Izbor za miss politike

Piše: Maida Šljivić
Datum: 10.10.2020. u 18:10
Kategorija: Kritika političkog uma

Platon je u djelu “Država” uspostavio temelje savremene države i demokratije. Istina, daleko smo danas od njegovog koncepta demokratije, ali ipak postoji vrsta vladavine (naroda) koju tako zovemo. Jedino u čemu smo napredovali se ogleda u evoluciji statusa građanina; iz odabrane skupine koja se mogla baviti poltikom i u javnosti nazivati građaninom i uživati demokratijom zagarantovana prava do današnjeg građanina kome demokratija po rođenju garantuje individualna prava i slobode. S druge strane, danas smo dalje nego bilo kada u historiji od koncepta Platonove (idealne) države – ideali su počeli izumirati. Idealno polako postaje ono što pogoduje i služi partikularnim interesima pojedinaca, bez obzira da li je to efektno, efektivno, društveno korisno….

Demokratija nekad i sad

Demokratija kao koncept vladavine starih Grka svodila se na direktnu odnosno neposrednu demokratiju. To je značilo da građanin kao pojedinac (pojedinac koji ispunjava kriterije tog vremena, pravo na bavljenje javnim poslvima nisu imali žene, djeca, robovi…) učestvuje u političkim raspravama, da se vladavina i država tiču svih (prethodno opisanih) građana. Politika je bila javna stvar, što danas također pokušava biti.

Platon je smatrao da se neće smanjivati jaz između idealnog i postojećeg stanja sve dok stručne osobe i istinski ljubitelji znanja i mudrosti ne postanu vladari ili dok trenutni vladari ne porade na vlastitom obrazovanju i stručnom usavršavanju. On prioritetno i visoko pozicionira filozofa kao vladara, kao savršeno biće u državi jer i inače smatra da se upravo pomoću filozofije može spoznati sve što je pravedno u životu zajednice i pojedinca.

Tada su građani mogli da se bave i drugim djelatnostima, ali politika je bila obavezna djelatnost. Danas je nešto drukčiji koncept vladavine. Prije svega postoji više sfera nauke, filozofija kao majka svih nauka se razgranala na posebne branše. Tako su jedina mjesta na kojima se izučava filozofija kao disciplina i njeguje njena vrijednost ostali fakulteti društvenih i humanističkih nauka.

Uz to, postoji mnogo više sfera interesovanja, mogućih poslova i zanimanja, a isključena je i neposredna demokratija. Danas je na sceni posredna demokratija, vladavina naroda putem izabranih predstavnika. Pitanje je koliko „izabrani predstavnici“ zastupaju građane koji su ih izabrali?

Ukoliko koncept vladavine, odnosno demokratije posmatramo kroz prizmu teorija elite, vladari odnosno vlastodršci su elita koja upravlja većinom odnosno narodom. Jednostavnije rečeno: demokratska stvarnost je da slobodni pojedinci putem izbora biraju ko upravlja njima, narod ne vlada, narodom se vlada. Gaetano Moska, poznati teoretičar elita, to kaže na sljedeći način: “Neka organizovana manjina zauvijek će trijumfovati nad dezorganizovanom većinom naroda bez zajedničke volje.” Drugi, ne manje bitan, teoretičar elita, Vilfredo Pareto ističe da elitu sačinjavaju individue visokih sposobnosti i jakih karaktera. Dakle, iz toga proizilazi da ako već narod ne vlada, treba biti pažljiv u odabiru ko će njime vladati.

Ko je naša elita?

Nerijetko izbjegavam davati kritike na račun profesije, jer smatram da je svaka profesija posebna i podjednako važna u društvenoj zajednici zvanoj država. Međutim, kada je u pitanju vlast i naša politička scena, primjetno je da je potrebna politički obrazovana elita.

Već smo govorili o razlici između školovanja i obrazovanja; nama nije dovoljan samo školovan, nego i obrazovan kadar. Platon je još prije više od dva milenijuma opisao ko je najsposobniji za vladati. On navodi filozofe, mudrace svog vremena i prostora, danas bi to bio obrazovan čovjek u društveno-humanističkoj sferi. To ne podrazumijeva samo završen fakultet političkih nauka, jer to je samo školovanje, no i školovanje za upravljanje državom i državnim/zakonskim procesima, te upućenost u društvenu zbilju nisu na odmet.

Svakodnevno čitajući vijesti i posmatrajući kandidatske liste za predstojeće lokalne izbore, primjetno je da je najmanje takvih, potencijalnih vladara odnosno potencijalne elite prema prethodno navedenim standardima. Lijepo je vidjeti da je mnogo građana zainteresovano za politički angažman, ali kao posmatrači ne možemo, a da se ne zapitamo da li je to za opće ili partikularno dobro? Da li naša realnost postaje obrnuti elitizam? Kada kažem obrnuti elitizam, želim reći da je organizovana manjina koja bi trebala preuzeti vlast i vladati pala u zaborav. Na sceni je ono što Gaetano Moska naziva “dezorganizovana većina bez zajedničke volje”.

Nauka i obrazovanje ili ljepota i zdravlje?

Ne potcjenjujući nijednu profesiju, nevoljko priznajem i izražavam razočaranost sadržajem izbornih lista za lokalne izbore. Imena sa kandidatskih lista, koje je objavila Centralna izborna komisija, već su počela da se provlače kroz portale.

Manekenke, sportisti, glumci, pjevači, umjetnici, misice, misteri, blogeri, influenceri, zvijezde instagrama… svi oni su odlučili svoju sreću okušati u politici. Izgleda da je korona oštetila njihova polja zanimanja, pa prelaze na politiku. Šalu na stranu, zabrinjavajuća je činjenica koliko je malo ekonomista, pravnika, politologa i drugih društvenjaka na izbornim listama. Zabrinjavajuće je koliko je malo ljudi koji su svoj život i obrazovanje posvetili društvenim znanostima.

Da li građani iz prethodno nabrojanih sfera bolje promišljaju i uočavaju trenutne anomalije našeg društva i vlasti, te žele na svoj način promijeniti stanje ili je bosanskohercegovačka društvena intelektualna elita zakazala i digla ruke od svega? Da li je ovo samo dobar marketing kandidatskih lista i političkih stranaka, zbog popularnosti kandidata? Da li su pojedina imena samo ‘dobre’ teme za nove članke i sredstvo za promovisanje i povećavanje vidljivosti pojedinih web-portala? Kako god, iz postavljenih pitanja se itekako primijeti da je bosanskohercegovačka intelektualna elita skoro neprimijetna, građanima su dostupniji ljudi koje svakodnevno vide na televiziji u raznim zabavnim sadržajima. Ljudi manje čitaju, a još manje od pročitanog razumiju, tako da i ono malo javnog prostora koji je namijenjen intelektualcima ostaje zanemaren od strane većine građana. Ponovo ističem Friedmanove tvrdnje, obrazovanje je bitnije od školovanja. Sve dok ne budemo razumijevali intelektualce, na sceni će nam se pojavljivati oni “dostupni”, a ne oni s rješenjima.

Većina spomenutih kandidata su izvrsni u svojim poljima djelovanja, uz dužno poštovanje na sam pomen, ali kada je u pitanju politika trebali bismo staviti fokus na ljude čije je to polje djelovanja, dakle društvenjake, politika je proces posebne vrste. Naše društvo treba i sportiste i manekenke i bolgere, misice ali i intelektualce upućene u društvenu stvarnost da nas vode naprijed, a ne vraćaju nazad.

Demokratija je rekla DA

U demokratskom društvu, kakvim se opisuje naše, svi imamo podjednako pravo aktivne i pasivne politike, odnosno da budemo birani i da biramo. Pravo da budemo birani dostupno je svima, međutim i pored brojnosti političkih stranaka i kandidata, mogućnost izbora je umanjeno naspram mogućnosti “biti izabran”. Demokratija odobrava trenutne angažmane i smatraju se poželjnim. Međutim, postoji li način buđenja i aktiviranja društvenjaka i onih upućenih u političko djelovanje unutar ove naše demokratije? Koliko se čuje glas onih koji možda imaju nešto pametno reći u svrhu prosperiteta našeg društva i politike?

Društveno-humanističko obrazovanje je očigledno podcijenjeno i zanemareno ondje gdje bi trebalo biti cijenjeno – u politici i društvenim pitanjima. Kome još trebaju fakulteti društvenih i humanističkih nauka, kada potrebne kvalifikacije upravljanja izgleda da možemo steći na Youtube-u, Izborima za miss, možda i u ponekom reality show-u, ko zna šta donose i odnose naredni izbori…

Ne bih se složila s konstatacijom “Dok je ovaca neće falit’ vune.”, naši građani nisu ovce, samo im se ne daje mogućnost kvalitetnog korištenja prava izbora. Da li na predstojećim izborima imamo izbora? Ne mogu a da ne izrazim bojazan da bi naša realnost mogla postati (a možda već i jeste) reality show.

A možda to tako i treba. Ne mogu, a da ne pretpostavim da bi naša politička/javna scena mogla biti samo jedan u nizu dobro uigranih show-a za koji mu trebaju pijuni, pardon lijepi glumci i glumice, koji će sprovoditi u djelo što vrh stranke, pardon glavni scenarista, nalaže. Intelektualna elita našeg društva je možda baš iz tih razloga i neaktivna, obrazovanim pojedincem, a pogotovo zajednicom, teže je upravljati i govoriti mu/im šta i kako da radi/e. Obrazovan pojedinac je loš glumac, ali karakteran i moralan čovjek.

Maida Šljivić, rođena 26. 06. 1999. godine u Tuzli. Osnovno obrazovanje je stekla u Živinicama, a Srednju medicinsku školu završila u Tuzli. Od 2018. godine studira na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, studijski program Politologija usmjerenja međunarodnih odnosa i diplomatije. Trenutno je studentica 2. godine. Aktivan je član i sekretar Studentskog vijeća Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.