Piše: Sanjin Salahović
Datum: 28.02.2020. u 00:38
Kategorija: Kritika političkog uma
Kako ono reče zapadni Hercegovac svetom Petru kad ga je ovaj pitao gdje će sa njim? ”A gdje god, samo nek je uz granicu, Isusa ti!” Shvatajući ovaj vic iz ugla švercerskoga umijeća aktera, nalazeći njegovu poučnost u sudbinskim pitanjima današnjice u Bošnjaka, pitam se kako život uz civilizacijsku granicu utiče na mentalni sklop ljudi? Zajedno sa duhanom koji se prebacuje s jedne na drugu stranu za razliku u cijeni, mogu li se i misli oblikovati prema ovostranim i onostranim potrebama? Ad-hoc, onako kako mi to znamo, u zamjenu za trenutačnu sigurnost tumačiti svijet tamo gdje je bolje i cijena je veća? Zbrkano od prelazaka tamo amo i švercanja?! I pri tom žrtvovati slobodu koja se, u misaonom domenu može usloviti obavezom izbora, prihvatanjem posljedica i pravom na logičku konzistentnost?! Sa konstatacijom da kod nas sve može (pa i zbrka ovakovih misli, jer mi u posljednjih vijek i pol preživljavamo, a ne živimo) upitati se nije li vrijeme da se napokon odbaci mentalitet graničnosti i napravi izbor međ’ svetim trojstvom s kojim tradicionalno živimo život na granici kultura i civilizacija, odnosa posebno usložnjenih od vremena stvaranja velikih narativa romantizma u 19. stoljeću
Umjetnička instalacija “Istok-Zapad / Zapad-Istok” američkog umjetnika Richarda Serra postavljena u pustinji u Kataru. Izvor: thephototophore.com
Balkansko ”sveto trojstvo” je u imenu: ”Istoka, Zapada i duha svete neopredijeljenosti Srbije”. Dok kolone mladih koji hoće učiti i raditi u blagodetima uključivosti mira prosvjetiteljskih država Zapada odlaze trbuhom za znanjem i kruhom, kod nas osnovna dilema između ovoga troga nije riješena i sama potiče egzodus.
Pa je li vrijeme da se sjedne i racionalno razmotre sve civilizacijske ponude koje se na nesretnom Balkanu natječu na tenderu za podršku izgradnji ili razgradnji kulturne egzistencije Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine? Srbija je dobila šansu na prelasku 19. i 20. st. Propustila ju je ne uspijevši, prije svega, civilizirati sebe. Pronaći nije znala metodologiju traganja za istinom i dostatan duševni mir s kojim se mogu graditi odnosi sa malim narodima s kojima živi.
Istok, oličen u Rusiji i Turskoj i sam kalemi zapadne civilizacijske vrijednosti na granu svoga historijskog mentalitetskog apsolutizma. Mnogomilionsko potomstvo Balkanaca živi u Turskoj te dan danas njeguje kulturne veze sa svojom postojbinom, a bošnjački identitet dobrim dijelom počiva na orijentalnome duhu ostalom iza Osmanlija.
Od demokratskoga arhipelaga starogrčkih polisa uz obale Sredozemlja i Male Azije, preko Aleksandrova kratkotrajna imperija i dugotrajna Rima. Kroz evropski srednji vijek, uz lijepu pomoć islama i tadašnje arapske civilizacije, procvjetao je Zapad u humanizam i renesansu. Jurnuo u modernitet i njegova postignuća u nauci, tehnologiji, umjetnosti i društvenoj organizaciji. Zapad je proizveo mnogo dobroga, a i lošega. Baš onako kakvi ljudi u biti i jesu – i dobri i loši odjednom. Ali introspektivni proces koji je on stvorio na tome putu je jedinstven. Niti jedna druga civilizacija nije uspjela ostvariti takav stupanj metodičke kritičnosti i otvorenosti u odnosu na sebe i vlastitu historiju – takav grandiozan stupanj introspekcijske inteligencije neophodne onoj emocionalnoj, a potom etičkoj. I niti jedna druga nije uspjela pronaći i zaštititi ”prava čovjeka” kao unikatan proizvod u njegovoj dugotrajnoj historiji poimanja sebe. Proizveo je Zapad i – izme. Ideologije koje su, kopiravši religijske priče sa neba, htjele i još hoće ostvariti nemogući perfekcionizam na zemlji. I opet se obračunao i obračunava sa njima i uspio i uspijeva naučiti nešto i biti bolji u svom racionalnom hodu kroz historiju. Za razliku od Istoka koji sebe, uglavnom nekritički, uljepšava te, žudeći za tehnologijom zapada, a odbijajući njegovu otvorenost i samokritičnost, uglavnom ponavlja svoje greške.
Pred velikim izborom političkim, a prije svega mentalnim, kulturcivilizacijskim, Bošnjaci stoje danas. S jedne strane historijski kompromitirana i paralizirana Srbija uporno bira neizbor nadajući se boljem vremenu za svoj velikoprojekat. Uz nju su i idealistička obećanja apsolutističkoga Istoka koja slabe snage pisane riječi i zakona, a veličaju voluntarizam, slatkorječivo nude nemoguće. S druge strane Zapad koji ne može zadovoljiti fatalne perfekcionističke predodžbe našega moralizma, ali nudi autentične procese oličene u snazi zakona, procedura i pisane riječi s kojima se može, dan za danom činiti za boljitak… Izabrati je.
”Gdje god, samo neka je uz granicu”, reče zapadni Hercegovac.
”Ali granica više nema. Pojela ih tehnologija”, reče Sv.Petar.
”Pa šta ću?”, upita ovaj.
”Sjedi i zapali.”, odgovori mu svetac i ostavi ga sama sa ocem, sinom i svetim duhom, na oblaku negdje na granici između neba i zemlje da možda ponovo umre od raka pluća prepušen u tjeskobi čudne nebeske neodlučnosti.
Mogao se zadesiti i na zemlji u kakvom grmu sa duhanom natovarenim magaretom skrivajuć se od državnih finansa negdje u hercegovačkoj vrleti. Kako god, zgodno je predahnuti i razmisliti prije nego se krene dalje.
Piše: Sanjin Salahović
Biografija: Sanjin Salahović rođen je 16. 1. 1965. u Mostaru. Diplomirao je na Univerzitetu u Oslu „BA historiju ideja, mentaliteta i duha“, te studirao „Generalnu psihologiju i problematiku ovisnosti od narkotika“ na Univerzitetu u Bergenu. Od 2008. radi psihoterapiju kao hipnoterapeut u EF „Hypnoterapi Mobilis“ sa posebnim interesom za tretman anksioznosti i depresije uzrokovanih postraumatskim stres sindromom PTSS.
