Pišu: Teresa Edland i Gunnar Berre (sa norveškog preveo Sanjin Salahović)
Datum: 04.01.2022. u 19:20
Kad razmišljamo o tehnologiji, obično mislimo na prednosti koje nam pružaju ubrzana digitalizacija i automatizacija. Ali kako digitalni razvoj, po sebi, utiče na čovjeka dok svijet oko nas neumoljivo biva sve više digitaliziran?
Primijećujemo promjene u nama. Tehnologija utiče na sve – od rukopisa i fine motorike, preko načina na koji nalazimo ljubav, pa sve do načina na koji mislimo, koja umijeća cijenimo i želimo učiti.
Jedna od poenti Noah Yuval Hararia jeste da tehnologija ima neumoljiv i trajan uticaj na čovjeka. Njen efekt mi još ne možemo pojmiti u cjelosti. Kako će uporno ubrzavajuća digitalizacija utjecati na nas i na tržište rada? I koja umijeća trebamo osvajati da bismo se osjećali dobro u svijetu koji je sve više obojen bojama tehnologije?
Šta čovjeka čini čovjekom?
Istraživanje potencijala koji leže u umjetnoj inteligenciji (AI – Artificial Intelligence) stavlja na probu nešto fundamentalno egzistencijalno u nama i traži da definiramo šta je to što držimo esencijalno ljudskim. Kao što Harari želi naglasiti – mnogo od onog što držimo unikatno ljudskim (kao kreativitet, emptatija ili sposobnost da prepoznajemo osjećanja), neophodno to i nije.
Naša je tendencija da cijenimo intelektualne sposobnosti više od motorike, rekao je Harari na Business forumu u Oslu. Istovremeno, uspjeli smo napraviti kompjutere koji mogu pobijediti svakog čovjeka u šahu, ali nismo još napravili cjelovito automatsku mašinu za pranje suđa. Neko mora fizički staviti u nju i izvaditi lomljivo suđe i staklo. Finu motoriku je teže automatizirati od logike i kognitivnih sposobnosti jer prepoznavati obrasce je nešto što kompjuter lahko uči. Ako može prepoznavati obrasce, može ih i razbijati – ili biti kreativan. Jedan robot će također biti u stanju da prepozna osjećaje i odgovori na njih, možda čak i na bolji način od ljudi jer ga u tom procesu ne mogu ometati vlastiti osjećaji.
Na čemu ćemo ostati nakon što digitialni potencijal dalje popuni detalje svojih mogućnosti, još uvijek je teško reći. Ali postoje stvari koje, kao ljudi, možemo gajiti u sebi baš kao i one koje organizacije trebaju razvijati da bismo se nosili sa svakodnevnicom koja nam predstoji.
Kako razvoj AI utiče na tržište rada?
Znamo da će kompjuteri i AI, u budućnosti, promijeniti u velikoj mjeri način na koji radimo, a mnogi će poslovi nestati. Istovremeno nastaće nove, danas nepoznate, vrste poslova.
Koji će poslovi, dakle, i dalje biti traženi i eventualno koje će potrebe za ljudskim radom opstati na tržištu?
Digitalizacija pruža u isto vrijeme i pojednostavljivanje i kompliciranje. Ono čime se bave kompjuteri, po sebi, biva jednostavnije. Na kraju krajeva, oni rade posao. Istovremeno, ono što biva komplikovanije je razvijati i konfigurirati potrebne sisteme i procese. Vrijednosni lanci bivaju duži, sa mnogo više uključenih strana. Više automatizacije traži više avansirane sisteme koji djeluju u više specijaliziranih područja, što podrazumijeva manje tolerancije za odstupanja i greške koji bi inače bili tretirani u manuelnom sistemu.
Istovremeno primjećujemo promijenjen kontekst egzistencije samih organizacija, sa bržim tempom promjena i neočekivanim događajima političke i tehnološke prirode. To stvara dalju nesigurnost i dvosmislenost i u bližoj i u daljoj budućnosti.
Ovakav razvoj događaja može izgledati prijetećim ne samo za organizacije nego i za pojedince na ličnom planu, nešto na šta Harari upućuje u svom predavanju. Ali to ne mora značiti da više nećemo imati potrebu za ”čovjekom u mašini”.
Čovjek će i dalje biti tu
Na sreću, potreba za čovjekom neće nestati. Poslovni sistemi već dugo tapkaju u mjestu kada se radi o umijeću promjena. Još je pred nama dug put razvoja do pojave značajnog porasta automatizacije proizvodnje i logistike. Ipak postoje dobri razlozi za očekivati promjenu tempa u bliskoj budućnosti. Sky-bazirani poslovni sistemi (Sky-bazirano rješenje znači da se ne mora skidati ili instalirati program, a da se on može koristiti direkno na internetu. prim.prev.) sazrijevaju tehnološki. Imaju više manje gotove konfigurirane standardne procese koji podržavaju sve više poslovnih domena. Nova tehnologija programa kao semantički grafovi znanja, mašinsko učenje i tzv. nekodirane razvojne platforme također će omogućiti stručnjacima u egzaktnim područjima da prilagode sisteme i tamo gdje standardne platforme ne djeluju.
Ovakav razvoj otvara mogućnosti dok, uporedo, organizacije koje ga ne prate rizikuju da budu brzo izbačene iz konkurencije od strane onih koji su vješti da koriste mogućnosti. Ova situacija nameće nove zahtjeve bilo prema načinu izgradnje organizacija ili prema svakom od nas da se uklopimo u njihovu buduću konstrukciju.
Organizacije moraju u većoj mjeri raditi timski
U kompleksnom kontekstu, podložnom brzim promjenama, vidimo da tradicionalni hijerarhijski modeli upravljanja više ne djeluju dobro. Kompleksne odluke traže uvid koji je teško promicati po vertikali pa hijerarhijski modeli donošenja odluka uzimaju obično previše vremena u uslovima kada je potreba za zahtjevnim tempom promjena.
Fleksibilne organizacije su mogući odgovor izazovima. U njima imamo male, multidisciplinarne, autonomne timove fokusirane na, bilo interne ili eksterne, kupce. Ovi mali timovi su dalje organizirani u organsku mrežu timova ili ”tim timova”, koja čini da veće organizacije, sa mnogo timova, mogu raditi za isti cilj.
Jedna novija studija pokazuje da sedam od deset preduzeća u SAD usvajaju za praksu fleksibilne principe, a da većina koja to pravilno čini, može ukazati na dobre rezultate.
Koje sposobnosti i umijeća treba posjedovati sljedeća generacija u susretu sa budućnošću?
Kako Harari ukazuje, djeca koja sada počinju u školi, svoje tridesete godine doseći će 2050 god. Koje ćemo sposobnosti potencirati u njih da bismo im dali mogućnost da se osjećaju komotno u nepoznatom tržištu rada budućnosti? Koje osobine moramo razvijati da bismo djelovali dobro i osjećali se dobro u radnom okruženju prožetom brzim promjenama, a gdje se rad vrši najvjerovatnije u malim, multidisciplinarnim i autonomnim timovima? O ovome Harari, a i mi, na sreću, možemo nešto reći.
Uči da učiš
Učiti, tragati za novim informacijama, učiti razlikovati pravu informaciju od krive, biće od temeljne važnosti. U svijetu u brzim promjenama ne možemo stajati pasivni kada se radi o razvoju našeg znanja i kompetencija. Biti u stanju postavljati kritička pitanja, uviđati porijeklo informacija koje nam se nude te razumjeti da nije sve prihvaćena istina, biva esencijalno.
Harari također jasno kaže da smo mi ljudi veoma vješti u prilagođavanju i da ćemo tu sposobnost trebati u budućnosti. Biti fleksibilan, biti u stanju ”redefinisati sebe” biće važno u jednom tržištu rada u stalnim promjenama.
Sposobnost da budemo u trenutku
Manjak fokusa je opasan. Sve više aktera na tržištu zarađuje novac ”otimajući” našu pažnju. Količina poruka kojima smo izloženi je enormna i raste konstantno. Kako možemo živjeti i raditi bombardirani sa tako mnogo poruka od strane digitalnih medija? Kako ćemo uspjeti zadržati fokus na jednostavne zadatke? Problem je to na koji moramo naći odgovor.
Rastući tok informacija i brojne poruke kojima smo izloženi mnogo utiču na nas. Jedna od sposobnosti koje ćemo kao ljudi trebati više nego ikad do sada u vremeneu ispred nas je sposobnost da budemo prisutni, u trenutku, ovdje i sad – ”svjesni” – da ne odlutamo mislima. Moramo učiti da ulazimo u ”modus bivanja” umjesto u ”modus činjenja”. Istovremeno, odgojeni smo da koristimo instinkt i ”djelujemo”. Zato nam treba alat koji će nam pomoći u ovome i tu možemo naučiti puno od ”svjesnosti” (engleski ”mindfulness” – stanje u meditaciji). Prisutnost s pažnjom. Sam Harari koristi meditaciju kao alat, ali jasno kaže da ona nije rješenje za svakog. Možda pletenje ili knjige, šetnja šumom, odlazak na vikendicu ili šta drugo, može biti mogućnost za druge. Kao i sve ostalo i to se sigurno mora prilagoditi individui, a jedno radno mjesto mora postaviti uslove sličan nauk u budućnosti.
Susret sa budućnošću možda može biti doživljen kao nešto ispunjeno strahom. Ali, kako je Harari rekao u svom predavanju, to nije nepoznato čovječanstvu. Prolazili som kroz periode hiper promjena i ranije gdje su mašine uzimale primat nad čovjekom. Sa fleksibilnim pristupom, baš kao i sa umijećem i voljom da učimo i budemo u trenutku, u svakom slučaju možemo doseći pozitivnost potrebnu da stvorimo dobro radno mjesto budućnosti gdje i rad i uslovi rada komuniciraju sa potrebama i tržišta i individue.
Teresa radi kao vođa projekta i savjetnik u Metier OEC. Njene osnovne kompetencije su u personalnoj administraciji, razvoju, praćenju ugovora. Uglavnom u okviru fleksibilnih metoda, ali također i onih tradicionalnih. Gunnar Berre radi sa razvojem fleksibilnih organizacijskih struktura i digitalizacijom te sa vođenjem projekata uspostave većih poslovnih sistema. Poseban fokus mu je na odnos s kupcima i timski rad kao osnovne alate s kojim se organizacije prilagođavaju kompleksnim okolnostima u stalnim promjenama.
