Piše: Sanjin Salahović
Datum: 30.12.2020. u 19:40
Kategorija: Kritika političkog uma
Ideja koja stoji iza SDA je teorijski najbolje što je ponuđeno na tržištu ideja koje žele voditi proces osvajanja i izgradnje samostalnosti Bosne i Hercegovine. Nažalost, u bitnim crtama, ona ostaje do danas usamljena u toj teoretskoj ispravnosti. Volio bih da ima konkurenciju u idejama koje mogu učiniti bolji posao. Svjedočilo bi to o velikoj zrelosti bošnjačke kulture i bosanske metakulture da učestvuju u ovom historijskom procesu u kome se Bosna i Hercegovina nalaze od devedesetih prošlog vijeka do danas.
Ohrabruje približavanje dijela ljevice centru. DF, SDBiH, GS & co., svjedoče svojim pomirljivim odnosom spram saradnje sa SDA da i u njima polako sazrijeva shvatanje o snazi ideje koja vodi ovu partiju. Ona, sada zajedno sa ovim strankama lijevog centra, sa svojim jakim kulturološkim identitetom, bdije ne samo nad institucijama Federacije i države BiH, nego i nad demokratijom i pluralizmom samoga sistema u kome živimo.
Srbija i Hrvatska još od sredine 19. stoljeća penetriraju kulturološki Bosnu i Hercegovinu i koriste katolike i pravoslavce u svojim velikoprojektima na račun Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Bošnjaci su napokon, ratom devedesetih, ušli i sami u proces institucionalizacije vlastite kulture. Izgradili su svoje bogomolje, oko 800 uništenih planski u kulturocidu. Učvrstili su religiju koja je, po definiciji kulturnauke na Zapadu, najvažniji stub pojmu kulture. Danas ta kultura stoji ponosno i jako, odolijeva groznim napadima u kulturratu koji eshovci, kao nastavak pravog, vode protiv nje.
Bošnjaci su morali izgraditi svoju kulturu, institucionalizirati je, povezati sa svijetom i uspostaviti direktnu komunikaciju sa njime da bi izbjegli tradicionalni paternalizam eshovanja. Uspjeli su u tome. Njihovo ime je zapisano u presudama Međunarodnog suda, a njihova kultura i njena nacija kao kulturološka politička tvorevina, ima direktan odnos sa velikim silama i status strateškog partnera sa Amerikom. To se nikada ne bi desilo u uslovima bosanstva napravljenog preskakanjem stepenice „bošnjaštva“.
“Vox – Ljevičarskodesničarska BH magaza” možda je jedina aktivna satirična Fb-stranica koja neskriveno podržava bošnjačku političku elitu oličenu u SDA.
Samo u presudama Međunarodnog suda, u jeziku, ako zamijenite riječ „bosanski Musliman“, što je sinonim za Bošnjaka i napišete umjesto toga „Bosanac“ uvodite u ulogu žrtve i kulture bosanskih Srba i bosanskih Hrvata koje su, zajedno sa svojim istoimenim nalogodavcima u svojim maticama, osuđeni kao agresori ili pomagači agresije na Bosnu i Hercegovinu. Čak i riječi „bosanski pravoslavci“ i „bosanski katolici“ koje mnogi žele prokrijumčariti u pojam bosanstva, implicite tražeći da se i Bošnjaci deklariraju „bosanskim muslimanima“ što je, sa izlikom veličine početnog slova u riječi „musliman“, povratak na stanje od prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, a što dalje oduzima preciznost presudama Međunarodnog suda. Bez te preciznosti brišu se u historijskom diskursu razlike između agresora i žrtava, a cijela politička tvorevina republike Bosne i Hercegovine vraća se u stanje u kome je velikosrpska kultura (sada to otvoreno želi i velikohrvatska), uspjela zakonskim putem, a kulturološkim velikouticajem na svoje ljude i u Bosni i u raspadajućoj Jugoslaviji, oduzeti TO BiH oružje i podijeliti ga svojim velikosrbima. I sa istim oružjem napasti – ne bosance, jer ti su agresori i sami sebe poželjeli učiniti bosancima u Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini, nego Bošnjake koji im to nisu dopuštali.
Na kraju, da uzmemo ovu temu opisanu gore kao uvodnik u jednu misao koju sam htio izreći ovdje, u vremenu evo, tik pred Novu godinu. Radi se o riječi „bot“. I eshovanje ima svoju armiju botova. Nije grijeh biti bošnjački bot i suprotstaviti joj se. Na tenk možeš samo protuoklopnim oružjem, na vojnika vojnikom. U kulturološkom ratu koji se vodi protiv BiH, na riječ se može samo riječju. Mi ljudi nismo perfektna bića koja mogu misliti cijelo vrijeme i racionalizirati u ovom ratu. Mnogo toga u njemu se vodi ponavljanjem riječi. One vremenom liježu u podsvijest ljudi i zauzimaju prostor misli, baš kao i vojska što zauzima teren neprijatelja. Bilo bi idealno da svi možemo učiti teoriju i metodologiju misli, razvijati logičko analitičku inteligenciju, emocialnu i sve ostale koje su potrebne u procesu mišljenja s kojim se može oduprijeti ovome mentalnom ratu u kome jesmo. Ali ne možemo.
U javnosti je stvoren uslovni refleks: ukoliko niste aktivan član SDA i nemate nikakve benefite zbog simpatiziranja te stranke, vaša pozitivna reakcija na Bakira Izetbegovića ili, još gore, Sebiju Izetebegović, u javnom prostoru čiji je vrhovni označitelj postala „politička korektnost“ kvalificira vas za – bota.
Većina ljudi je zauzeta poslom, preživljavanjem, potragom za mirom u mislima i obećanom srećom. Nemaju vremena niti kapaciteta, a niti metodologiju za kritičko promišljanje. Zato promicati dalje informacije koje pomažu borbi Bošnjaka u ovom ratu i njihovom egzistencijalnom preživljavanju i jačanju zarad dalje gradnje bosanstva i Bosne i Hercegovine, jeste vrlina koja pomaže. Biti bot nije grijeh. Plaćen ili neplaćen, svejedno. Naša krajnja nagrada je Bosna i Hercegovina slobodna od eshovanja. Pa i po cijenu da izgubimo prijatelje koji, u zamjenu za svoju blagonaklonost ili barem odsustvo ogovaranja i napada na ličnost, traže da odustanemo od onog što bošnjačkoj kulturi život znači – vjeru u sebe i svoju elitu.
Da SDA u toj borbi prepoznaje sve one ljude koji je štite, a nalaze se izvan njihovog ideološkog i moralno obavezujućeg univerzuma, bilo bi fino. Pažnja i razumjevanje godi. Ali nije neophodno. Naše je misliti šta možemo dati državi, a ne šta ona ima dati nama. Tako barem kažu u Tešnju, tom uspješnom primjeru poduzetništva i bogatstva koje ono stvara.
Nije grijeh biti bošnjački bot u ovom kulturratu u kome, baš kao i u pravom, vojnici trebaju provoditi misli i manevre onih koji imaju pregled i vode bitku. Nije grijeh ni poštovati ime Bakir i bošnjačku elitu koja vodi SDA i brine se o kulturološki gledano teorijski odličnoj ideji koja se realizuje u njenom političkom programu uz pomoć griješna bošnjačkog mentaliteta. Grijeh je ime Dritan i svi Dritani u Bošnjaka i Bosanaca, što nas vodi opet temi botova u ljevice u našoj državi. Ali to nekom drugom prilikom.
Sanjin Salahović rođen je 1965. u Mostaru. Diplomirao je na Univerzitetu u Oslu „BA historiju ideja, mentaliteta i duha“, te studirao „Generalnu psihologiju i problematiku ovisnosti od narkotika“ na Univerzitetu u Bergenu. Od 2008. radi psihoterapiju kao hipnoterapeut u EF „Hypnoterapi Mobilis“ sa posebnim interesom za tretman anksioznosti i depresije uzrokovanih postraumatskim stres sindromom PTSS.
