Bošnjaka i Bosne napisao je na tviteru ovo: “Da vidimo. Konaković bio kod Plenkovića uz teške optužbe da se Zagreb miješa u unutarnje BiH stvari. Sada Predsjedništvo bilo kod Erdogana. Je li to mješanje Ankare u unutarnje stvari BiH? Govorim o načelu. Ne zauzimam ničiju stranu.“
Dragan Mektić, odgovorio mu je ovako: “Brkaš stvari. Jedno je kad političari razgovaraju o nekim stvarima a drugo je kad zakazuješ zajedničke sjednice Vlada sa Izbornim zakonom BiH na dnevnom redu.”
Lijep išaret o važnosti ideološkog opredjeljenja… Mektić jeste Srbin, ali i antikomunista. (Ako smogne snage i odrekne se Radovana Karadžića, SDS bi mogao biti poželjan partner SDA.) Bi li Mektić volio, kao i svaki prosječan Srbin, vidjeti manji bh. entitet u okviru Srbije? Vjerovatno. Ipak.. Srbi konzervativci, antikomunisti, poput Mektića, kao i Srbi s lijevog centra, poput Mirka Pejanovića, Mire Lazovića, Milana Dunovića jesu racionalni. S njima je moguće ući u dijalog. Sa Srbima komunistima, jako teško. A podsjetimo se, Igor Stojanović je Srbin i komunista. Mi smo ga glasovima za “trojku plus” na izborima u oktobru 2022. godine doveli u poziciju da nas javno vrijeđa i da nam prijeti.
Adnan Pejčinović rođen je 7. 12. 1971. godine u Tuzli, gdje je završio Gimnaziju „Meša Selimović“ i diplomirao na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Odsjek za bosanski jezik i književnost. Radio je kao novinar u studentskim i lokalnim listovima. Objavio je nekoliko stručnih radova iz historije književnosti i književne kritike. Predaje bosanski jezik i književnost u JU Mješovita srednja škola u Gračanici. Živi u Tuzli.
