Piše: Sanjin Salahović
Datum: 16.02.2021. u 22:45
Kategorija: Kritika političkog uma
Pokušaj stare ljevice u Bosni i Hercegovini da ideološki, u diskursu, izbriše razlike između sukobljenih strana, neminovno je vodi u naručje eshovanja. Eshovanje (glagolska imenica koja označava imperijalizam Srbije i Hrvatske u BiH) ima jasne ciljeve podjele zemlje i nikada u prošlosti nije, pa ni u budućnosti neće, ukinuti svoj identitet koji se uspješno gaji u Srbiji i Hrvatskoj uprkos ideologijima koje se smjenjuju na našim prostorima.
Baš kao što vjeruje u ’odlučan i teški boj’ i pobjedu revolucije iz priče u marksizmu, koji je sinonim ’sudnjeg dana’ u abrahamskim religijama, stara ljevica vjeruje i u revoluciju svijesti kod naših ljudi. Nada se da će u jednom trenutku, ako to ona uporno bude svojom gvozdenom voljom pripremala, naši ljudi, poput carskih vojnika koji odbacuju oružje u ruskim propagandnim revolucionarnim filmovima, odbaciti svoje ’predrasude’ i prisajediniti se pravedništvu socijalizma.
Sjetimo se Eisensteinovog filma Krstarica Potemkin. Vrhunac napetosti je kada ovaj pobunjeni brod ide pravo prema carskoj floti koja je poslana na njega. “Prisajedinite se nama!”, signaliziraju zastavicama mornari na Potemkinu. Cijeli je film majstorski pripremao ovaj trenutak objašnjavajući razloge koji opravdavaju poziv, još uvijek caru lojalnim, mornarima. Nema više boli na licima potlačenih, crvavog mesa u obrocima mornara, niti oholih oficira koji ih tretiraju kao životinje. Vi, bezbrojni brodovi, koji simbolizirate nebrojene vijekove života u feudalnom sistemu koji tek što je, zadnji u Evropi, preko stotinu godina nakon Engleske, prešao u industrijski modernitet – prelazite, samo za koji tren, na stranu jednog broda! Onog koji je osviješten i koji je spoznao svjetlost bolje budućnosti.
I zbilja, u krešendu napetosti i iskrene empatije gledaoca koji i sam ne može da ne postane Potemkinov revolucionar, kao već predočena spoznaja rezervisana za trenutak otvaranja nebesa i eshatološki dolazak vojske anđela koja najavljuje tisućljetni mir i pravdu na Zemlji, moćna carska flota pristaje uz jedan – ’brod nade’. Naknadno, u dvadesetom vijeku, empirijski je dokazano da je to bio ’Brod budala’, ali misao o pravednom svijetu jezdi dalje. Ona je u nama.
Uvijek je i bila tu, u dubinama abrahamske priče koja poput moćne rijeke, hiljadama godina, vodi očekivanja i stremljenja ljudi u civilizaciji. Onoj koja je, barem od renesanse, živjela na realnosti poimanja razlika o smislu te priče projektovane na nebu od one koja se želi ostvariti na Zemlji. Uglavnom uz pomoć, u propagandu upregnutog, eisensteinovog umijeća pripovijedanja u svim dimenzijama čovjekove misli.
“Prisajedinite se!”» signalizira i tzv. bh. blok u Mostaru. Gle čuda, NS, SDP & co. izabrali su naziv ‘blok’ po uzoru na socijaliste dvadesetog stoljeća koji su pod njim podrazumijevali savez intelektualaca i masa u borbi protiv buržoazije. Povezati ga sa ‘bosanskim’ želi se reći da je jedino ideologija socijalizma garant opstanka Bosni i Hercegovini, a da su kulturološke podjele koje razaraju njeno bosanstvo, proizvod buržoaske i feudalne svijesti, te pripadaju prahistoriji koja je egzistirala prije pojave Marxova mesijanskoga lika.
Sve su prilike da je cilj tzv. bh. bloka oslabiti SDA i nametnuti se kao bošnjački partner HDZ-u i SNSD-u na entitetskom, odnosno državnom nivou. Strateška pitanja za nacionalni interes Bošnjaka, poput izbornog zakona, tzv. Bh. Bloku je potpuna nepoznanica i ne treba sumnjati da će ispuniti sve želje koaliciji SNSD-HDZ samo da bi mogli raspolagati budžetskim novcem. Najjače oružje koalicije koja okuplja kleronacionaliste (Narod i pravda) i socijaliste (Naša stranka i SDP) jeste moralističko istrajavanje u retorici. (Karikatura preuzeta sa Fb-stranice: U svojoj vjeri na svojoj zemlji)
Najveći neprijatelji, pošto socijalizam mijenja historiju i retroaktivno, su isti već stotinama, hiljadama godina – buržoazija, feudalizam i elite. A i ‘begovat’ je koristan za domaću upotrebu jer upućuje, možda još i bolje zbog stereotipa izgrađenih o Osmanlijama, na kontrast između okoštalog, nazadnog, s jedne strane i ‘progresivnosti’ s kojom se novo, oličeno u socijalistima, ukazuje ljudima, s druge. I opet, politika doživljava krešendo, nakon dvanaest godina priprema u vakuumu ostalom iza posljednjih demokratskih izbora i Mostarci socijalisti, kao mornari na Potemkinu, mašu zastavicama prema floti nazadnjaka na obje obale: “Prisajedinite se, nama… Prisajedinite se!” Gajili su svoje nade i predodžbe u sjeni avlijskih zidova pregrijanog Mostara i slasti prezira prema konzervativizmu, a očarani slašću progresivizma – ponajčešće u mašti vezanoj za promiskuitet i dionizijsku slobodu. Napetost raste, izbori dolaze i… I ne prisajediniše se.
Kažu da nada umire posljednja. Čak i kod teatarske publike koja je došla da gleda tragediju. Do kad i po koju cijenu, pitam se?! U međuvremenu, empirija svakodnevnice, premda joj se pokušava nametnuti drugačije, svjedoči o neumoljivosti izbora, prihvatanja posljedica u demokratiji koja, premda još neapsolvirana od našeg revolucionarnog apsolutističkog uma, dan za danom našim ljudima i daje i nameće potrebu i obavezu da uporno i strpljivo rade za boljitak.
Pa bilo bi lijepo za one koji su ovaj izazov i imperativ već prihvatili u demokratiji, dobiti i nove drugare u ovom poduhvatu. Simbolički, da se i Potemkin, stotinu godina nakon onog pravog, okrene i zaplovi zajedno sa ’carskom flotom’, bez obzira koji simbol ona nosi danas u postmoderni. Nije ni to kriza, ako ljudi njeguju racionalnost i slobodu u kojoj se ista racionalnost, oslonjena na moral, može koristiti za promišljanje korisnih rješenja.
Ovaj se put krstarica “vizionara” i moralnih supremacista, na koje se sve više kače etikete moralizma, može udružiti sa civilizacijskom flotom Zapada. On je, ostavivši vrata otvorena i takvim pojavama, na sreću, odbio nagone da realizuje slobodu i blagostanje pojedinca o kome govore abrahamske predodžbe o raju, baš ovdje i sad na Zemlji.
Za one koji mogu shvatiti da nema perfektnoga na našoj maloj planeti, poruka je to razuma – prisajediniti se u racionalnosti s kojom čovjek upravlja stvarnošću svoje neperfektne, paradoksima ispunjene egzistencije. Plasirati užitak u sam proces. I zbilja, ta konzervativna strana u Bošnjaka, oličena u političkoj kulturi SDA, pruža ruku onima koji se hoće odreći isključivosti i okrenuti brod. Prisajediniti se, prestati broditi uz struju prkosom revolucije koja svaki užitak, umjesto u proces, projicira u sam cilj svoga djelovanja i rajsku percepciju o njemu. Okrenuti se laganom toku evolucije i pomalo, nalik Hesseovom Sidarti, sjesti i oslušnuti rijeku života koja teče pred nama. Čak i kroz Mostar, onako socijaldemokratski, trpeljivo, pomirljivo… A nije Neretva!?
Sanjin Salahović rođen je 1965. u Mostaru. Diplomirao je na Univerzitetu u Oslu „BA historiju ideja, mentaliteta i duha“, te studirao „Generalnu psihologiju i problematiku ovisnosti od narkotika“ na Univerzitetu u Bergenu. Od 2008. radi psihoterapiju kao hipnoterapeut u EF „Hypnoterapi Mobilis“ sa posebnim interesom za tretman anksioznosti i depresije uzrokovanih postraumatskim stres sindromom PTSS.
