Piše: Sanjin Salahović
Datum: 05.07.2020. u 19:27
Kategorija: Kritika političkog uma
Religijsko neslaganje sa apsolutnom kontrolom svjetovne vlasti, historijski oličeno u priči o Engleskoj puritanskoj revoluciji i Oliver Cromwellu, u dubokom je temelju modernoj demokratiji Zapada. Zato su religijske slobode jedna od temeljnih vrijednosti te civilizacije danas.
U tom smislu možemo gledati i na odnos SDA prema srpskom i hrvatskom pitanju u Bosni i Hercegovini. To nije odnos ove stranke prema SNSD-u, koji je mutant nacionalsocijalizma duboke države ostale iza SFRJ i HDZ-a koji ga, sa malim varijacijama, kopira – kako to žele prikazati krajnje lijeve i kranje desne stranke u nas. To je odnos u kome se sa strpljenjem uvažavaju religijske osobenosti Srba i Hrvata u Bosni.
Jer religija je stub kulturi, a kulturpojam je, nakon nacionalnog u toku 19. i dvije trećine 20. stoljeća, doživio afirmaciju u postmoderni. Cromwellovi „disidentiˮ („dissentersˮ) i njihovi suparnici, dinamikom događaja, shvatili su da, tražeći univerzalne religijske slobode, (dajući tako garancije egizistenciji kulturrazličitostima) najbolje obezbjeđuju vlastitu egzistenciju.
Na toj ideji počivaju Sjedinjene Američke Države. I teorije koje pokušavaju objasniti njihov ekonomski i društveni uspjeh idu tako daleko da duhovni temelj tom uspjehu pronalaze u snazi različitosti i prava na udruživanje i izraz u religijskom domenu. Naime, želi se reći da ljudi, koji se na lokalnom planu udružuju u religijske zajednice, osjećaju izuzetan žar i ponos sa onim što njihova učenja promiču pa, u želji da se dokazuju i u svjetovnosti, taj žar i uvjerenost nalaze svoju realizaciju u privrednoj konkurenciji. Oliver Cromwell je uspio kapitalizirati taj žar i želju za uvećanjem umijeća stvorivši tzv. ’New Army’ (Novu Armiju) koja je porazila tradicionalnu kraljevu vojsku.
Engleska puritanska revolucija naziv je za niz oružanih sukoba koji su se u Engleskoj desili u 17. stoljeću. Sukobi između Engleskog kralja Karla I i engleskog parlamenta, koji mu je osporavao božansko pravo vladanja pretvorili su se u građanski rat, koji je Karlo I izgubio, nakon čega je Kraljevinu Englesku zamijenila republika po imenu Commonwealth Engleske, odnosno diktatura na čelu s Oliverom Cromwellom. Cromwellovski režim nestao je nedugo nakon njegove smrti, nakon čega se sin Karla I, Karlo II, vratio na prijestolje. Iako je monarhija ponovo uspostavljena, trajna posljedica rata je napuštanje koncepta o božanskom pravu kraljeva. Od tada engleski kraljevi ne mogu vladati ne obazirući se na zakonodavnu vlast. Engleska puritanska revolucija se zbog toga smatra zaslužnom za stvaranje koncepta liberalne demokratije u današnjem zapadnom svijetu. Slika: Charles Landseer: „The Eve of the Battle of Edge“; Izvor: Wikipedia.
Premda SDA pripada tradicionalistima ipak, u odnosu na polustoljetni historijski interregnum postojanja SFRJ u kontinuitetu Balkana, možemo paralelelu povući ovdje i sa tom strankom. Ona, duboko ukorijenjena u bošnjačkoj kulturi, shvata da štiteći religiozna prava Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini te egzistenciju njihovim kulturama u državi štiti i pravo vlastitoj, bošnjačkoj kulturi da ima i njeguje isto što i drugi. I po tome je SDA duboko liberalna i prozapadna stranka koja je prepoznala u zapadnim vrijednostima garanciju opstanku i islamu u Bosni i Hercegovini i kulturi Bošnjaka koja se oslanja na tu religiju. Time garantira opstanak i samoj državi koja je u jednom trenutku doživjela ozbiljan deficit u brojnosti svojih stanovnika koji se identificiraju sa njom pa su je poželjeli podijeliti i u miraz dati maticama u čije su se kulture utopili.
Ako tražimo razlog neuspjeha poduhvata spoja kranje ljevice i desnice u nacionalsocijalizmu Bosne i Hercegovine nakon njihove intenzivne kampanje u posljednjim godinama, jedan od njih je i neuklapanje njihovog svjetonazora u vrijednosti Zapada. Naime, oni grade ili se prave da brane «već postojeću» metakulturu bosanstva, ali kroz negiranje kultura bošnjaštva, hrvatstva i srpstva, koje su činjenica u Bosni i Hercegovini. Time direktno negiraju i religijske slobode svodeći ih, u najboljem slučaju, ne neki egzotični folklor. Jer religija je osnovni stub kulture i igrati se sa kulturpojmom gore nabrojanih kultura zarad još uvijek nedefinisane metakulture bosanstva direktno je u suprotnosti sa vrijednostima civilizacije Zapada kojoj sada pripadamo. Premda bosanstvo pridržava sebi pravo da bude kultura iako nema konsenzualnu religiju, ono može za sada dobiti samo prefiks meta- koji je karakteriše za hibridnu nadgradnju više kultura koje su u SFRJ uspjevale nekako koegzistirati na surogatu religije koji je «marksizamlenjinizam» pokušao biti.
No, gledajući iz pozicije Zapada, ta se civilizacija, koja sada vlada našim prostorom, ne može direktno zalagati za odbranu svojih vrijednosti u Bosni i Hercegovini priklanjanjem i otvorenom podrškom nekoj određenoj strani. Da je svjetonazor nacionalsocijalizma spoja krajnje ljevice i desnice u Federaciji požnjeo politički afinitet birača te osvojio moć u njoj, strancima ne bi bilo oportuno suprotstavljati mu se otvoreno tako dugo dok igra po osnovnim pravilima koja se tiču demokratije i lojalnosti prema geostrateškim potrebama Zapada na Balkanu. Uz to, demokratija garantira promjenjivost pa je i za Zapad slabo oportuno insistirati na perfektnim rješenjima kada se, uz evolucijski pristup, može dovesti do promjena i reafirmacije zapadnih vrijednosti u politici Balkana na duže staze.
Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine nevladina je organizacija utemeljena 1997. godine. Iako se njene aktivnosti uglavnom svode na „politički korektne“ projekte, nesumnjivo je riječ o organizaciji čija se misija i vizija harmoniziraju sa načelima Zapadne liberalno-demokratske prakse.
Pa ipak, pokušaj (nacional)socijalista je propao. I to je dobar znak da i u Bosni i Hercegovini osnovni principi i vrijednosti Zapada imaju svoju snagu i aktualnost čak i u vrijeme u kome svjedočimo vrhuncu propagandne kampanje modeliranja svijesti Zapadnjacima od strane Rusije kojoj se Srbija usrdno pridružila u deceniji i pol iza nas na Balkanu, koristeći je za nastavak velikoprojekta pod brendom „srpskog svijetaˮ. Propašću ove kampanje, nakon što je zapadna demokratija prošla proces spoznaje i učenja o fenomenu zloupotrebe interneta, te nakon što je pokrenula protivmjere, propada i projekat bosanskog nacionalsocijalizma. On je pokušao uništiti SDA, stvarnog zaštitnika osnovnih liberalnih vrijednosti Zapada u Bosni i Hercegovini te preuzeti vlast u kampanji negativnosti nalik onoj koju su vodili: jakobinci u Francuskoj, boljševici u Rusiji, nacionalsocijalisti u Njemačkoj ili fašisti u Italiji.
Taj se projekat srušio kao kula od karata, dijelom mislim i zbog harmonizacije odnosa Erdoganove Turske i SAD-a. Čeka se još da vijest o tome dođe i do ušiju političkih predstavnika i glasača posljednjih (nacional)socijalističkih revolucionara Bosne koji su u biti svojom politikom prikrivali srbofiliju (jer ideologije su odijela za presvlačenje, a nacionalni interes ima kontinuitet) prije nego evolucijski svjetonazor Zapada opet uvede mir u misli Bošnjaka i Bosanaca u našoj zemlji, koja jeste ogledno mjesto uspješnosti osnovnih vrijednosti na kojima počiva uspjeh Amerike i Zapada. I u kojoj, sve su prilike, opet vlada lijepa misao o potrebi zaštite prava drugog da bi se sebi garantovala egzistencija u budućnosti kroz pregovore.
Sanjin Salahović rođen je 1965. u Mostaru. Diplomirao je na Univerzitetu u Oslu „BA historiju ideja, mentaliteta i duha“, te studirao „Generalnu psihologiju i problematiku ovisnosti od narkotika“ na Univerzitetu u Bergenu. Od 2008. radi psihoterapiju kao hipnoterapeut u EF „Hypnoterapi Mobilis“ sa posebnim interesom za tretman anksioznosti i depresije uzrokovanih postraumatskim stres sindromom PTSS.
