Piše: Amira Banjić
Datum: 17.12.2021. u 16:00
Kategorija: Kritika političkog uma
Kada se Draško Stanivuković pojavio na političkoj sceni manjeg bh. entiteta, a posebno kada je svojim energičnim i ambicioznim nastupima u Skupštini RS-a postigao uspjeh i popularnost kao žestoka opozicija Miloradu Dodiku i SNSD-u, vrlo vješto je zadobio simpatije kako u RS-u tako i među građanima većeg bh. entiteta. Tako je na prošlim lokalnim izborima preuzeo titulu gradonačelnika Banje Luke. Njegova predizborna kampanja bila je sva u znaku borbe protiv korupcije i nepotizma i svih destruktivnih pojava koje Dodik godinama režira. Zato nije ni čudo što je zadobio tolike simpatije građana FBiH i Bošnjaka, budući da se u njihovim medijima dan-danas korupcija razumijeva kao gorući i najveći problem s kojim se država Bosna i Hercegovina trenutno bori.
Zadobio je, dakle, simpatije i jednih i drugih – i onih koji Dodika ne vole zbog svojih destruktivnih nastupa i djela spram Bosni i Hercegovini (nepriznavanje genocida, države BiH, bosanskog jezika, utvrđenih činjenica i sl., a posebno Bošnjaka kao većinskog naroda BiH kojem i sami pripadaju), ali i onih koji Dodika smatraju potpuno istim političkim akterom Bakiru Izetbegoviću jer, kako obično kažu, „šire mržnju među narodom radi vlastitog interesa.“ Stanivuković je uspio doprijeti do mase, šireći tobožnju ljubav i poziv na mir kako bi se zajedno oduprli korupciji.
Na portalu Klix.ba ispod teksta o transparentu, napisan je duhovit komentar: „Zato natpisi tipa ‘Volim te Selma’ i ‘Udaj se za mene’ stoje mjesecima i nikome ne smetaju.“ (Izvor: Klix)
Međutim, samo politički nezrela i moralno potkapacitirana osoba ne može u dosadašnjem Stanivukovićevom djelovanju prepoznati jednaku ili možda i veću fašistoidnost i antidržavnu politiku na kojoj Dodik istrajava– negiranje genocida u Srebrenici, negiranje pravosnažnih presuda međunarodnih sudova i njihovo atribuiranje kao „političkih sudova“, slavljenje neustavnog 9. januara kao dana manjeg bh. entiteta, njegovo svođenje na samostalnu državu i pripajanje Srbiji, zalaganje za secesiju BiH, suprotstavljanje evroatlanskim integracijama BiH… To je pokazao i svojom posljednjom izjavom i time ukazao da je jedan u nizu antidržavnih političara, čiji su iskazi i djela u potpunoj suprotnosti, što dobar dio građana i predstavnika vlasti u FBiH ne vidi ili ne želi vidjeti.
Kako Stanivuković govori jedno (progovara o miru i ljubavi) a radi potpuno drugo (sudjeluje u ugrožavanju mira u BiH), tako je i bh. ljevica našla mjesto u paradoksu svog političkog djelovanja – s jedne strane kažu da rade na očuvanju Bosne i Hercegovine, a s druge strane pružaju ruke stanivukovićima koji jasno ne žele funkcionalnu BiH.
Sjetimo se gradonačelnice Sarajeva, njenih zagrljaja s Draškom, kojima se može pohvaliti i gradonačelnik Tuzle, Jasmin Imamović, kada je sa Draškom hodao Tuzlom zaobilazeći Tuzlansku Kapiju. U duhu je to atmosfere u kojoj se u Tuzli, sa mosta Pasarela, brzinom svjetlosti skida transparent politički nekorektnog sadržaja: „Oprostiti nećemo 11. 07. ’95.“, postavljen prošle godine na dan ukopa žrtava genocida u Potočarima. Složit ćemo se da je politički nekorektan, ali je ljudski, naspram neljudskih murala Ratku Mladiću i Draži Mihailoviću u dijelovima države iz kojih su Bošnjaci protjerani početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Ljevica hoće s Draškom, a neće s Bakirom i Željkom. Foto: Faktor)
Slučaj sa transparentom, više je nego indikativan. Govori dovoljno o stanju političkog duha građanstva naklonjenog socijalističkoj percepciji stvarnosti, u kojoj nema mjesta za holistički pristup pojedincu i društvu. Zagrljaj na Baščaršiji, koji je postao viralan, jednako kao i skidanje transparenta pokazuje potpuni nedostatak sposobnosti razumijevanja realnog političkog stanja u zemlji.
Zato i ne treba čuditi što „trojka“ odbija poziv predsjednika SDA Bakir Izetbegović na formiranje probosanskog bloka, kako bi se zaustavili Dodikovi nasrtaji na ustavno-pravni poredak i cjelovitost države, te mir za koji trenutno nije odgovorna korupcija, već ozbiljni srpsko-hrvatski interesi da se Bosna podijeli i odnese svojim maticama,.
Stranke Trojke (SDP, NiP, NS) još jednom su pokazale nezrelost i puko politikanstvo kada je u pitanju odbrana Bosne i Hercegovine od hegemonističkih nasrtaja i pokušaja secesije. Danima se provlači pitanje Izbornog zakona, i već nekoliko puta Izetbegović apeluje na stvaranje probosanskog bloka svih stranaka u borbi protiv ovakvih dešavanja ističući kako Trojka treba da „bude opozicija SDA, ali ne bi smjela biti opozicija državi i njenim interesima u trenucima kada počinju ozbiljni nasrtaji na ustavno-pravni poredak, cjelovitost zemlje i mir.“ Umjesto suvislog odgovora iz SDP-a, stranke koja iza sebe čuva tradiciju i iskustvo, dopiru populistički napadi i odbijanja da se krene tim putem.
I ovaj put, stara ljevica pokazala je da ne posjeduje jasnu percepciju o pojmu kulture i kulturološkog rata koji se vodi protiv Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Ne mogu ili neće da vide kako je je ugrožena kultura kojoj i sami pripadaju i u čijoj egzistenciji sudjeluju. S takvim stavom lakše padne i lakše se podnese zagrljaj sa stanivukovićima, a i politički je korektno.
Amira Banjić rođena je 22. 10. 1998. godine u Tuzli. Osnovnu školu završila je 2013. godine u Klokotnici, a srednju u Gračanici. Na Odsjeku za bosanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Tuzli diplomirala je 2021. godine. Angažovana je kao asistent na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Trenutno je student II ciklusa na studijskom programu Bosanskohercegovačka književnost u književno-historijskom kontekstu. Objavila je nekoliko stručnih radova iz književne kritike.
