Piše: Mensur Graca
Datum: 12.01.2025. u 13:18
Kategorija: Kritika političkog uma
Dolaze nove generacije koje se, naravno, ne sjećaju perioda prije početka agresije, niti se sjećaju kako se borilo na svim poljima da se država odbrani u vojnom, ali i političkom smislu, te da postane nezavisna, samostalna država, međunarodno priznata i punopravna članica Ujedinjenih nacija. Nije to bio nimalo lagan posao, s obzirom na to da Bosna i Hercegovina, za razliku od Srbije i Hrvatske, nije imala iskustva u vođenju diplomatije, niti smo imali obrazovanog diplomatskog kadra. Bili smo bez svoje vojske, bez naoružanja, bez robnih rezervi, bez svoje valute i sa minimalnim policijskim snagama. Pojedini predstavnici međunarodne zajednice, ali i neki iz tadašnjih mirovnih snaga su predlagali da se BiH preda jer nema šanse, ako do sukoba dođe.
Niko, ama baš niko, nije razmišljao o bilo kakvoj predaji i odustajanju od nezavisne države. Tadašnji intelektualci, ljudi iz politike, kulture, sporta, pravnici, historičari, novinari, akademici… svi su bili kao jedan da BiH mora sačuvati svoju nezavisnost i nastaviti svoj državni kontinuitet. Bio je to enorman posao/zadatak. Taj patriotski naboj osjetio se u zraku, bilo se sigurno u sebe. Bili smo politički jedinstveni i to je moralo uroditi plodom. Postali smo nezavisna, međunarodno priznata drzava, punopravna clanica UN-a. Bila je to briljantna pobjeda naše diplomatije/politike i tuga, bol i nevjerica u susjedstvu.
Hvala Bogu još uvijek ima živih ljudi koji su bili veliki borci, velike patriote. Bili su to ljudi kojim nije bilo ništa teško, niti su radili za neke velike novce, patriotizam je bio na prvom mjestu. Neke sam, evo, postavio ovdje, neke kojih sam se na brzinu sjetio, a stavio sam im zute ramove samo da ih odvojim od ovih u crnim ramovima. Znam da sam mnoge zaboravio, a i ne bi bilo moguće da ih sve poredam. Imali smo tada prave ljude, mora se priznati, zato je Bosna i Hercegovina i opstala.

Slika/fizionomije osoba iz prva dva reda i iz druga dva reda govore više od hiljadu riječi.
Danas… Eh, danas vladaju neki drugi, za parama i materijalnim dobrima suludo opsjednuti, a mahom i sa upitnim obrazovanjem. Ima tu i onih koji otvoreno rade protiv interesa države, države koja ih hrani i oblači. Skupljena je ekipa s koca i konopca, ekipa koja nema pojma šta znaci država i čemu ona služi. Njihov je zadatak da se (dok mandat traje) dobro namire, a to im ide odlicno, mora se priznati.
Malo mi je neprijatno što ova prva dva reda sa žutim okvirima nisam vidnije odvojio od ovog škarta u druga dva reda, sa crnim okvirima. Realno, nisu im ni do članaka.
