Piše: Maida Šljivić
Datum: 29.11.2020. u 16:00
Kategorija: Kritika političkog uma
Našim javnim prostorom prosto vladaju negativni narativi usmjereni na političare. Kod nas (vjerovatno i samo kod nas) politika je shvaćena kao nužno zlo, a pojam „političar“ postao je sinonim za „korumpiranog kleptomana“ koji je „vješt u manipuliranju. Nasuprot tome, politiku ne shvatamo kao procese koji uređuju naš javni, ali i individualni prostor. Politika nam je sve više objekat na kome se iživljavamo i izražavamo svoje lične frustracije i nezadovoljstvo. Malo je onih koji nastoje kritički i analitički gledati na stvari, odmjereno, s argumentima i protuargumentima.
Nemam namjeru, naravno, da aboliram postojeći sistem tamo gdje ne zaslužuje. Ali pravo pitanje jeste, koliko je sistem kriv za ono što nam se događa na individualnom nivou ako imamo pravo ličnog izbora, a imamo. To pravo uključuje životne odluke, ”otići iz države” – ”ostati u državi”, kao i one banalne, da li ću večerati u 18:00 ili u 23:00 sati. Takve odluke naši političari ne mogu donijeti. Mnogo toga zavisi od ličnih odluka nad kojima samo mi imamo moć.
U prethodna dva – tri dana na sceni su ludi popusti i akcije, ono što se svugdje u svijetu, pa eto i kod nas zove ”Black Friday” (Crni petak). Predviđam da je ovaj petak bio najcrnji od svih u historiji nastanka „Crnog petka“. Njegovo crnilo ćemo vidjeti u nastavku razvoja situacije i kliničkih slika kod novozaraženih građana.
Prije petnaest dana imali smo lokalne izbore. Kako se moglo čuti u javnosti tih dana, 15. novembar je bio ”dan koji vrijedi četiri godine”. Koliko (ne)ozbiljno smo shvatili taj dan, govori podatak Centralne izborne komisije da je odziv građana sa pravom glasa na nivou Bosne i Hercegovine iznosio 50%. Šta je s onih drugih 50%? Planiraju uskoro napustiti državu, pa ih ne zanima stanje? Vjeruju da ne mogu napraviti promjene svojim izlaskom na izbore, ali će jedva dočekati i najmanji propust vlasti da se sažalijevaju sami nad sobom? Nema ništa gore nego li kad sam sebe sažalijevaš, jer tad znaš da si grdno prevario – samog sebe. Ili su, poštujući epidemiološke mjere, ostali kod kuće? Što opet nije opravdanje neizlaska na biračko mjesto, jer postoji i za to predviđena procedura glasanja.
Postavlja se pitanje: Da li je našim građanima bio bitniji Crni (da ne može biti crnji) petak ili njihova budućnost? Mada možemo izvesti i zaključak: da su nam bitni život i budućnost, odluka bi bila ostajanje kući na Crni petak, a izlazak na izbore. No, mnogo smo selektivni kada su u pitanju naši individualni (ne)postupci i nalazimo niz opravdanja sami za sebe – odgovornost je nevidiljiv, ali težak teret.
Progres svijesti o značaju preuzimanja lične odgovornosti vodi direktno ka progresu svijest o individualnoj slobodi unutar kolektiva. (Ilustracija: tr.toonpool.com
Mjesecima unazad, trajala je predizborna kampanja, doduše počela i ranije u odnosu na zvaničnu, ali bavit ćemo se samo zvaničnom. Tada smo bili svjedoci javnog kršenja epidemioloških mjera – predizborni skupovi sa više od 50 ljudi u zatvorenom prostoru, nenošenje maski, nema razmaka između posjetilaca… Ko je kriv za to?
Djelimično jeste organizator, odnosno politička stranka. Ali s druge strane, pravo svakog pojedinca leži u odluci da li će preuzeti rizik i posjetiti predizborni skup. U tom kontekstu, nisu nama krive ni stranke, ni predizborni skupovi za kršenje epidemioloških mjera. Nigdje na fotografijama ne vidjeh da je iko bio vezan i nije mogao napustiti prostoriju u kojoj je bilo previše ljudi. Također, nigdje ne vidjeh da je organizator izričito zabranio nošenje maski (što bi tek onda bila puna odgovornost organizatora), a vidjeh na fotografijama pojedince koji svojom odlukom nisu nosili masku.
Ne osuđujem ni nošenje ni nenošenje maski, ali ne možemo govoriti u kontekstu ostvarenja naših prava ne gledajući svoje lične postupke. Da nema kazne za nenošenje maski, vjerovatno je niko ne bi nosio, ali bi krivio državu što ne radi ništa po pitanju zaštite građana. Ovako, većina nosi kako bi izbjegla kaznu, i time izostavlja ličnu odgovornost za samog sebe i očuvanje svog zdravlja.
Nisu nama odgovorni ni predizborni skupovi ni stranke za kršenje epidemioloških mjera… Nije odgovorna manjina (političke elite), nego dezorijentisana većina što se zove “građani”. Pravo na okupljanje u toku predizborne kampanje, jednako je pravu okupljanja u tržnim centrima. Uz to smatram bitnim i uporediti pravo glasa i izlaska na biračko mjesto. Razlika je u tome kako su se ta prava “koristila”.
Svijest o uređenju života (čitaj politici) glavna je predispozicija za izgradnju demokratskog sistema. U tom kontekstu ne želim reći da treba država da nam da prava, mi ta prava posjedujemo po rođenju kao slobodne individue. Ali država i politički poredak su ti koji moraju omogućiti ostvarenje naših, rođenjem garantovanih, prava. U anarhiji, koju iz dana u dan naša javnost priželjkuje i priziva, niko nema prava i svi ih imaju. Sve je dozvoljeno i ništa nije. Moramo biti beskompromisni kada je u pitanju promicanje značaja sistema uređenja života – politike.
Čovjek je slabo biće, obično za vlastite procjene i postupke, ukoliko ne daju željene rezultate, nastoji okriviti druge. Zašto je to tako? Jednostavno, lakše je prebaciti krivicu na onog do i oko nas, nego li preuzeti odgovornost za vlastiti život, zdravlje i karijeru. Ali imamo i jedan salto mortale.
Politička partija Platforma za progres na netom završene lokalne izbore izašla je sa sloganom: „Do nas je“. U svom osnovnom značenju, sjajan slogan. U stvarnom, s obzirom na kontekst, politički pretekst Platforme za progres, koja nema nikakvu ideološku profilaciju, te sve predizborne poruke koje je slala, slogan je značio da je naša odgovornost samo uprijeti prstom u Drugo, u ovom slučaju aktuelnu vlast. Tako je plemenitoj, važnoj poruci, usuđujem se reći i univerzalnoj istini („Do nas je!“), zahvaljujući tome što se vihorila na zastavi jahte koja plovi na talasima moralizma i populizma, reducirana vrijednost zarad ostvarenja jeftinih političkih ciljeva. Ne ostaje nam onda ništa drugo do da se zapitamo „Do koga je?“
Maida Šljivić, rođena 26. 06. 1999. godine u Tuzli. Osnovno obrazovanje je stekla u Živinicama, a Srednju medicinsku školu završila u Tuzli. Od 2018. godine studira na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, studijski program Politologija usmjerenja međunarodnih odnosa i diplomatije. Trenutno je studentica 2. godine. Aktivan je član i sekretar Studentskog vijeća Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.
