Piše: Sanjin Salahović
Datum: 30.01.2023. u 13:15
Kategorija: Kritika političkog uma
Baš kao o Wyatt Earpu i Dock Hollidayu, postoje i romani o pilotima iz Prvog svjetskog rata. U biti, isti likovi, usamljeni kauboji, umjesto konja, jahali su letjelice od drveta i platna i pucali i obarali jedni druge, bez padobrana. Ne sjećam se imena lika, mislim da je bio Englez ili Francuz, jer oni su bili kauboji avijacije u Velikom ratu, a epizoda ide ovako…
Nijemci su postavljali dispoziciju po vertikali. Dolje, bliže zemlji letio bi mamac, neki spor, upadljiv bombarder, lahka meta, a gore prema suncu eskadrila visprenih Albatrosa, odličnih njemačkih monoplana. I tako, prijatelj našeg heroja nađe se u sredini. Ugleda bombarder, uleti u zamku i sjuri se na njega, a od sunca nije vidio Albatrose koji udare za njim i obore ga. Ljut zbog gubitka druga, poput Ahileja, naš junak, ne pitajući nadređene, podigne svoj avion, uzdigne ga visoko, više od Nijemaca, prvi do sunca. Pa kad ugleda eskadrilu Albatrosa ispod sebe koja je čekala neku novu žrtvu dolje da se nakači na mamac, zaleti se kroz njih u žestokom poniranju prema onom bombarderu koji mu je navukao prijatelja. Albatrosi nagnaše za njim, ali ga ne stigoše jer je uhvatio prednost, a on sažega mrcinu mamca u prolazu, zapali ga i uteče.
Podsjeća me ova dispozicija koju su timski postavili Nijemci u ovoj elegantnoj saradnji na srpsku kulturu. Dolje, “sitna” velikoburanija u grotlu, mažnjava Bošnjake na sve moguće retoričke fore, zajedno sa sitnim i polukrupnim kriminalcima i pametnjakovićima svake vrste. Sve Čvorovići Dušana Kovačevića odrasli u dugotrajnoj životnoj velikoškoli svakojakog nauka o vladanju, prevari, potvori i zaglupljivanju… Ili ih plaše fizički ili autoritetom kakve druge, a svakojake vrste balkanskog strašenja.
Sasvim razumne i moralne osude statusa Emine Tulić, koja poziva na ubistvo Bakira i Sebije Izetbegović, njen otac, dramski glumac Nermin Tulić, pripisao je, ni manje ni više, nego SDA botovima.
A gore u visinama kruže Albatrosi velikoobavještajnih službi, velikodiplomatije, SANU, velikovojske, velikopolicije, velikoneograničeno beskrupulozne crkve, krupnog kriminala i svega što u Srbiji tradicionalno leti visoko, veliko je i pazi to dolje. Brižno, ko na onoj poznatoj šahovskoj tabli na koju se naginjao Ratko Mladić na slici iz rata devedesetih kad je mislio da će pokoriti Bosnu. I tako, ovi dolje navlače žrtve na sebe, a ovi odozgo paze da svo to vječno “Kosovo polje” dolje u nizini fercera po planu u boju za veliku Srbiju u kome cjelokupna velikokultura odgaja i koordinira svoje ljude. Od onih dobrih do zlih, znavenika i neznavenika, do nevinih, neukih, učenih ali pokvarenih ili onih poštenih ali zlonamjernih, do Kosovke djevojke koja svima nosi vodu na slici koju su ukrali od evropskog romantizma, a ovi od biblijskog odnosa majke Marije i sina Isusa tek skinutog s križa i njene boli i njegove patnje duboko uklesanih u podsvijest civilizacije. I svi zajedno složno lete i hvataju šta god se da, samo da se ta Srbija proširi maksimalno i da svi žive u jednoj državi. Šta koštalo da koštalo i po čijim god leđima. Pa i vlastitim, a modrim od ludosti.
I zaista, kad, s malo iskustva, analizirate ono što mnogi bošnjački botovi, bez razloga nazvani tako, jer ne radi se o mašinama no o živim ljudima, čine iz ovog ili onog razloga u ovom ratu između neba i zemlje, vidjećete da manipulacija u timskom radu srpske eskadrile počiva na prilično jednostavnim postavkama ili autoritetima. Imate “pilote” koji na Facebook stavljaju opasne slike – kratko ošišan, istetoviran ili zeznuta pogleda sa nekim tegovima, jadan nabildan, opasan, gleda iz one male slike iz kompjutera. Autoritet mu iz sirovine izlazi, slika hoće da kaže ubit će ako mu se ne pokoriš. A onda ide onaj pametni. Stavio kakvu historijsku ličnost koju smo, od pameti, strahopoštovali u Kraljevini ili SFRJ ili je kakva faca iz raje pa hoće da kaže da ćeš ispast glup ako mu protivrječiš. I onda je ili neki profesor ili neki tajni agent, radi za koga ili se slikom veličine ogrnuo samo da sugovornik posumnja u sebe. A u međuvremenu trči pedeset kilometara na dan tek da u formi ostane ili tone tegova podigne da mu mišić iskoči, što bi reko, kakav je unutra kad je takav vani!? Da se postidi čovjek, kad nije iz kuće izašao, a o prosvjetiteljstvu nije cijeli dan ni misao namakao niti je hrabar da svaki dan u mislima Kosovom poljem luta – običan pripadnik nesrpstva koji tu predstavu gleda već dva stoljeća.
Osobe, koje su pod punim imenom i prezimenom aktivne na drušvenim mrežama, The Bosnia Times dehumanizira nazivajući ih SDA botovima, samo zato što se afirmativno izražavaju o politici Bakira Izetbegovića i SDA. (Na slici Adnan Lingo, Samir Avdić i Jasmin Mulahusejnović, screenshot: Dnevni avaz)
I tu je eskadrilu nekad neko podigao na nebo Zapadnog Balkana, kako se Balkan naš zove danas, a ona leti, leti. Pa barem od početka 19. stoljeća od kad se Turcima zakotrljalo previše niz brdo, a i od Garibaldija i ustanaka svih slobodoljubivih naroda protiv “mrske tamnice austrougarske”, sve do Srba koji su također poželjeli letjeti blizu sunca hvatajući na mamac one koji im nisu po volji u svom malom imperiju na brdovitom Balkanu.
Rekoše jednom, je li, predsjedniku Wudroowu Vilsonu, kad je zbog nečeg spominjao Balkan, da, ako hoće devrit nešto tamo, mora pitat Srbe jer ga oni drže svojim… A ni Tito nije smio ništa devrit bez njih kad je reko da bez njih ništa ne može, pa ni njegova socijalistička revolucija. Dakle, fatali su Bošnjake, Albance, a evo sad i Crnogorce. Lete, sa pilotima koji su nauk učili u Ilijadi i Odiseji kod lukavih junaka, a opet, ne da im se. S vremena na vrijeme, a uporno je to, popne se ovaj naš junak blizu suncu i uradi ono što je naumio, ne pitajuć ni velike sile ni malograđanštinu na velikoaerodromu, ni dolje, ni gore, ni kod sunca ni kod zemlje. Bez obzira gdje u velikoplanu bili i s kojom ulogom letjeli. Ne pita taj junak ništa, nego onako, uzme avion pa ode suncu, sjuri se dole, sažega i pobjegne sa svojim aviončićem svojima, dragima, a priča opet tako nastavi živjeti u bezgraničnoj seriji. Ja li o Erpu i Holidayu, Aliji Đerzelezu ili našem pilotu…
Ko li je taj..? Ovaj članak je posvećen bošnjačkom botu, živom čovjeku koji je reko “Dosta!”, premda ga mašinom zovu da mu se ne bi obraćali pa tako ni morali poštovati za izdržljivost, upornost i promućurnost. I možda posebno, spontanost… Nećeš više majčin sine ni sa svojim avionima ni uz pomoć onih pilota i aviona domaće izrade, kaže naš junak i sjeda u bošnjački, bosanski avion i uzdiže se suncu da se sjuri kroz one Albatrose i njihova 4S na krilima. Kako na nebu tako na zemlji, amin. U spomen na bošnjačkog bota koji je Bosni, nakon ARBIH ponovo osvjetlao obraz trideset godina nakon rata.
Sanjin Salahović rođen je 1965. u Mostaru. Diplomirao je na Univerzitetu u Oslu „BA historiju ideja, mentaliteta i duha“, te studirao „Generalnu psihologiju i problematiku ovisnosti od narkotika“ na Univerzitetu u Bergenu. Od 2008. radi psihoterapiju kao hipnoterapeut u EF „Hypnoterapi Mobilis“ sa posebnim interesom za tretman anksioznosti i depresije uzrokovanih postraumatskim stres sindromom PTSS.
