Piše: Igor Radulović
Datum: 28.09.2021. u 20:40
Kategorija: Kritika političkog uma
Mercedesov autobus novije generacije, vlasništvo beogradske „Laste“, u ranim jutarnjim časovima, kreće se od Obrenovca prema Beogradu, dok se na horizontu miješaju toksična isparenja termoelektrana „Nikola Tesla A“ i „ Nikola Tesla B“ sa maglom prvih dana jeseni. Sa radija, dežurni spiker ozbiljnim glasom, ne bez ponosa, saopštava najnovije vijesti: “Jutros su granični prelaz Jarinje, koji je zbog odluke Prištine o uvođenju privremenih tablica blokiran od strane nezadovoljnih Srba sa sjevera Kosova, nadlijetala tri helikoptera Vojske Srbije…” propustivši da kaže da se saobraćaj na ostalih pet graničnih prelaza između Srbije i Kosova odvija nesmetano, uz urednu primjenu recipročnih mjera uvođenja privremenih tablica.
Dalje slijede vijesti iz Crne Gore… “Nesvakidašnji prizor na ustoličenju novog episkopa budimljansko – nikšićkog Metodija, koje je u Beranama vodio patrijarh srpski Porfirije. Naime, u manastir Đurđevi Stupovi, okačen srpskom zastavom sa četiri ocila, padobranom je sletio vladika pakračko – slavonski Jovan Ćulibrk. Slijede vijesti iz Republike Srpske, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je da će proglasiti nezavisnost RS za šest mjeseci. U međuvremenu, u bazi Butmir, počela je zajednička vojna vježba EUROFOR-a i Oružanih snaga BiH pod nazivom ‘Brzi odgovor 2021’. Slijedi malo trivije iz iste države. Regionalni portali objavili su snimak na kojem se vidi kako gradonačelnika Banja Luke, deklarisanog četnika i negatora genocida u Srebrenici, koji je za Crnogorce rekao da su “izmišljena nacija”, u kancelariji jaše drugarica, spremajući se za pravog konja. Sada malo o izvještaju sinoptičara. “Do kraja dana očekuje se pretežno sunčano vrijeme, relativno toplo za ovo doba godine i bez padavina. Želimo vam ugodan ostatak dana, dragi slušaoci. Ostanite uz naš program, slijede narodne pjesme.”
„U nebo gledam prolaze vekovi sećenja davnih jedini lekovi, kud god da krenem tebi se vraćam ponovo ko da mi otme iz moje duše Kosovo…“ čuje se sa zvučnika Gordana Lazarević. A na Kosovu, u vojnoj bazi Bondstil – NATO. I dok je pjesma “Vidovdan” kroz ozvučenje cijedila svoje poljednje taktove, autobus je stigao na Glavnu autobusku stanicu Beograd, koja će uskoro vjerovatno doživljeti sudbinu željezničke. A sa njim i mi nazad u realnost “srpskog svijeta” koji je, ponekad smješniji i od Letećeg cirkusa Monty Pythona. No, za razliku od njega, on je uvijek spreman da osim smijeha, izazove ozbiljne probleme i ugrozi stabilnost šireg područja zapadnog Balkana.
Prošlo je više od tri decenije od dana kada je na Gazimestanu iz boce pušten zao duh srpskog nacionalsocijalizma. I danas, trpimo. Tri decenije, period je u kojem se pojedinac može ostvariti kao suprug, otac, privrednik, naučnik… Velikosrpska agresija, oružana, politička i psihološko-propagandna, nije destruirala samo materijalne i biološke oblike postojanja, nego nam i vrijeme oduzima. I danas…
I dok su Crnogorci “izmišljena nacija”, “vražji nakot nastao u Brozovom Jajcu” ili “odrođeni Srbi”, Bošnjaci “lažni ljudi lažne vjere”, “vjerski konvertiti” ili “Srbi islamske vere”, Hrvati su, dakako, “pokatoličeni Srbi”, a kosovski Albanci jednostavno “Šiptari”, ideolozi i sljedbenici malignih velikodžanvnih projekata i ne pomišljaju da nije neki problem možda ipak do njih!?
Pitaju li se zbog čega je u proteklih trideset godina iz Srbije emigriralo preko million i dvjesta hiljada stanovnika, mahom mladih i obrazovanih? Ili zašto su danas Republika Srbija i država Crna Gora, kojima trenutno upravlja ista politička “pamet”, među prvim zemljama u svijetu po broju oboljelih i umrlih od korone? Kako Srbija misli da funkcionišu u budućnosti sa svim okolnim državama i nacijama, prema kojima ima neskrivene pretenzije i loše namjere, u svjetlu naslućujućih svjetskih ekonomskih, bezbjednosnih i migrantskih kriza, podstakuntih globalnim zagrijevanjem i pretvaranjem mnogih djelova svijeta u područja nemoguća za život. I dok se borba za globalni uticaj i premoć između najvećih sila već vodi u području tehnološkog ispitivanja svemira, i korišćenja njegovog potencijala, nama se “nudi” projekat osmišljen s kraja osamnaestog vijeka, koji je, da istorijska ironija bude potpuna, poražen više puta, ali ne i arhiviran.
Kao u nekoj vrsti pseudo postsrukturalizma, razni vulini, vučići i bećkovići kao i svi njihovi prethodnici, žele da nas ubijede da izgovoreno čovjeka ne može da poveže sa istinom ili realnošću, da je značenje saopštenog promjenjivo i u stalnom procesu, i da se ono mijenja zavisno od vremena. Da čitav region zapadnog Balkana, poput junaka kakvog Kalvinovog romana, treba da tumara kroz lavirinte i spirale loše istorije koja se, iako više puta poražena, stalno ponavlja i nikad ne završava.
Zaboravljaju, pritom, najvažniji resurs svake generacije koji ima na raspolaganju – vrijeme, kojeg svi zajedno imamo sve manje. Kao da nijesu bile dovoljne tolike nevolje, patnje i tragedije izgubljene u besmislu devedesetih godina prošlog vijeka i njihovih posljedica. Nego nam se nude da ih preživljavamo iznova i iznova. Pa, ako opet ne “upali” nije važno. Probaćemo opet kad se ponovo steknu uslovi. A jasno je da neće uspjeti ni ovog puta. Iz prostog razloga jer takva ideja. jer je anahrona i civilizacijski inferiorna, i pored ogromnih problema koje može proizvesti, na kraju neminovno uvijek bude poražena. Zato, ne trošite više naše vrijeme, a s vašim radite šta vam je volja.
Rođen u 08. 05. 1973. u Podgorici. Živi u Kolašin, gdje je zaposlen u Osnovnom sudu.
