Piše: Adnan Pejčinović
Datum: 30.09.2022. u 23:00
Kategorija: Kritika političkog uma
Izbori 2. oktobra – između riječi i djela
Opći izbori u Bosni i Hercegovini, važni su poput prvih parlamentarnih izbora 1991. godine i referenduma za nezavisnost naše države od 1. marta 1992. godine. Sutra je, dakle, plebiscit u onom dijelu države u kojoj brojčano dominiraju Bošnjaci i Bosanci. Svjesno koristim pojmove Bošnjaci i Bosanci.
Bošnjaci su stožerni narod Bosne i Hercegovine, oni su ona snaga bez koje nema Bosne. Ali s njima su i Bosanci, građani koji, kao i Bošnjaci, imaju pravo da baštine bosansku metakulturu. Riječ je o građanima koji se, iz njima znanih razloga, ne žele deklarirati kao Bošnjaci i / ili ne misli da je kultura važnija od države, ne misle da su etno-politike važne, ali odani su Bosni zato što je Bosna, a ne zato što nema Jugoslavije. Za razliku od Bosanaca, postoje Bosnoslaveni, građani Bosne, koji se također ne žele etnički odrediti, ali su deklarativno opredijeljeni za Bosnu, no samo zato što nema Jugoslavije, ne zato što je Bosna.
Bošnjaci i Bosanci su s jedne, Bosnosloveni s druge strane. I jedni i drugi imaju svoje političke predstavnike. Bošnjaci i Bosanci SDA i DF, Bosnoslaveni NS i SDP. Istina, Bosnoslavenima se pridružio i dio Bošnjaka i Bosanaca, okupljenih oko Konakovićevog NiP-a i Radončićevog SBB-a. I bilo bi divno da su ove podjele motivirane zbog različitih programa kojima se nastoje ostvariti isti ciljevi. Ali nisu. SDA i DF se bora za opstanak i jačanje države, NS, NiP i SDP za vlast, po svaku cijenu.
Zato je u nedjelju, 2. oktobra plebiscit… Toga dana glasat će građani koji će odluke donositi u skladu sa činjenicama i građani koji više vjeruju onome što im drugi kaže nego vlastitim očima. Kao u onom vicu u kojem žena zatekne muža u krevetu s ljubavnicom, a muž je uvjerava da je nije prevario. I kada ga ona pita kako to da je nije prevario kad svojim očima vidi da je u krevetu s drugom ženom, on je prekorava pitanjem: “Ženo, vjeruješ li ti više meni ili svojim očima?”
U nedjelju, 2. oktobra, glasat će građani koji su spremni preuzeti odgovornost i dati povjerenje političarima koji su također spremni preuzeti odgovornost i oni koji, uvjereni da je neka viša sila dužna brinuti o njima, više vole vjerovati onome što im udruženi medijski poduhvat protiv zbilje, sa Senadom Hadžifejzovićem na čelu, kaže i ostati u uvjerenju da je konačno rješenje svih problema moguće i da će se desiti samo ako se sruši SDA, dakle kol’ko dan poslije, 3. oktobra.
A ta vjera da su konačna rješenja moguća, najveći je neprijatelj svakome pojedincu i svakoj zajednici. Ona sputava um i umjesto aktivnog učešća u zbilji zatvara nas u jezik: djelujemo u skladu sa onim što je rečeno, ne onim što stvarno jeste.
Mnoštvo je dokaza u predizbornoj kampanji koji potvrđuju da su političke snage oko SDA i DF-a racionalne, a ove oko Trojke / jedanaestorke iracionalne, ali najjači je dao Denis Bećirević u debati na FTV. Optužio je Bakira Izetbegovića zato što je rekao da Bosna neće ući u NATO dok se ne postigne konsenzus sa Srbima, a prešutio činjenicu o tome šta je, u koordinaciji sa Željkom Komšićem, Bakir Izetbegović uradio: slanjem ANP-a omogućio je da Bosna uđe u NATO odlukom samoga NATO-a, bilo konsenzusa sa Srbima ili ne.
Upravo u tome između reći i uraditi ključna je razlika. Najglasniji u Bosni i Hercegovini su novinari, analitičari, akademski profesori, političari koji govore šta i kako treba, uopće se ne osvrćući na činjenice i isključujući bazičnu definiciju politike kao umijeća mogućeg. Oni, primjera radi, govore o građanskoj Bosni zanemarujući činjenicu da pola građana naše zemlje, čiji politički predstavnici otvoreno koče sve pozitivne procese u državi, jednostavno ne žele građansku državu. I drvlje i kamenje bacaju, nerijetko i dehumaniziraju, one političke snage koje su, uprkos svim opstrukcijama, uspjeli napraviti korak dalje ka građanskoj državi.
Ovi izbori će pokazati koliko smo politički zreli, koliko smo kapacitirani da budemo saveznik zapadne civilizacije. Saveznici zapadne civilizacije mogu biti samo ozbiljne države, one koje pokažu da imaju kapaciteta racionalno djelovati. Biti racionalan znači djelovati u skladu sa mogućnostima. Biti iracionalan znači vjerovati više “mužu nego svojim očima”.
Rezultati 2. oktobra će pokazati koliko je racionalnih, a koliko iracionalnih Bošnjaka i Bosanaca. Nikada, kao na ovim izborima, stvari nisu bile kristalno jasne. Zato sa strepnjom čekam rezultate izbora, dobit ćemo crno na bijelo jesmo li ili nismo uspjeli odbraniti se od dvodecenijske agresije srpskih i bosnoslavenskih medija. Da li su nam oni modelirali emocionalni i misaoni univerzum ili smo, ipak, ostali svoji na svome, u svojoj vjeri čvrsto nogama na svojoj zemlji. Da li je u narodu snaga ili nije. I jesmo li sigurni u sebe ili nismo. I hoćemo li otvoriti Rusima vrata da nam uvezu revoluciju, koju nam spremaju Naša stranka i Narod i pravda ili ćemo u političku povijest poslati naše demagoge, populiste i moraliste.
Adnan Pejčinović rođen je 7. 12. 1971. godine u Tuzli, gdje je završio Gimnaziju „Meša Selimović“ i diplomirao na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Odsjek za bosanski jezik i književnost. Radio je kao novinar u studentskim i lokalnim listovima. Objavio je nekoliko stručnih radova iz historije književnosti i književne kritike. Predaje bosanski jezik i književnost u JU Mješovita srednja škola u Gračanici. Živi u Tuzli.
