Piše: Sanjin Salahović
Datum: 13.10.2024. u 14:35
Kategorija: Kritika političkog uma
Zlatan Begić je u pravu kad kaže da Ambasada SAD radi na reviziji Daytonskog sporazuma prema željama Beograda i Zagreba. Logično je. U uslovima kada ne želi trošiti resurse na obuzdavanje lokalimperijalne agresije nama susjednih država, jedne članice NATO-saveza, a druge potencijalnog neprijatelja koji može napraviti probleme, oni pokušavaju riješiti problem na najjeftiniji način. Naravno na račun onog koji se najmanje buni.
I u tome su našli dobru podršku kod dijela Bošnjaka, onih sa malim “b”, i slabim samopouzdanjem koje kompenziraju kulturološkom blizinom Srbima i Hrvatima i strancima. Bolje reći srbohrvatofila koji sebe, da se ne bi otkrivali u još uvijek slobodnoj i nezavisnoj Bosni, nazivaju “ostalima” i građanima svijeta.
Na norveškoj TV nedavno je emitovana interesantna emisija o NATO intervenciji na Srbiju u vezi sa Kosovom iz koje saznajemo da se, u jednom trenutku, dok su zvaničnici raspravljali da li vojno intervenirati protiv Srbije ili ne, Madeline Albright obratio njen savjetnik: “Albanci na Kosovu nisu Bosanci!” Sa sigurnošću ne možemo znati, ali ne mislim da griješim ako kažem da je savjetnik tom rečenicom prenio poruku da su Albanci spremni praviti nered ako ne bude intervencije, za razliku od nas koji nered trpimo. Malo prije toga detalja u emisiji prenijeto je sjećanje generala Wesley Clarka o sastanku sa Slobodanom Miloševićem. Pitao ga je šta planira uraditi da smiri Kosovare. Lider srpskih nacionalsocijalist mu je odgovorio da će ih “jednostavno sve pobiti”.
Amerikanci, baš kao i Britanci u svoje vrijeme, razmišljaju pragmatično: traže one koji im mogu ispunjavati uloge u stabilokratiji na područjima od interesa, pa je lukavi Milošević odgovorom Clarkeu želio ostaviti dojam da posjeduje kontrolu i moć, ne bi li o(p)stao kao “faktor mira na Balkanu”.
Možda su najveća dostignuća kampanje protiv Bošnjaka i Bosne i Hercegovine nazivi kojim susjedi Bosne i njeni domaći izdajnici nazivaju Bošnjake; od izbjegavanja riječi “Bošnjak” i korištenja riječi “musliman”, do naziva koji raspaljuju negativna osjećanja, formirana cionističkom propagandom u zapadnim mainstream medijima. Svi muslimani, neovisno kojem kulturnom krugu pripadali, nastoje se predstaviti kao teroristi, necivilizirani, nefunkcionalni, neprilagođeni promjenama, kako bi se otvorio prostor za aparthejd, danas i genocid, cionističkog režima nad Palestincima. Tako srpsko-hrvatska i “trojkina” propaganda nastoje Bošnjake pacifizirati i kao “nedjelatne” izbaciti iz igre stabilokratije.
Slonbodan Milošević svojevremeno nije prepoznao igru koja je, pogotovo u doba vrijednosne politike Clintonovih, bila dublja od one koja se vodila prije njega. Doživio je intervenciju koja je označila njegov kraj. No igra stabilokratije je ponovo aktuelna u svijetu u kome Amerika i Zapad imaju preča posla od bavljenja Balkanom. Zato bi se Bošnjaci morali ponovo nametnuti kao faktor stabilnosti koja se, paradoksalno, održava upravo prijetnjom nestabilnošću.
Koliko sam shvatio iz spomenute emisije, bombardovanje Srbije od strane NATO-saveza poljuljalo je moć Jeljcina i prozapadnjaka u Kremlju i stvorilo uslove za dolazak KGB sovjetske ekipe sa Putinom na čelu. Diplomate učesnici emisije potenciraju dilemu s kojom se i sami naknadno nose, da li je vrijedilo odbaciti Rusiju od Zapada da bi se spasilo to “nešto” Kosovara? Sama dilema nam govori o našem položaju ovdje na Balkanu i tankoj liniji koja dijeli život od smrti, slobodu od ropstva u iskustvu života sa balkanskim predatorom Srbijom (a i Hrvatskom koja je imitira).
Sanjin Salahović rođen je 1965. u Mostaru. Diplomirao je na Univerzitetu u Oslu „BA historiju ideja, mentaliteta i duha“, te studirao „Generalnu psihologiju i problematiku ovisnosti od narkotika“ na Univerzitetu u Bergenu. Od 2008. radi psihoterapiju kao hipnoterapeut u EF „Hypnoterapi Mobilis“ sa posebnim interesom za tretman anksioznosti i depresije uzrokovanih postraumatskim stres sindromom PTSS.
