Piše: Adnan Pejčinović
Datum: 27.04.2023. u 21:45
Kategorija: Kritika političkog uma
Razgovaram sinoć sa Sanjinom Salahovićem, tražimo racionalne odgovore na pitanje zapadne politike na Zapadnom Balkanu. Dijelimo osjećaje blage rezignirarnosti, pa ako hoćete i straha, jer Zapad u Bosni i Hercegovini ruinira jednu od bazičnih vrijednosti zbog koje je od polovine19. stoljeća (isključujući 2. svjetski rat, koji je trajao četiri godine) najbolje mjesto za život i pojedinca i kolektiva. Ta vrijednost zove se – vladavina prava. Poštivanje dogovora. Posebno onih najvažnijih, krovnih, čija je opća imenica – ustav. Zapad je danas, 27. 4. 2023. ljeta Gospodnjeg, preko svoga predstavnika u Bosni i Hercegovini prekršio dogovor, najvažniji dogovor, Ustav.
Ponovimo, Zapad je u Bosni odustao od jedne od vlastitih ključnih vrijednosti. Time nije naudio samo Bošnjacima i Bosni, nego i samome sebi. Mi ćemo vjerovatno preživjeti, jer nas ima dovoljno svjesnih važnosti kulture (za zapadnu kulturu, općenito, nisam siguran).
Nešto manje od dva stoljeća drugi uređuju administrativno-pravne okvire u kojima Bošnjaci egzistiraju. Sve vrijeme pod jakim političkim i ekonomskim pritiskom, progonima, ubistvima genocidom, ne samo da su sačuvali svoj identitet nego su se kretali od autonomija u raznim oblicima, preko federalne jedinice u socijalističkoj Jugoslaviji i stigli do – nezavisne države. Zašto? Zbog snage vlastite, autohtone kulture, preciznije visoke svijesti o njenoj važnosti na koju je neumorno, strpljivo, predano insistirala – Islamska zajednica. Bošnjaci su autentičan, evropsko-muslimanski narod. Kao politički artikuliran subjekt, za njega je zainteresiran i Istok i Zapad i hoće ga pod svoju kontrolu. Ne dešava se ništa neobično, ništa što i ranije nisu proživljavali, a opet preživjeli.
Prethodni pargaraf sam mogao završiti rečenicom “I opet će preživjeti.”, ali neću. Nema garancijskog lista za opstanak. Vjerujem da hoće, ali ne i bez borbe.
Bošnjaci kao narod u biološkom smislu neće nestati, i dalje su potrebni Zapadu. Ali može nestati u kulturnom i političkom smislu, o kojem rukovodstvo, članovi i sljedbenici SDP-a, NiP-a i NS-a nemaju ni znanja, ni svijesti. Da imaju, netom poslije Schmidtovog pravnog nasilja bi raskinuli dogovor sa HDZ-om. Neće to uraditi. U spomenutim strankama zasigurno ima kompetentnih kuhara, biologa, ljekara, profesora književnosti, komunalaca, umjetnika, ali sve su prilike nimalo racionalnih političara koji razumiju svetost institucije i svetost kulturnog i političkog identiteta.
Socijaldemokratska partija, Narod i pravda, Naša stranka pristaju i raduju se kršenju zakona u vlastitoj državi. Zašto? Zato što su odani poluobrazovanom polusvijetu na visokim pozicijama u zapadnim institucijama (OHR, ambasade, fondacije, nevladine organizacije) jer će im oni zasigurno omogućiti zadovoljavanje libidozno-gastronomskih prohtjeva i stvoriti okruženje u kojem vlastitu disociranost neće osvijestiti. “Izdajnici” nije pravi naziv za njih. Jer oni nemaju šta izdati, ne vjeruju ni u što, ni u kakvu vrijednost. A k tome su iracionalni, ne shvataju važnost stabilnosti institucija. Sutra će nas, zajedno sa Evropom sad iz Crne Gore uvesti u Otvoreni Balkan. Srbija će ući i u NATO. A onda će ponovo napasti, oružano. Tada, neki novi Nermin (Nikšić) i neki novi Elmedin (Konaković) doživjet će sudbinu koju su muslimani doživjeli ‘90-ih, jer su im imena kakva jesu. Čak i ako ti novi nermini i eldini promijene imena, neće im pomoći. Pitat će ih jesu li se popeli na tavan i našli ikone njihovih djedova… I tako će biti dok god ne osvane spomenik žrtvama srpskog genocida nad Bošnjacima u centru Beograda.
Nije dobro… Ne možemo očekivati apsolutnu pravdu prije dolaska Mehdija (čega su svjesni svi sljedbenici Knjige, bar bi trebali biti svjesni), ali nemoralno je ne boriti se za pravdu u granicama u kojima je to moguće. Granica do koje je moguće izboriti se za pravdu u Bosni i Hercegovini nije dostignuta. Srbi su izvršili genocid nad Bošnjacima. Presuđeni su i kažnjeni njihovi lideri. Srbi ne prihvataju presude, za koje su se obavezali da će ih poštovati. Zapad im odgovora ustupcima. Kad malo bolje razmislimo, Zapad je počeo odustajati od samoga sebe mnogo prije… Umjesto sankcija Srbima (i Srbiji i predstavnicima manjeg bh. entiteta u Bosni i Hercegovini), oni im daju na upravljanje dio Bosne, sjever Kosova i Crnu Goru. Večerašnja Scmidtova odluka je samo jedan u nizu eksplicitnih dokaza da Zapad ima problema sam sa sobom, ne sa muslimanima u Bosni.
Sanjinova, pa i moja “blaga rezignacija” jeste utemeljena u realnosti, ali ne treba joj se predati. Nipošto! Leben heisst Leben! Imamo problem, potrebno je naći rješenje. A da bi se do njega došlo, treba slobodno govoriti ono što se stvarno osjeća. Teška su osjećanja Bošnjaka i ostalih iskrenih patriota, koji i sami počinju biti svjesni da u Bosni i Hercegovini zapadnim ambasadama nije problem čak ni SDA, nego bošnjački/muslimanski politički subjektivitet, kao takav, a kojeg u ovom povijesnom trenutku artikulira SDA. Jesu li svjesni zapadni emisari na Zapadnom Balkanu teških osjećanja samosvjesnih Bošnjaka (i Crnogoraca u Crnoj Gori, koji proživljavaju skoro identičnu sudbinu u vlastitoj državi)? Po svemu sudeći nisu.
Teška vremena predstoje… Bit će para, ali će moralne vrijednosti biti u deficitu. Svakim danom sve više. Tome se ne bismo trebali radovati. Jer Geld nije alles.
Adnan Pejčinović rođen je 7. 12. 1971. godine u Tuzli, gdje je završio Gimnaziju „Meša Selimović“ i diplomirao na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Odsjek za bosanski jezik i književnost. Radio je kao novinar u studentskim i lokalnim listovima. Objavio je nekoliko stručnih radova iz historije književnosti i književne kritike. Predaje bosanski jezik i književnost u JU Mješovita srednja škola u Gračanici. Živi u Tuzli.
