Piše: Amira Banjić
Datum: 13.01.2022. u 23:40
Kategorija: Kritika političkog uma
Logujem se danas na facebook i dočeka me uspomena na video koji sam podijelila prije godinu dana. U pitanju su djeca koja onako horski ponosito, u jednom svetosvaskom manastiru, pjevaju četničke nacionalističke pjesme. Kada bi isključili moć razumijevanja (kon)teksta, video bi, sigurna sam, izgledao vrlo ugodan i „topao“ – u pozadini srpske pravoslavne ikone, trpeza među prisutnima, djeca pjevaju pjesmu, dok se tek rođena beba u majčinom krilu uvija u ritmovima stihova. Skoro pa idiličan prizor! Bilo bi i lijepo kada Draža koga dozivaju u pjesmi ne bi bio ratni zločinac i kada bi srpski svijet i pravoslavna crkva kakve opisuju bili sve suprotno onome što sada jeste – razarajući sa počinjenim genocidom iza sebe. Ovo je samo jedan od mnoštva primjera gdje se srpska djeca, kako u Srbiji tako i u manjem bh. entitetu, zloupotrebljavaju i uče od malena njegovanju izopačenih vrijednosti ogrnutih plaštom ljubavi. A sve sa ciljem da, kako kaže pjesma, „pomognu srpskom narodu, za krst časni i zlatnu slobodu“, decenijama čineći zulum narodima oko sebe, prije svega Bošnjacima i Crnogorcima.
Činjenica je da se Bošnjaci, poslije krvavih devedesetih, dan-danas bore sa velikokulturom, ali činjenica je također da to dobar dio Bošnjaka u BiH ne vidi ili ne želi vidjeti. Postoji taj jedan soj ljevičarske struje u BiH koji bi se vrlo lahko odrekao bošnjačkog identiteta zarad sigurnosti koju Srbija nudi obećanjima o pravdi nebeskoj i miru koja su usađena predodžba kod Bošnjaka. Ne videći ili ne želeći vidjeti kulturrat u kojem se BiH i Bošnjaci nalaze, a vjerujući da čine dobro za neki bolji i pravedniji svijet, oni ustvari pomažu velikosrpskoj kulturi čiji je cilj razaranje bošnjačke kulture, države BiH, jurišajući preko SDA najprije na Islamsku zajednicu, koja religijski štiti kulturu Bošnjaka. Velikosrbi izvrsno razumijevaju ulogu religije u stvaranju i održavanju kulture a samim tim i učvršćivanju svog identiteta koji evo preko pravoslavlja prenose i na mlađe generacije.
I nacionalizam, kao i religija, stub je kulturi. Historija je pokazala da je srpski nacionalizam destruktivan ostavljajući iza sebe krvava djela. Postaje pomalo frustrirajuće promoviranje narativa o tzv. „tri razarajuća nacionalizma“ koji su uvriježeni kod bh. medija, tzv. kritičara, analitičara do običnih građana, pa se samim tim i problem velikokulture spušta na nivo borbe za političku vlast između elite (čitaj Izetbegovića, Čovića i Dodika). Svi oni usporavaju i otežavaju borbu osviještenim Bošnjacima (ne nacionalšovinistima ali nacionalistima, konzervativcima), onima koju su osvijestili važnost kulture i identiteta u kulturološkom ratu. Umjesto dijaloga sa konzervativcima zarad zajedničkog cilja, bh. ljevičari radije biraju put koji ide na uštrb Bosne i Hercegovine.
S tim u vezi, primjećujem sve veću pojavu raznih „nevladinih“ organizacija koje za cilj imaju isto – širenje narativa o „tri razarajuća nacionalizma“, o korupciji kao tobožnjem glavnom problemu u državi; te kritikovanje SDA atribuirajući je najvećim rušiteljem Bosne i Hercegovine a ne najvećom strankom koja politički štiti kulturu Bošnjaka i koja zajedno sa Islamskom zajednicom kulturološki participira u okrilju zapadne civilizacije. Nisu li ljevičarski napadi upućeni upravo na one adrese koje srpska kultura već decenijama napada?
Organizacije mladih, a posebno vidim u Tuzlanskom kantonu, aktivne su i istrajne u gore navedenim ciljevima. Organizirane su mnoge kampanje, ankete i mnoge druge aktivnosti ali u kojima mladi ljudi ponavljaju već istrošene mantre, bez ijednog dubljeg racionalnijeg uvida u stanje u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi. Tako gledam mladića na fotografiji (dio je jedne od mnoštva kampanji), drži papir sa natpisom „Želim da gledam kroz objektiv, a ne preko nišana!!!“. Nijedno ljudsko biće, psihički stabilno, po svjojo prirodi, ne želi smrt, ne želi rat niti bilo koju tragediju u svom životu. Ne shvatajući kakav problem imamo sa velikosrpskim nacionalizmom, mladić se očito obraća prije svega Izetbegoviću, a potom Dodiku i Čoviću kao trojici tzv. stvaralaca nemira u BiH. Misleći da radi dobro, osjećajući se produktivno u borbi protiv zla, hrani svoje osjećanje da je pravda nebeska ostvariva i na zemlji. Nije on kriv, rekla bih, ali jesu ovi stariji moralisti čije se socijalističke predodžbe o raju prenose na djecu.
Dok Srbi odgajaju djecu na četničkim pjesmama, računajući na važnost jezika pri kreiranju kulture kojom jurišaju na bošnjačku, bošnjačka mladež uči iz srpskih i jugosnostalgičnih matri pričajući o ljubavi i jednakosti među narodima, radeći na uštrb svoje kulture i države. Puno vremena treba proći kako bi u bh. javnom prostoru profunkcionirao racionalan jezik potreban za suočavanje sa navedenim problemima koje imamo, a rješenje vidim u promjeni životne percepcije kako na individualnom tako i na kolektivnom nivou.
Amira Banjić rođena je 22. 10. 1998. godine u Tuzli. Osnovnu školu završila je 2013. godine u Klokotnici, a srednju u Gračanici. Asistent je na Filozofskom fakultetu, Odsjek za bosanski jezik i književnost. Objavila je nekoliko stručnih radova iz književne kritike.
Veoma dobar tekst, jedino sto bih vam mogao zameriti je lose tumacenje srpskog nacionalizma. Nisu Bosnjaci I Crnogorci arhi neprijatelji tog svetotasavskog nacionalizma, vi im vise dodjete kao kolateralna steta
To su trenutno Albanci, nekada su pre sto godina bili Bugari, Austrijanci I Madjari, posle njih Hrvati.
sutra neko drugi tj. svako ko narusava svetosavski mit.
Ja bih ga pre nazvao svetorankovicevski mit, on je I nastao posle brionskog plenuma i smene srpskih struktura u DB-u. Najveci paradoks sto je ta ideja srpskog sveta nastala od penzionisanih struktura DB-a, oni su doveli Milosevica na vlast I vladaju Srbijom ti prosovjetski lazni acionalisti, mozda ce vam ovo izgledati paranoicno napisano ali verujte mi da nije, prvo su osamdesetih unistili pravu srpsku desnicu 80 godina-predvodjenu Pekicem i ostalim prozapadno demokratski nastrojenim intelektualcima I sad vladaju Srbijom poslednjih 30 godina.