Piše: Sanjin Salahović
Datum: 12.03.2020. u 21:16
Kategorija: Kritika političkog uma
Ima nečeg dobrog i u Corona virusu. U Norveškoj sve staje, a ljudi idu na prinudni odmor. To nije samo izraz discipline u suočenju sa virusom, nego i solidarnosti sa starijim ljudima i kategorijama koje su ugrožene njime. Norveški filozof Henrik Preben Syse, istraživač na Institutu za mirovne studije, sin prijašnjega premijera Jan P. Sysea govorio je na televiziji i ustvrdio da ovakve pojave nose sa sobom i nešto dobroga te spomenuo solidarnost. Ljudi su svjesni da od njihovoga ponašanja i stepena saradnje zavise životi – i vlastiti i tuđi. To stvara kvalitet u društvu. Pomislih, gospodin Trump se, prije kratkoga vremena, obratio Amerikancima kao djeci, prenoseći im, onako kako se to ni sa djecom ne radi, nedostojne i nipodaštavajuće informacije o virusu. Ako mu to dođe glave predsjedništvu na sljedećim izborima, biće i to lijepa posljedica.
No, historija zbilja poznaje posljedice pandemija koje su je oblikovale trajno i sudbinski važno za vrijeme u kome živimo danas. Kuga je pratila ljude još od nastanka njihova vremena. U Švedskoj su je naučnici datirali još u kamenom dobu, prije skoro pet hiljada godina. U svjetskoj historiji, pak, računa se sa tri velike pandemije kuge.
Prva je trajala u područjima oko Sredozemnog mora oko 540 – 750. godine, poznata kao Justinijanova kuga prema bizantinskome caru Justinianu (483 – 565.). Dosegla je i do sjeverne Europe. Druga je pandemija Crne smrti. Počela je oko 1346. i u intervalima se vraćala sve do 1722. Treća pandemija izbila je sa teškim posljedicama u Kini i Indiji oko 1850. godine. Odatle se, uz pomoć modernih komunikacijskih sredstava, proširila na ostale dijelove svijeta. Računa se da ta treća pandemija traje još uvijek. Posljednja velika pojava ove kuge bila je na Madagaskaru 2017. godine sa 2000 bolesnih.
Ali za nas u Bosni i Hercegovini, koji živimo na razmeđi Istoka i Zapada i odjednom, nakon propasti SSSR-a i pada Berlinskoga zida bivamo u situaciji u kojoj se traži od nas da izaberemo i prihvatimo civilizaciju Zapada, lijepo je znati jednu priču koja ukazuje na jedan, od više važnih razloga zbog kojih ove dvije, nazovimo ih civilizacije, jesu veoma različite po mentalitetu svojih ljudi.
Henrik Syse, kršćanski je filozof iz Norveške. Smatra da je fundamentalna greška odvojiti religijska pitanja od onih vezanih za ljudsku egzistenciju. Visoka svijest o vlastitoj tradiciji može doprinijeti boljem razumijevanju tuđeg svjetonazora i religije. Filozofija i religija imaju mnogo znakova jednakosti, a filozofi, unazad do Sokrata bili su zaokupljeni i pitanjima o religiji. Sam Syse, kako kaže, našao je put do religije preko filozofije.
Izvor: https://www.vg.no/rampelys/bok/i/RkGzd/henrik-syse-ber-oss-ta-troen-paa-alvor?fbclid=IwAR0NhG75NRKDbWZwtIjURTh1-IpgMgGl8UCVk3wJfS_V-_9JzY_guZ2PLJE
Radi se o vremenu druge epidemije ili Crne smrti. Došla je iz Kine sa vaškama na glodarima u brodskim i tovarima trgovačkih karavana. Evropa, nenaviknuta na bakteriju Yersinia pestis (također zvanu: Pasteurella pestis), bila je teško pogođena. Za predodžbu gubitka u ljudskim životima može se zamisliti da su svi evropski gradovi u to vrijeme bombardovani atomskim bombama. Toliko je stanovništva umrlo u njenim teškim udarima polovinom i krajem 14. stoljeća.
No, zanimljivo, Istok nije bio teško pogođen kao Zapad i računa se da je to period u historiji kada se mentalitetski ove dvije demografske odrednice počinju razdvajati. Srednji vijek je vrijeme u historiji koje je obilježeno intimnim psihosocijalnim odnosom čovjeka prema zemlji i proizvodnji hrane. Usljed, od strane bolesti, relativno netaknutog ljudskog resursa, mogao je Istok Evrope ostaviti netaknutom kulturu proizvodnje koja se oslanjala na ljudski rad i tome adekvatnu organizaciju društva.
Zapad, koji je bio teško pogođen, računa se i do dvije trećine izgubljene populacije, morao se dovijati. Organizacijom, tehnološkim postignućima uspio je kompenzirati nedostatak radne snage. I to je ostavilo i dubok trag u samom mentalitetu zapadnjaka za koji mi što koketiramo sa istokom običavamo reći da je hladan i proračunat, pretjerano racionalan, a nedovoljno ljudski i osjećajan. Zapadni je čovjek svojim mentalitetom postigao visok standard života, ali je za to platio visoku cijenu svojom duševnom usamljenošću. Pa ipak, ne može se dobiti sve. To veliko odricanje, stvorilo je i percepciju potrebe zaštite individualnosti koja je vodila u veliko otkriće i patent samih ljudskih prava….
Mnogo je stvari još uticalo na mentalitetske razlike između Istoka i Zapada i o tome će se još pisati našemu čitaocu koji treba razumijevanja u izborima današnjega vremena. Evo, dok sjedimo kući u dobrovoljnoj, civilizacijski solidarnoj izolaciji, lijepo je shvatiti i kako velike tragedije poput pandemija mogu promijeniti i samu kulturu i mentalitet kod ljudi te stvarati različitosti i varijacije međi ljudima, kulturama i civilizacijama.
Možda možemo izvući nešto dobro iz ove pandemije, koju smo po ko zna koji put dobili iz Kine, u globalizacijskome procesu koji je počeo još od prvih civilizacijskih vremena u historiji i traje i trajaće neumoljivo i u budućnosti. Solidarnost, kako reče Syse. I strpljenje i mir da shvatimo i sebe i procese koji traju i stvaraju historiju i naše kolektivno sjećanje. Sa malom dozom humora, dodajem, ne samo u svijetu nego i na Balkanu.
Sanjin Salahović
Sanjin Salahović rođen je 16. 1. 1965. u Mostaru. Diplomirao je na Univerzitetu u Oslu „BA historiju ideja, mentaliteta i duha“, te studirao „Generalnu psihologiju i problematiku ovisnosti od narkotika“ na Univerzitetu u Bergenu. Od 2008. radi psihoterapiju kao hipnoterapeut u EF „Hypnoterapi Mobilis“ sa posebnim interesom za tretman anksioznosti i depresije uzrokovanih postraumatskim stres sindromom PTSS.
