Piše: Maida Šljivić
Datum: 21.09.2021. u 20:00
Kategorija: Kritika političkog uma
Sve češće u javnom prostoru možemo čuti da treba „krenuti naprijed“. Sudeći prema stavovima političkih i ekonomskih analitičara koji repetiraju naglašenu sintagmu, to bi značilo ne vraćati se u prošlost, zanemariti identitarna pitanja u cilju nadilaženja problema koja ona proizvode, a u cilju jačanja ekonomije i ekonomskog prosperiteta kao bitnijih tema i elemenata ovog društva. Ovakve stavove smatram problematičnim i površnim, jer smatram da su plodom hroničnog nerazumijevanja specifičnog državnog uređenja Bosne i Hercegovine, a još više ignoriranja osjećanja građana kojima identitarna pitanja jesu bitna, a takvih je većina.
Pri elaboriranju i prioritiziranju problema u bosanskohercegovačkom društvu, problem identiteta je prva i polazna tačka, jer su upravo pokušaji ugrožavanja identiteta većinskog naroda u našoj državi praktično udar na državu. K tome, kolektivni identitet / nacije, po Ustavu naše zemlje konstituensi su državnosti, pa prema tome rješavanje identitarnih pitanja preduslov je izgradnje jednog, nacionalnog identiteta, u građanskom smislu te riječi, te kako bi se stvorili uslovi da se političke i ideološke borbe u našoj zemlji emancipirale od identitarnih pitanja.
Upravo ta specifičnost bosanskohercegovačkog društva stvara atmosferu u kojoj je nemoguće ili teško imati jedinstven stav o mnogim pitanjima koja bi davala odliku državotvorne poltike. Konkretno, administrativno-pravni ustroj naše države politikama, koje negiraju bošnjački identitet i nisu se okanile od ideja cijepanja Bosne i Hercegovine, daje zakonski osnov da utiču na donošenje odluka, time i onih koje se tiču ekonomije. Otuda, ma koliko bilo pretpolitički, morali bismo prihvatiti činjenicu da ekonomija Bosne i Hercgovine itekako zavisi od etničkih podjela.
Zavisnost se ogleda u domenu vladanja i upravljanja koje nadalje ostavlja prostor za opstrukcije srpsko-hrvatskih političara, koji ne žele napredak Bosne i Hercegovine. Otuda, nameće nam se lažna postavka da etničke podjele koče razvoj Bosne i Hercegovine.
Treba biti pažljiv prilikom razmišljanja o podjelama, kao i o identitetima uopšte. Identiteti, identitarne razlike, po sebi, ne moraju biti nužan izvor nestabilnosti. Ako, pak, jesu, onda se treba jasno naglasiti koji „identitet“, tj. čija identitarna politika u svom programu nema cilj ekonomski progres Bosne i Hercegovine.
“Čuvajte i očuvajte svoju naciju i ime Bošnjak, vjeru i tradiciju. Gubitak identiteta plaća se ropstvom i poniženjem.” – Alija Izetbegović, govor u sarajevskoj Zetri, 2.10.2002. (izvor fotografije: radiosarajevo.ba)
Kada identitet postaje problem?
Kao što već rekoh, identitet sam po sebi nije izvor problema, podjela također nije korijen problema niti to dvoje moraju smetati ekonomskom razvoju. Naprotiv, identitarna raznolikost može otvoriti puteve međusobnog upoznavanja i sagledavanje istog problema iz više, reći ćemo „identitarnih“ uglova, a u cilju pronalaženja rješenja. Naravno, uslov je da politički predstavnici različitih identiteta imaju isti cilj, što u Bosni i Hercegovini, nažalost, nije slučaj.
Primjeri iz prakse pokazuju koliku dozu nesigurnosti i nestabilnosti stvaraju problemi identitetske prirode. Nedavno smo to mogli vidjeti i na primjeru Crne Gore, gdje se nasilnim ustoličenjem mitropolita Joanikija na Cetinjskom manastiru još jednom dokazala destruktivnost SPC i ponovni pokušaji relativiziranja crnogorskog identiteta unutar same države. Ovakvi problemi nisu novost, već na njih, godinama unazad, ukazuju brojni indikatori. Eskalacija tih stanja je tek nešto što brine širu javnost, dok je prigušen glas onih koji ukazuju na te probleme, kako u Crnoj Gori, tako i kod nas. Oni koji ne žele da se o tome govori, uglavnom podmeću mantre o socijalnom napretku ili stagnaciji, korupciji i sl. Sve to zajedno stvara klimu političke nestabilnosti nepovjerenja i na taj način sprečava strane investicije u Bosni i Hercegovini, koje su jedan od najbitnijih faktora ekonomskog napretka.
Naposlijetku, postavlja se pitanje ko stvara nestabilnost. Da li je klima nestabilnosti direktni i željeni proizvod namjernih politika opstrukcije koje djeluju u cilju nefunkcionisanja države i njenih institucija?
Odgovor je jasan svakome ko nastoji biti nepristrasan: lideri dvije strane u Bosni i Hercegovini (Srba i Hrvata) konstantno nagovještavaju kako je nemoguće biti u državi s onom trećom – Bošnjacima. Pod mantrom „strane se moraju dogovoriti“ stvara se lažna slika realnosti u kojoj su nacionalni identiteti problem, a ne politike koje nekome od identiteta negiraju postojanje. Ponovimo, nije problem identitet, nego oni koji ga negiraju i osporavaju zarad svojih vlastitih hegemonističkih interesa.
Danas je istim žarom prisutan taj hegemonistički narativ, najčešće kroz Vučićeve i Vulinove izjave, a daleko od toga nisu ni Dodik i Čović sa namjerama trećeg entiteta. Za razliku od jučer, kada se Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu oružjem nastojalo uništiti, danas se njihova egzistencija pokušava ugroziti širenjem narativa, inkorporiranjem nepovjerenja u kulturu Bošnjaka, državnim institucijama koje oni kontrolišu, njihovim liderima i tako dalje.
Dakle, problem identiteta nije u njemu samome, nego u njegovu prihvatanju, te identifikaciji onih kategorija koje su odgovorne za opstrukcije. Smatram da je od nužnosti upućivanje na problem stvorenog socijalističkog mentaliteta kod ljudi te usvojen narativ kojim se stvara disfunkcionalnost države zahvaljujući antibosanskim politikama, prilikom čega je evidentno udaljavanje od liberalno demokratskih vrijednosti kojima se otvaraju vrata za stabilizaciju države i dovođenja do dijaloga koji vodi ka uzajamnom poštovanju, vladavini zakona i funkcionalnosti institucija. Dijalog u socijalizmu (i njegovim fosilnim ostacima) sudeći po svemu, ukazuje se kao nemoguća misija.
Maida Šljivić, rođena 26. 06. 1999. godine u Tuzli. Osnovno obrazovanje je stekla u Živinicama, a Srednju medicinsku školu završila u Tuzli. Od 2018. godine studira na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, studijski program Politologija usmjerenja međunarodnih odnosa i diplomatije. Trenutno je studentica 3. godine. Djeluje u svojstvu predsjednice Studentskog vijeća Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, te kao i u svojstvu potpredsjednice Studentskog parlamenta Univerziteta u Tuzli.
