Logičke greške u argumentaciji Milorada Dodika

Piše: Amela Delić
Datum: 28.02.2020. u 21:11
Kategorija: Kritika političkog uma

Mediji su svojevremeno prenosili različite izjave koje je u intervjuu za TV1 član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz srpskog naroda, Milorad Dodik, dao novinaru Ognjenu Blagojeviću.  Ovaj intervju je, nažalost, sve samo ne ekskluzivan, jer smo u izjavama Milorada Dodika mogli čuti ono što smo vjerovatno svi čuli nebrojeno puta. Nakon odgledanog intervjua, ne da nismo saznali nešto novo, nego smo mogli svjedočiti i nizu logičkih grešaka koje je član Predsjedništva pravio tokom cijele emisije.

Prvo pitanje koje je novinar Ognjen Blagojević s televizije TV1 postavio Miloradu Dodiku bilo je i jedna vrsta konstatacije koja glasi „Gospodin Izetbegović kaže da ste Vi glavni krivac ovoga što sada trenutno imamo u Bosni i Hercegovini“.

„Nisam došao u emisiju da komentarišem Bakira Izetbegovića. (…) Krivac bi mogao da bude, po tom Bakirovom objašnjenju, svako ko ne poštuje ono što on misli.“, odgovorio je Milorad Dodik, a u narednih 43 minuta emisije dosljedno je opovrgavao iznesenu tvrdnju. Mirne duše možemo kazati – ovaj intervju imao je uobičajeni dodikovski lajt-motiv.

Kao čovjek od velikih riječi, kao i većina političara kako domaće, tako i svjetske političke scene, Dodik je već u prvih nekoliko rečenica upotrijebio razne isprazne sintagme, pojmove i fraze. Po ko zna koji put čuli smo pojam  „legitimitet“ (skoro upotrijebljen toliko puta kao i u Čovićevim nastupima), „Republici Srpskoj treba novo predstavljanje na nivou RS-a“, „potrebno je da formiramo sve nivoe vlasti“, „trebamo dobiti novu dinamiku“, „trebamo status kandidata EU“…

Iako nije došao da, kako je na početku naglasio, „komentariše Bakira Izetbegovića“, Dodik se tokom prvh deset minuta aktivno bavio tumačenjem Izetbegovićevih postupaka naglašavajući da je Bakir Izetbegović „pokušavao da napravi oko sebe okupljanje svih političkih partija koje su njemu bile potrebne da ima snagu kod Bošnjaka“.

Dodik je pokušao dokazati kako je upravo Izetbegovićeva politika kriva za, u to vrijeme,  neformiranje Vijeća ministara. Naime, naglasio je da su oni („Mi“, pri tome vjerovatno misleći na SNSD) „prihvatili“ da se formira Predstavnički dom. A „razloge“ za njegov pristanak za formiranje ovog doma, kaže, treba tražiti u njegovoj želji da BiH dobije status kandidata u Evropskoj uniji.  Kaže kako je smatrao da izborni pobjednici trebaju biti angažovani u zajedničkim institucijama. No, Izetbegović, koji je „trošio energiju i snagu“ na okupljanje stranaka, doveo je do situacije u kojoj jesmo. U logici se ovaj argument u najopćijem smislu svrstava u vrstu lažnih argumenata koje zovemo Non sequitur (u prijevodu – Ne slijedi). Dakle, to što su obje premise ili pretpostvake koje je Dodik iznio možda i tačne, to ne znači da je tačan i njegov zaključak, premda formalno-logički može djelovati ispravno. No, zato i jeste logička greška koju nije uvijek lahko dezavuirati. Naime, tačno je da je Dodik prihvatio formiranje Predstavničkog doma, a može biti i tačno da je Bakir Izetbegović „trošio snagu i enegriju“ kako bi napravio okupljanje probošnjačkih stranaka. Ipak, to ne znači da je Izetbegović, ili ne bar samo on, odgovoran zbog situacije „u kojoj jesmo“.

Nadalje, član Predsjednišvta BiH se u više navrata koristio dobro poznatim lažnim argumentom, u logici poznatom kao Trovanje bunara. O čemu je riječ? Narodski bi se kazalo da je napad najbolja odbrana. Upravo na tom principu funkcionira i ovaj lažni argument. Osobu čije postupke želimo diskreditovati, najčešće prethodno diskreditujemo. Riječ je o napadu na ličnost, a ne na njene argumente ili postupke. U literaturi se ovaj argument naziva još i Ad hominem (napad na ličnost). „Lijepo je kad se Bakir Izetbegović obraća svojoj populaciji, ili ljudima, ili medijima, ovdje u Federaciji. Pokušava biti slavodobitan. A on je jedan, jedan… evo, neću da upotrebljavam grublje riječi, čovjek koji ne drži do tih stvari“.

Milorad Dodik često je upotrebljavao i Lažnu analogiju, pokušavajući potpuno pogrešno povezati vlastite interpretacije postupaka Alije Izetbegovića sa postupcima Bakira Izetbegovića. Tom prilikom nije ni pokušavao biti politički i civilizacijski korektan pa je tako kazao: „Njegov otac je otišo u Lisabon, pa razvalio, potpisao sporazum pa ga razvalio. Tako je i on razvalio ovaj. To je kontinuitet.“

A nakon ovog ekspozea, kojeg nije pokušao zaustaviti, Dodik je nastavio obrativši se neprisutnom Bakiru Izetbegoviću kazavši: „To što Vi pokušavate da, gospodine Izetbegoviću, putem raznih špekulacija nametnete Željka Komšića kao Hrvata sa bošnjačkim glasovima, sigurno nije dobro za Bosnu i Hercegovinu.“

U Dodikovom monologu, ili pak propovijedi nije manjkalo ni prijetnji da će „prije nestati Bosna i Hercegovina nego Republika Srpska“. Pri tome nije napravio paralelu između svojih i Karadžićevih riječi, mada mu nije bilo teško da pravi razne nemoguće analogije između drugih političkih ličnosti. A onda je uveo i malo „francuskog“ u monolog, jer, pobogu, zašto ne začiniti? „Trabunjanja“ su izraz kojim je opisao programsku deklaraciju SDA, a podrugljivo je stranke iz Federacije nazvao „sarajevskom čaršijom“. Richardu Holbrucku „prišio“ je izjavu da „Bosna i Hercegovina nikada neće biti građanska država jer to nije realno“, a vi mu ipak ne vjerujte na riječ. Jer mi takvu izjavu nismo pronašli, barem ne dokumentovanu.

Na novinarevo pitanje „Šta sad? Kako će se riješiti ovo?“, Dodik je poručio da je ovo stanje dokaz „da ne trebaju organi Bosne i Hercegovine“. Ovo je čuveni lažni argument poznat kao Bifurkacija ili Lažna dihotomija. Temelji se na lažnom ograničavanju realne situacije na samo dvije moguće opcije. Naime, ako trenutno nije formirana vlast i važni institucionalni organi u Bosni i Hercegovini, to ne znači da isti nisu potrebni u Bosni i Hercegovini.

Komentirajući zastoj u obezbjeđivanju sredstava za izgradnju mosta Bratoljub, Dodik je kazao kako nije nedostajalo sredstava kada su građeni objekti „po Sarajevu i Mostaru“, no niti je precizirao, niti je novinar pitao na koje to objekte konkretno misli. Ponovo je dakle upotrijebio Lažnu analogiju.

Kada ga je novinar pitao „Kada će biti riješena kriza u Bosni i Hercegovini?“, Dodik je odgovorio da „u historijskom smislu, otkad je Bosne i Hercegovine kriza traje“ što je notorna neistina, a čak i da ima istine u rečenom, kao član Predsjedništva države Bosne i Hercegovine, Dodik ni u kom slučaju ne bi smio da se ponosi zbog toga što u zemlji u kojoj je i sam član Predsjedništva „kriza traje“.

Ironično je novinaru postavio vrlo nepristojna pitanja: „Šta će vam Savjet ministara, evo i ovo je dobro?“ „Šta bi ti uradio da nema tih zezanja? Da ovdje teče med i mlijeko kako bi ti bio novinar?“

U jednom trenutku, u zanosu kritike, Džaferović je postao i „Džafer Izetbegović“. A za Komšića je pak kazao kako se on „k’o puran zajuri po Bosni i Hercegovini, i on misli, sam sebi je dovoljan pa će njega neko poštovati“. Ako ovdje nije riječ o argumentu Ad hominem, onda ne znamo koji bolji primjer za udžbenik možemo pronaći.

Članstvo u NATO-u bi po Dodiku, tom istom NATO savezu „očistilo savjest“, a ona je, sudeći po njegovim pojašnjenjima prljava od osiromašenog uranijuma koji je korišten prilikom bombardiranja Srbije. Ponovo je riječ o logički neispravnom argumentu kojeg nazivamo Greška klizavog terena. Do ove greške u zaključivanju dolazi kada se pretpostavlja efekat nekog postupka, odnosno kada pretpostavljamo da će jedan korak nužno voditi sljedećm i tako do željenog zaključka. Međutim, kada bi BiH zaista krenula put članstava u NATO savezu, to apsolutno ne znači da će time biti umanjena žrtva ljudi poginulih u bombardovanju NATO snaga. Isti argument je upotrijebljen i u sljedećoj tvrdnji:  „Onog trenutka kad Srbi uđu u NATO, onda niko više neće postavljati negativne efeke bombardovanja, razaranja, ubijanja djece od tri godine i ostale stvari“.

U svojim odgovorima, Milorad Dodik koristio se i Anegdotalnim dokazima, a te dokaze uopće ne možemo smatrati validnim. Riječ je o slučajevima u kojima tvrdimo da nešto jeste ili nije na osnovu svog ili nečijeg tuđeg iskustva, dok nigdje nije dokumentovano niti provjereno ono što mi ustvari tvrdimo. Tako je Dodik kazao da ima „lične“ razloge zašto ne želi prihvatiti ANP, kazavši da živi ispod Kozare, a „gore su tukli osiromašenim uranijumom repetitore na Kozari, taj isti NATO“. Zbog toga su, kaže, djeca iz njegovog mjesta obolijevala od leukemije. No dokaze za to svakako ne iznosi.

A da bi priču o blokiranju članstva u NATO-u izbjegao, Dodik je vješto upotrijebio lažni argument poznat po nazivu Relativna uskraćenost. Riječ je o logičkoj greški koja nastaje onda kada neko tvrdi da argument protivnika treba zanemariti zato što postoje važniji argumenti koji najčešće nemaju direktne veze sa prethodnim, i najčešće vode skretanju s teme. Tako je Dodik kazao kako je zabrinut i za 2% domaćeg proizvoda „koje Bosna i Hercegovina mora da izdvaja za NATO“. On, veli, želi da taj novac ide u „bolnice“ i ostale segmente na kojima treba raditi.

Napadi na ličnosti  bez ikakvih dokaza nastavljeni su tokom cijelog intervjua. Tako je zaprijetio da će „neke ekipe“ i on, tužiti visoke predstavnike međunarodnim sudovima. Za preminulog Peddya Ashdowna kazao je da im je „nažalost pobjegao“. U kategoriju „kriminalaca“ koji su umrli, a „oni“ ih nisu uspjeli procesuirati i tužiti, Milorad Dodik svrstao je Tuđmana, Ashdowna i Izetbegovića, zaključivši da je Ashdown „nažalost crk’o“.

Nakon priče o osiromašenom uraniju, intervju je skrenuo na razgovor (ili prije monolog) o programskoj deklaraciji SDA. Voditelja je nazvao neozbiljnim i nekorektnim samo zašto što ga je pitao zašto su reakcije na programsku deklaraciju tako snažne kada je u pitanju tek „lista želja“.  Naglasio je da su ovdje „ljudi napisali antidejtonski pristup i niko ništa ne reaguje“. O samome sebi je govorio u trećem licu, kazavši kako je „Milorad Dodik satanizovan“, dok nema sankcija za SDA zbog programskih ciljeva stranke. Potom se posvađao sa samim sobom najprije se žaleći zato što njemu jesu uvedene sankcije, no kasnije je kazao kako „uživa u tome što ima sankcije“. Ovdje je korištena greška poznata po nazivu Strašilo, a nastaje onda kada do te mjere preuveličamo ili karikiramo protivnički argument da ga je lahko pobiti. Na isti način se Dodik tobože uvrijedio na postavljeno novinarevo pitanje.

„Vi“, „Vaše“, „Vama“ – tokom cijele emisije Dodik se nekom obraćao. Vjerovatno ne voditelju nego Bakiru Izetbegoviću, SDA, Bošnjacima. Dabome, on nije došao u emisiju da bi se obraćao bilo kome. „U nedostatku intelekta, onda čovjek izgubi karakter“ – zaključio je Dodik svoje mišjenje o Igoru Crnadku. No, da li baš za Igorom zvona zvone? Procijenite sami.

Piše: Amela Delić
Biografija: Amela Delić rođena je 22. 01. 1990. godine u Zvorniku. Na Odsjeku za žurnalistiku Filozofskog fakulteta u Tuzli diplomirala je 2012. godine, a magistrirala 2015. godine. Angažovana je kao viša asistentica na Odsjeku za žurnalistiku u Tuzli. Trenutno je studentica doktorskog studija Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, smjer komunikologija. Učestvovala je na više naučnih i stručnih konferencija. Objavila je deset naučnih i stručnih radova, bila je urednik ‘Studentskih novina’, a trenutno je i dopisnica portala MediaCentar i Analiziraj.