Sevdalinka je bosanska narodna pjesma iz Bosne i Hercegovine. Predstavlja jedinstven muzički izraz u Bosni i Hercegovini koji se može pohvaliti dugom i bogatom tradicijom. U brojnim slučajevima sevdalinka se jednostavno zove i sevdah.
Sama riječ sevdalinka je nastala od arapske riječi sawda što znači crna žuč. U turskom jeziku se ovaj pojam veže za melanholiju. U bosanskom jeziku pojam sevdah znači čežnja, ljubavni žar, ljubavni jad.
Izvor: Media/tion
U nastavku su neki od komentara članova redakcije Bosanska misao, na ovu temu.
Sanjin Salahović:
“No kako se kaže, ‘da li je stvarnost stvarna’ u poimanju razlika u kojima kulture Bošnjaka i Srba poimaju istu temu. U ovom slučaju, naravno, imamo fakt da je ona ušla u magazu i da je on za njom zatvorio vrata. No ako tumačimo djelo u cjelini, je ne vidim poruku koja promovira silovanje već ima širu moralnu prosvjetiteljsku dimenziju. Fata luta po Mostaru sama i traži Muju bazerdžana… Uzmimo u razmatranje jednu drugu pjesmu u kojoj djevojka dolazi u Sarajevo i luta sama po njemu:”Šta ću jadna, aman jadna, po Sarajvu sama..!?” Možemo li reći da se ovdje radi o anksioznosti u susretu sa stvarnošću u kojoj se treba snaći sam? Kako god, Fata nađe Muju u sedmom dućanu i kaže:”Haj bolan Mujo, daj mi oku zlata”? Tražeći zlato, ona je već u ‘odnosu’ sa Mujom jer se podrazumijeva da jedan ovakav zahtjev može podrazumijevati i protivuslugu u emocionalnom svijetu čovjeka. Da ne nabrajamo dalje, pitanje je da li pjesma, kao cjelina govori o silovanju ili o etičkoj dilemi koju mnoge djevojke imaju kada se radi o načinu na koji tretiraju svoju egzistenciju!? Da li je ‘traženje oke zlata’ ekvivalent za sve one potrošačke pogodnosti koje lijepe djevojke mogu uživati danas sa bogatim momcima i na određen način ukazivanje na pragmatične implikacije toga odnosa u kome, na kraju krajeva, u stvarnosti ni danas, a ni kroz historiju, nema ništa besplatno. Čak ni u izgrađenoj socijaldemokracije Norveške. U tom smislu je bih rekao da je pjesma izrazito prosvjetiteljske naravi. No naravno, iz ugla srpske kulture koja je trenutno u kulturratu protiv bošnjačke, nije čudno da se dio pjesme izvuče iz konteksta i stavi u službu ‘primijenjene literarne analize’ u skladu sa političkim zahtjevima.”
Amira Banjić:
“Sevdalinka je pjesma ispunjena nepatvorenom ljudskom strašću upravo i zbog toga što su mladić i djevojka udaljeni jedno od drugog (shvaćeno u kontekstu vremena i prostora u kojem je nastajala). Patrijarahalni nazori, koji su napravili i fizičku udaljenost među njima, tu strast dodatno intenziviraju. Ta putenost, zbog nemogućnosti da se ostvari, razvija dalje melanholičnost koja budi ono najintimnije u čovjeku, što je u dosluhu sa metafizičkim.Sevdalinka, naprotiv, nije pjesma koja slavi ili nužno osuđuje patrijarhalno društvo, već je nastajala unutar takvog društvenog obrasca, pokazujući da je njen duh toliko jak i neovisan o društvenom okruženju sa izrazitom univerzalnom vrijednošću. Različiti motivi pojavljuju se u sevdalinkama, ali onaj dominantni, zajednički najčešće jeste težnja ka erotskom sjedinjenjenju. Zato je Fata tražila upravo Muju, ne zbog posla, već da uspostavi komunikaciju s njim, s najljepšim mladićem. I zbog toga je stigla čak do sedmog dućana, isključivo svojom voljom. Fata nije glupa i naivna, Fata je svjesna šta želi, ne nužno seksualni čin, već flert/ašikovanje, kao realizaciju tog sjedinjenja. Ali je to u sevdalinci na kraju ironično predstavljeno. Šta se desilo iza zamandaljenih vrata – tekstom nije iskazano niti je potrebno tragati za tim.
Mnoštvo je radova koji proučavaju sevdalinku u mnogim segmentima, ali ovu polemiku koja je došla iz Srbije, vidim ili kao slučaj neznanja ili pak zlonamjerni čin relativiziranja bošnjačke i bosanske kulturne tradicije sa svedalinkom kao njenim značajnim dijelom.”
Adnan Pejčinović:
“Ne vidim nikakvu dilemu o poimanju sevdalinke, vidim isključivo i samo jedan od plodova destruktivne ideologije čiji su toksični pipci, evo, dodirnuli i jednu od najljepših umjetničkih formi u Evropi, a koja dolazi od Bošnjaka i iz Bosne i Hercegovine. Motivi su jasni i, za jednu kulturu (bošnjačku) podjednako pogubni: neznavena negacija tradicije, a pod okriljem dekonstrukcije (jer je dekonstrukcija “in”), nastavak kulturagresije Srba protiv Bošnjaka.”
Kampanja Media/tion je na ovu temu ponovo pokrenula inicijativu za potpisivanje peticije i podršku projektu “Sevdalinka u UNESCO”, u cilju očuvanja tradicije što je i preduslov održivog razvoja jedne zemlje.
