Piše: Azur Delić
Datum: 01.03.2020. u 19:03
Kategorija: Kritika političkog uma
Bosna i Hercegovina je, gledano iz ugla geopolitike, na razmeđu Istoka i Zapada. Na nama se, poentira Meša Selimović, lome talasi historije. Talasi historije lomili su se i tog prvog marta 1992. godine.
Na kulturološkoj, a zatim i političkoj vagi koja se klatila prije 28 godina, a nakon pada Berlinskoga zida, građani ove zemlje su dali svoj glas kako bi tas vage na ovom području prevagnuo ka Zapadnim civilizacijskim vrijednostima: 63% građana je tada glasalo za nezavisnu i suverenu državu. Netom nakon izražene volje građana uslijedilo je krvoproliće. Rat protiv Bosne i Hercegovine odmah je aktiviran (budući da je bio odavno isplaniran), no ona nije uništena, njena Vlada i njeno Predsjedništvo nisu kapitulirali, ali je ona dodatno izranjavana instaliranjem nakaradnog unutrašnjeg uređenja.
Vjetar koji je puhao nakon pada Berlinskog zida bio je vjetar slobode, demokratije, ljudskog dostojanstva i individualizma. Većina građana naše države to je i prepoznala. Oni dobro naoružani u službi velikodržavnih projekata, nisu.
screen-shot Izvor: klix.ba
Referendum kao uslov za nezavisnost
U periodu disolucije Jugoslavije tražilo se rješenje za stanje u kojem je bila SFRJ. Nakon nemogućnosti dogovora o reformi Jugoslavije, Slovenija i Hrvatska kreću putem nezavisnosti. Rukovodstvo u BiH pratilo je razvoj situacije… Jedan od najznačajnijih koraka ka nezavisnosti države desio se 15. 10. 1991. godine kada je Skupština SR BiH donijela Akt o reafirmaciji suverenosti RBiH. Zastupnici SDS-a tu noć napuštaju skupštinsku salu. Tada je osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić poručio bh. rukovodstvu: ”vodite muslimanski narod u nestanak”, a nekoliko dana poslije u telefonskom razgovoru je rekao: ”Sarajevo će biti karakazan u kojem će izginuti 300 hiljada muslimana”. S druge strane Evropska zajednica uspostavlja Mirovnu konferenciju o Jugoslaviji čiji je cilj bio da rješavanjem pravnih pitanja pospješi rješavanje krize u bivšoj Jugoslaviji. Predsjednici Ustavnih sudova iz Francuske, Njemačke, Italije, Španije i Belgije bili su članovi komisije koja je, između ostalog, zaključila: SFRJ se raspala i više ne postoji kao država. SR Jugoslavija je nova država koja se ne može smatrati nasljednicom SFRJ. Republike koje su težile nezavisnosti treba da se izjasne o tome do 23. 12. 1991. godine.
Dana 21. decembra 1991. Predsjedništvo Socijalističke republike Bosne i Hercegovine većinom glasova je donijelo odluku da se Evropskoj zajednici uputi zahtjev za međunarodno priznanje Republike Bosne i Hercegovine. Tadašnji srpski članovi predsjedništva glasali su protiv. Slijedi formiranje etničkih institucija kako bi se uništila Bosna i Hercegovina, pa je 9. januara 1992. protupravno proglašena Republika Srpska Bosna i Hercegovina, a danas presuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić izjavljuje: “Požurili smo da 9. januara proglasimo republiku zato što je najavljena mogućnost da Evropska zajednica već 10. januara objavi nezavisnost Bosne i Hercegovine.” Alija Izetbegović tada objašnjava da bi u drugim zemljama ovaj čin rezultirao izlaskom vojske i hapšenjem organizatora, ali da to u BiH nije moguće i da se na takav politički akt može odgovoriti samo političkim protuaktom. U mnogome to oslikava odnos snaga u datom momentu.
Arbitražna komisija sredinom januara 1992. godine donosi mišljenje da je za međunarodno priznavanje Republike Bosne i Hercegovine potrebno organizirati referendum na kojem će se provjeriti volja građana. Članovi SDS i njeni politički istomišljenici nastojali su referendum prikazati kao napad na srpsku etničku zajednicu. Referendum je potom raspisan za 29. februar / 1. mart 1992. godine sa pitanjem: ”Jeste li za suverenu i nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana i naroda Bosne i Hercegovine, Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?” Na referendum je izašlo 2.073.568 građana odnosno 64% od ukupnog broja onih koji su imali pravo glasa. Za suverenu i nezavisnu državu glas je dalo 99,7% birača.
Uslijedile su barikade u Sarajevu, opsada, granatiranje, etničko čišćenje, ”razdvajanje srpskog naroda od druge dvije nacionalne zajednice”, udruženi zločinački poduhvat u ime Herceg Bosne, logori, genocid nad Bošnjacima… Demokratsko pravo građana da se izjasne o statusu svoje zemlje bilo je na rubu da bude putem moći i oružja brutalno ugašeno. Građani Bosne i Hercegovine bili su prepušteni zločincima. Vrijednosti otjelovljene u međunarodnom pravu, mišljenju ustavnih sudija najznačajnijih evropskih zemalja, međunarodnom priznanju, demokratskoj volji građana, u bosanskohercegovačkoj realnosti ne bi postojale da nije formirana Armija Republike Bosne i Hercegovine. Nemoć Evropske zajednice, njen stav o balansiranju snaga i otpor bosanskog čovjeka alarmirali su Sjedinjene Američke Države da se uključi i preuzme inicijativu. Njeno uključenje dovelo je do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Iako nakaradan, potvrdio je ono za šta je većina građana glasala tri godine prije Dejtona. Aneks IV sporazuma glasi: ”Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada ‘Bosna i Hercegovina’, nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država.” Na ove riječi svoj potpis su stavili i njeni neprijatelji.
U ratnim godinama 76 država svijeta je priznalo Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu. Bugarska je to prva učinila. Zemlje članice Evropske zajednice priznaju BiH 6. aprila 1992. godine, dan poslije to je učinila i SAD. Bosna i Hercegovina je do sada uspostavila diplomatske odnose sa 180 država.
Svim građanima portal Bosanska misao čestita Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Piše: Azur Delić
Biografija:Azur Delić rođen je 22. 10. 1995. godine. Gimnaziju je završio u Živinicama, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Odsjek za žurnalistiku. Tokom studiranja bio je aktivan u nevladinom sektoru, ali i kao predstavnik studenata u Vijeću Odsjeka za žurnalistiku. Učesnik je različitih seminara. Po završetku studija zaposlen je na RTV Slon u informativnoj redakciji. Od 2019. godine dopisnik je Omladinskog programa BHR 1.
Trenutno je student II ciklusa studija Odsjeka za žurnalistiku.
