Piše: Sanjin Salahović
Datum: 29.05.2021. u 14:35
Kategorija: Kritika političkog uma
Bonanza je stara američka kaubojska serija – jedna od prvih koja se prikazivala na isto tako prvim televizorima u bivšoj Jugoslaviji. Još i danas njena muzika mnogima starijima leži u ušima. U Norveškoj se prikazuje godinama, redovno subotom i nedjeljom ujutro, po dvije epizode. Kad serija završi, ponovo je emituju iz početka. Godina za godinom. Kroz radnju i karaktere Bonanza predstavlja osnovne ideale američke kulture.
Serija je i nastala kao namjera Amerike da svoju kulturu, oko koje civilizacija Zapada ima konsenzus, izveze u svijet. Jugoslavija ju je kupila zajedno sa parama koje je na posudbu uzela od Amerike za potporu ekonomiji i društvu nakon raskida sa Sovjetskim Savezom. I sa svojim pozorišnim, dramskim sadržajem i razradom likova, gledaocu koji je hoće shvatiti može puno reći. I nju i filmove koji su puno zarađivali u nas, davali su Amerikanci pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka Jugoslaviji puno jeftinije od Rusa, čija filmska produkcija gotovo pa nije ništa ni mogla zaraditi.
Jučer pogledah epizodu o Mr. Crippenu. On je iz Londona i žena mu je bolesna i treba je operisati. Šanse su skoro nikakve, ali Dr. P. A. Mundy, poznat hirurg, prihvata se posla i pokušava pomoći. Žena umire u toku operacije i Mr.Crippen optužuje doktora Mundya za ubistvo i vođen starozavjetnim nalogom oko za oko, zub za zub svuda mu uništava reputaciju i stvara loš glas o njemu. Izložen psihičkom pritisku, dr. Mundy gubi volju za svojim poslom, prestaje raditi i odaje se alkoholu. Odlazi u Ameriku pokušavajući da počne iz početka, ali ga Mr. Crippen slijedi. Radnja teče u Virginia City, mjestu odakle su glavni junaci iz serije – familija Cartwright.
Mr. Crippen tokom radnje biva potpuno kompromitiran te završava u zatvoru jer je, u namjeri da ubije Mundya, teško ranio Hossa Cartwrighta (jedan od glavnih likova u seriji). Dobrodušni, jednostavni, kao bik jaki Hoss je kroz cijelu seriju pokazivao divljenje i prijateljstvo prema doktoru Mundyau i nije mu bilo jasno zbog čega tako racionalnog, moralnog i sposobnog čovjeka, kakav doktor jeste, neko može tako nemilosrdno proganjati i optuživati bez stvarnih dokaza. Uglavnom, Mundy operiše teško ranjenog Hossa, koji je proglašen skoro beznadnim slučajem. I uspijeva. Zadobija divljenje i ljubav lijepe medicinske sestre, prijatelje u Virginia City i odlučuje da se, iz razočaranosti i samonametnute otuđenosti od ljudi, vrati njima i svojoj praksi – možda baš u tom gradu koji ga je prihvatio i na svoj način mu pomogao da mentalno izađe iz otrovnog svijeta Mr. Crippena.
Nevjerovatno, pomislih, u našem okruženju je potpuno suprotno onome prikazanome u seriji. Umjesto da ih se zatvori, naši Mr. Crippeni slobodno operiraju od ulice i kafane, preko društvenih mreža, portala, do tradicionalnih medija. A doktori na Kliničkom centru u Sarajevu, kao i u ostalim zdravstvenim institucijama crkoše od posla, a oni ih, ti naši Mr. Crippeni još zovu ubicama koji koriste i respiratore da ubijaju pacijente, dodatno im narušavajući ugled nazivajući te respiratore «malina respiratori».
U jednoj sceni u seriji Dr. Mundy, revoltiran, ispijajući svoj «alkoholni lijek», objašnjava Hossu da je sasvim uobičajeno da hirurzima pacijenti umiru. Jednom, kada medicina bude bolja i znanje bolje, biće toga manje, ali tako je sad. Treba biti doktor i u ovom vremenu. I u svakom vremenu rekao bih ja, jer smrt je još uvijek saputnik čovjeku.
U historiji likovne umjetnosti, smrt je dobila kosu u ruke da kosi prema predodžbama ljudi u Evropi iz vremena Crne kuge iz polovine 14. stoljeća. Dvije trećine zapadnoevropskog stanovništva je pomrlo. I u ovoj epidemiji u Bergamu u Italiji i širom svijeta kosila je smrt pred očima očajnih, preopterećenih zdravstvenih radnika i na traumatsku tugu porodica umrlih. I niko nije, koliko čitam vijesti, nazvao te iste zdravstvene radnike ”ubicama” kao u Sarajevu u KCUS koji, paradoksalno, kao i Dr. Mundy svoj glas odličnog hirurga, u racionalnom svijetu statistike modernog doba, nosi odličje najmanje smrtnosti među istim centrima u Bosni i Hercegovini.
U prevodu sa engleskog, ’crippen’ znači ’bogalj’. Očito je Bonanza, serija koja je prodata i bivšoj Jugoslaviji, željela poslati poruku da u američkom društvu za one koji hoće svojim moralizmom kočiti činjenje sposobnima i moralnima, onako kako to čini Mr. Crippen, nema mjesta. Možda je vrijeme da se i u Bosni serija Bonanza prikazuje kao u Norveškoj, subotom i nedeljom po dvije epizode, stalno, do kraja serije pa opet iz početka, jer u vrijeme socijalizma, kada se serija emitovala, naši ljudi nisu iz nje ništa naučili.
Sanjin Salahović rođen je 16. 1. 1965. u Mostaru. Diplomirao je na Univerzitetu u Oslu „BA historiju ideja, mentaliteta i duha“, te studirao „Generalnu psihologiju i problematiku ovisnosti od narkotika“ na Univerzitetu u Bergenu. Od 2008. radi psihoterapiju kao hipnoterapeut u EF „Hypnoterapi Mobilis“ sa posebnim interesom za tretman anksioznosti i depresije uzrokovanih postraumatskim stres sindromom PTSS.