Piše: Sanjin Salahović
Datum: 08. 12. 2021. u 14:35
Kategorija: Kritika političkog uma
Čovjek je prebolovao koronu i ima savjet ljudima na Facebooku. Bilo mu je teško disati. Osjećaj kao da pluća nema, a sav zrak može zahvatati skoro pa samo iz grla. I baš prije nego je pozvao bolnicu, odlučio se okupati. Dobro topla voda mu je pomogla da prodiše. Onda se još inhalirao i bilo mu je bolje. I tako četiri dana. Kad god bude teško disati, a on isto. I prođe.
Od otvora alveola u plućima zavisi količina kisika koji možemo uzeti dišući. Stres steže pluća, sužava alveole. I ljudi sa astmom imaju isti problem. Zato udišu medikamente koji otvaraju alveole. Ako udišu dim cigarete, da olakšaju stres, dobiju lakše KOBS (hronična opstruktivna bolest pluća).
Milioni ljudi provode odmor na suncu. Lijepo je ležati na njemu, opuštajuće. Manje stresa, bolje se diše i misli. I mislim, facebook-sretnik koji je otkrio relaksaciju u tuširanju, usred korone u kojoj je bio, u maniru “biti il’ ne biti”, otišao je, kao u misaonom eksperimentu, na neku imaginarnu jadransku, grčku ili tursku plažu i otvorio alveole i možda spasio sebe od respiratora. I ko zna čega još, da nije otkrio taj mali „turistički raj“ i „nenadan godišnji odmor“ u vlastitom kupatilu.
Nije li ta želja da se „prodiše“ to što motivira milione ljudi da zagrebu nebo s kraja na kraj svijeta i pobjegnu od svakodnevnice u ovaj ili onaj „zeleni“ raj s druge strane magareće ograde?
A na drugoj strani, mlad snažan, nit’ puši nit’ pije, trči k’o Supermen i ode… Nije prodis’o. Gdje je tajna disanja koja odlučuje o životu i smrti u bolesti ovog virusa? On kosi ljude pod stresom, a manje nevolja nanosi mirnim, opuštenim i ljudima sigurnim u sebe, i to ne samo zato što među njima skoro da nema antivaksera. Odabiru, koji važi za prirodu per se, nemoguće je umaći. U njemu, u ovom slučaju, očigledno, dobro prolaze smireniji ljudi, dok kategorija koja tjera vrijeme pred rudu, nažalost, strada, iako su, nestrpljivi i nemirni, mnogo učinili za naš život, ovakav kakav jeste, ali o tome drugi put…
Fadil Novalić na vakcinaciji (Foto: FENA)
Nestrpljenje, neprihvatanje stvari i pretjerana želja za kontrolom, sigurnošću i predvidljivošću, ubija. Nije li korona filozofski virus? Ne pomaže li nam da definišemo historiju kao svjedočanstvo o potrazi u vremenu za davno izgubljenim mirom? A filozofiju kao nauku koja nam nudi različita rješenja za uspjeh u tom traganju?
Za naš revolucionarni mentalitet balkanski, pronaći da i priroda učestvuje u stvaranju konačnih rješenja u pitanju kako slijedi: „Koga ćemo ostaviti da živi – lijeve liberale ili konzevativce?“, bilo bi osvježenje pronaći da ona ipak može favorizirati jednu stranu. Da li korona isto kosi lijeve liberale i konzervativce? Zamislite, glasna ljevičarska manjina koja je osvojila medije u Bosni i djela umišljeno kao da je većina, odjednom dobije pomoć više sile i ostane sama na Zemlji da dokaže da ona ima taj filozofski odgovor na pitanje gdje je taj duševni mir za kojim tragamo. Baš kao što je dobila i imala 1945. godine.
Ali ne, koncept života u odnosu na centralno pitanje u slučaju „filozofskog virusa“ je sveto trojstvo u unutarnjem svijetu čovjeka: mir, snaga i samopouzdanje. I tu, bez tendencije da nasjedam na glasnost ljevice, koristeći marksistima drag spoj teorije i prakse, mogu reći da konzervativci imaju nesumnjivu prednost.
Naime, u dva svijeta živi čovjek. Jedan je onaj izvan njega, a drugi u njemu. Osjećanja potrebna da raširite alveole u plućima i dišete, oduprete se ubojitoj citokinskoj oluji vlastitog imunog sistema i zaposlite ga da vam pomogne na pravilan način, nalaze se u čovjeku.
Konzervativci su nekako skloni da vjeruju u proviđenja i volju Svevišnjega po kojoj se sve kreće, a i mole se često što olakšava proces smirenja. Meditacija je jako lijepa tehnika za smirenje stresa, također. Terapija još bolja. A molitva ima isti efekat kao meditacija, pa tako, uz nju, kao kulturološki fenomen upakovan u religiju, nekako konzervativci i bez potrošnje vrele vode u ovim teškim danima za potrošače struje u Evropskoj uniji, opet kulturološki svakodnevno, mnogo rade da se pravilno suoče sa koronom. Dočim, njihovi pandani na lijevoj strani, sanjajući o perfektnom svijetu u kome nema stresa i proizvodeći nezadovoljstvo na Zemlji da dokažu da ovaj svijet nije dobar i da ga treba mijenjati, slabo prolaze u ovom poslu. Evo se sad spremaju da i zbog poremećaja cijena na tržištu struje, žutim prslucima dokazuju da liberalna ekonomija ne valja, a da vlast treba pripasti samo njima. Hem s jedne strane proizvode stres, hem s druge strane ne rade ništa sa njim, do li, stalno mijenjajući sistem, druge gnjave da im bude lakše.
Zastrašuje odlučnost antivaksera da ostanu odani relativiziranju opasnosti COVID-virusa i odbijanju vakcinacije. Činjenice im ne znače ništa. Uglavnom je riječ o ljudima koji bi se mogli, idejno-filozofski, svrstati u grupu vječnih neprijatelja bilo kakvog sistema, širitelja stalnog nepovjerenja i grozničavog nastojanja da retorički dokažu da su u pravu, „pobijede protivnika“… A takav stav spram života i međuljudskih odnosa, proizvodi više nego stresno stanje. (Na ilustraciji grafikon koji pokazuje odnos broja umrlih od COVID-a potpuno vakcinisanih i nevakcinisanih građana u Engleskoj, na uzorku od 100 000 ljudi. Izvor: Our World in Data)
I tako postade korona „filozofski virus“ čiji aspekt, mišljenja sam, bez obzira što se ne smijem upustiti u nesumnjivu mudrost koja se može osvajati promatranjem svakodnevnog rata između čovjeka i mikroorganizama, može uticati čak i na bosansku politiku. I možda napokon odlučiti tu veliku utakmicu 20. stoljeća koju smo mi Balkanci tako rado prihvatili kriveći vratove gledajući u Rusiju u njemu.
Ali ne lezi vraže, odmah, kao ona stara igra poklape koju smo kao djeca igrali, eto pitanja iz svijeta mudrosti i onog drugog virusa znatiželje, koji također egzistira u njemu, i upita da li ima mjesta za sve u prostoru u kome čovjek ipak egzistira kao subjekt koji je, makar i u odbrani od očaja, otkrio umijeće intelekta? „Ima!“, reći će i virus korone. Jer i virus pokušava preživjeti i nije mu u interesu da ubija ljude. Samo se dogovorite da, bez obzira koliko grickali tijelo mišljenja svojih protivnika ili pokušavali probijati membrane njegovih vitalnih ćelija, udesite stvari s kompromisom koji će ostaviti mogućnost svima da žive. I virusu i lijevim liberalima i konzervativcima.
Vrijeme je okrenuti se meditaciji i molitvi. Ko neće, neka ide na tuširanje i inhalaciju. Pa da idemo u socijaldemokraciju… Samo nemojmo činiti kako smo činili do sada. Jer, kako kažu, ako uvijek misliš na isti način i činiš ono i onako kako si činio, dobijaćeš iste rezultate koje si uvijek dobijao. A govore ljudi i bez korone, nije nam lahko…
Sanjin Salahović rođen je 1965. u Mostaru. Diplomirao je na Univerzitetu u Oslu „BA historiju ideja, mentaliteta i duha“, te studirao „Generalnu psihologiju i problematiku ovisnosti od narkotika“ na Univerzitetu u Bergenu. Od 2008. radi psihoterapiju kao hipnoterapeut u EF „Hypnoterapi Mobilis“ sa posebnim interesom za tretman anksioznosti i depresije uzrokovanih postraumatskim stres sindromom PTSS.
