Piše: Adnan Pejčinović
Datum: 04.02.2020. u 23:15
Kategorija: Kritika političkog uma
Hoće li Corona uništiti kapitalizam? Neće. Hoće li ova pandemija preispitati liberalne vrijednosti Zapada i parlamentarnu demokratiju zamijeniti oblicima vladanja koji više odgovaraju Trumpu, Putinu, Edroganu, Orbanu…? Neće.
Negdje u prvim danima širenja koronavirusa u Italiji, vratio sam se ontološkom pitanju „Zašto čovjek ubija čovjeka?“, odnosno „Zašto umjesto za oružje, ljudi ne investiraju novac u znanstvena istraživanja, na svim poljima?“ Nije ovo bezazleno pitanje, suštinsko je.
Stvarno, jeste li se ikada zapitali odakle potreba nekome da ubije nekoga, a da to ne bude iz pragmatičnih razloga; na primjer, on ima hljeb, ti ga nemaš. A gladan si, umireš od gladi. Jači si od njega, k tome imaš pištolj pun metaka. Tražiš mu krišku, on ti je ne da. I ti ga ubiješ i pojedeš njegov hljeb. Isključimo li etičku dimenziju ovako opisanog ubistva, nalazimo da je krajnje racionalno i pragmatično.
Foto: thehansindia.com
No, šta je sa „ubistvom ‘nako“, što bi se reklo u bosanskom narodnom govoru, bez nekog pragmatičnog, racionalnog razloga? Sjetimo se prvog ubistva, ubistva Abela. Zašto ga je Kain ubio? Bog je prihvatio Abelovu, ali ne i Kainovu žrtvu. Kain, dakle, nije imao nikakvu pragmatičnu posljedicu zbog toga, ali je ipak ubio Abela. Zašto ga je ubio? Zato što je bio ljubomoran i ljut na Boga. Shodno tome, motiv čovjeka da ubije čovjeka, bez pragmatičnog interesa, ima leglo u ljubomori, jednom krajnje iracionalnom porivu. I bilo bi zanimljivo razmišljati odakle ljubomora, šta je hrani, kakve su njene posljedice… Neka se time bave etika i psihologija. Meni je dovoljno (za sada) prisjećanje na biblijsko-kur’ansku priču kao odgovor na pitanje koje sam sebi postavio.
Dakle, čovjek je i iracionalno biće. Pomalo blesavo. Postojale su i postoje ideologije koje ga nastoje promijeniti / od njega napraviti aposlutno racionalno biće. Pokušala je komunistička, pa je nastao kaos. Čovjeka ne treba mijenjati, odnosno treba mu dati slobodu da se sam mijenja, ako želi. Fer je samo informirati ga o posljedicama odluke da se sam ne mijenja. U svakom slučaju, čovjeka treba prihvatiti onakvog kakav je.
Zato što je čovjek takav kakav jeste (i dobar i zao, i darežljiv i škrt, i iskren i lažov…) pokazalo se da je društveno-ekonomska formacija koja mu najviše odgovara – kapitalizam. Socijalisti, razumni, pomirili su se s tim, pa su bazičnu ideologiju transformirali u socijaldemokraciju Zapadnog tipa (ne ovu Nikšićevog, ne daj Bože). Od tada socijaldemokrate i kapitalisti imaju manje-više dobru relaciju. Nekada prevagnu jedni, nekada drugi, ali od temeljnih načela kapitalizma – svetost privatnog vlasništva – ne odustaju ni socijaldemokrate.
Pored privatnog vlasništva, jedno od sakralnih mjesta kapitalizma su i potrebe tržišta, prema kojima veću vrijednost imaju rijetke pojave i rijetke stvari. Malo je virtuoza u fudbalu kakav je Ronaldo, puno je odličnih hirurga. Odličan hirurg zato zarađuje znatno manje od Ronalda. Zašto? Pa zato što je čovjek i iracionalno biće (a dogovorili smo se da ga nećemo mijenjati, jer je to jalov posao) pa više plaća rjeđe „pojave i stvari“.
Foto: thehansindia.com
Pandemija počinje da prosvjetljuje ljude… Nemam nikakve dileme da neki ateisti, suočivši se sa činjenicom da je čovjek (osim što je iracionalno) i vrlo krhko i nesavršeno biće, ovih dana ozbiljno razmišljaju o Bogu. Mogao bih sada, kao vjernik, nevjerniku koji se busa u prsa: „Nema Boga, ja sam sebi bog!“ sad reći „Haj’, bože, zaštiti se od corone.“ No bilo bi to cinično, a ne volim cinizam. Corona može ubiti i vjernika i nevjernika, što samo potvrđuje činjenicu da su „čudni putevi Gospodnji“ i da su stremljenja ka pronalaženju jednih i jedinstvenih uzroka nevolja koje s vremena na vrijeme pogode čovječanstvo ništa drugo do manjak sposobnosti da se suočimo, svako pojedinačno, sa vlastitom nesavršenošću.
Naime, društvene mreže i mediji bombardovani su „pravim“ odgovorima na pitanje kako je moguće da nam se, na ovom stupnju tehnološkog razvoja, desila pandemija. Pandemija je bilo, ima je, nažalost, i bit će ih. Broj smrtno stradalih od nje bit će manji što je tehnološki razvoj veći. Ali šta su uzroci pandemije? Ništa drugo do naša nesavršenost. Nepromjenjiva nesavršenost.
Motiv za ovaj tekst mi je jedna objava na Facebooku: „Date fudbaleru milion eura mjesečno, a naučniku 1800 eura. Sad hoćete lijek! Idite kod Kristijana Ronalda i Messija da vam oni nađu lijek.“ Ovo je, navodno, izjavila Isabel Garcia Tejerina, španska naučnica. Možda i nije, nije ni bitno. Bitna je potreba autora objave da nas informira o tome kako smo, ljudi, iracionalni. Odakle ta potreba, to je ono što mene zanima.
Jedan od mogućih odgovora je razvijanje negativnih osjećanja spram Zapadnih vrijednosti, a jedna od njih je kapitalizam. I to me nimalo ne čudi. Javila se (objava) samo kao posljedica dobro organizirane akcije, o kojem detaljno piše portal Avangard. Razvijanjem i hranjenjem mita o zlom čovjeku kojem je samo do materijalnih vrijednosti razvija se i otrovni stid koji čovjeka priječi da se prihvati onakvim kakav je, otvorenim za promjenu, ali bez potrebe da druge mijenja, te sa željom i hrabrošću da javno izrazi šta misli. Ali šta stvarno misli i osjeća, ne ono što „svi dobri ljudi misle i osjećaju“. Jer, onaj koji se grozi nad činjenicom da Ronaldo dobija milione eura, a doktor tek nekoliko hiljada, zasigurno sa zadovoljstvom gleda majstorije portugalskog fudbalera, zahvalan kablovskom operateru, kojeg uredno plaća, što mu je to omogućio.
Kapitalizam, kao sinonim za kulturno-civilizacijske vrijednosti Zapada, neće pasti, jer je čovjek dovoljno racionalan da razumije i prihvati vlastitu i iracionalnu prirodu. Na tom mjestu počinje i borba za osvajanje slobode i brojčano malih naroda kakav su Bošnjaci.
Adnan Pejčinović rođen je 7. 12. 1971. godine u Tuzli, gdje je završio Gimnaziju „Meša Selimović“ i diplomirao na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Odsjek za bosanski jezik i književnost. Radio je kao novinar u studentskim i lokalnim listovima. Objavio je nekoliko stručnih radova iz historije književnosti i književne kritike. Predaje bosanski jezik i književnost u JU Mješovita srednja škola u Gračanici. Živi u Tuzli.
