Piše: Sanjin Salahović
Datum: 23.08.2021. u 10:35
Kategorija: Kritika političkog uma
Za one koji poznaju snagu riječi i moć pozadinske priče koja formira percepciju čovjeka te pokreće mehanizam „samoispunjujućeg predskazanjaˮ, najnoviji tehnološki uspjeh poduzeća Elona Muska otvara mogućnosti stvaranja, običnom čovjeku, dosad nezamislivih predodžbi o ljudskoj budućnosti. I kao da klasične priče iz Biblije i Kur’ana, njihove predodžbe, pored onih o životu na Zemlji konzumirane u milenijima iza nas, dobijaju i sasvim prostornu i opipljivu realizaciju u „čistilištuˮ koje Zemljina orbita sada, ne samo metaforički, predstavlja. Amerikanci, sa Muskom zauzimaju velikim koracima orbitu. Musk prevozi „šlepereˮ tereta stvarajući uvjete za vojnu nadmoć, a Besos i Branson „turiste osvajajuć orbitu kulturološki za račun Zapadne civilizacije. Kada u toj orbiti naprave krstarice koje će nadzirati i nju i Zemlju, kroz to „čistilišteˮ neće moći proći „lošiˮ ljudi i kulture.
Svemir tako postaje destinacija, sinonim za raj. Ne shvatite me doslovno. On je hladan, surov, ali daje mogućnosti da se pobjegne od nerješivosti moralnih pitanja koja more ljude na Zemlji. Tamo u njemu sve može početi ispočetka. Može se graditi bez prethodnog rušenja. Naravno, svi znamo da je ljudska ćud nesavršena i da će se njeni nedostaci prenijeti i u to ˮrajskoˮ, ali predodžbama niko nije u kraj stao pa će Svemir ostati rajski prostor tako dugo dok se u suprotno ne uvjerimo – izvanredan primjer sudbinske povezanosti metodologije mišljenja i empirije.
SpaceX founder Elon Musk speaks at a post-launch news conference after the SpaceX Falcon 9 rocket, carrying the Crew Dragon spacecraft, lifted off on an uncrewed test flight to the International Space Station from the Kennedy Space Center in Cape Canaveral, Florida, U.S., March 2, 2019. REUTERS/Mike Blake
Slavoj Žižek je ustvrdio da se problemi na Zemlji ne mogu riješiti bez novog Staljina. Eho neoliberalnog ekonomskog poduhvata koji su počeli Ronald Reagan i Margaret Tacher ponudio je, u svojoj „socijalnoj nepravednostiˮ, materijal za reafirmaciju Marxova učenja društvenoj kritici Nove ljevice u vremenu od prelaska milenija. Novi filozofi ljevice ponovo su vidjeli priliku reafirmacije svoje moći u ulozi intelektualnog predvodnika obespravljenog naroda i izgledalo je kao da neoliberalizam, poput nekog slijepog vozača, bez ikakva razumljiva razloga, vozi krcat civilizacijski autobus Zapada, pravo u provaliju. Ali u široj perspektivi civilizacijske konkurencije između Istoka i Zapada, sada i u stvarnosti možemo vidjeti stvarne razloge otpočinjanja ove, za mnoge, lude vožnje kroz ubrzan tehnološki napredak u četvrtoj, ako ne i petoj tehnološkoj revoluciji.
Engleski kolonijalizam financiran je ˮnarodnomˮ obveznicom od jedne funte. Ona je sinonim za optimizam koji je bio logična posljedica prekomorskih otkrića. Putovanjem u Svemir, priča se ponavlja u novom ciklusu.
Da, tačno, ako mi je dopušteno čitati misli čitaoca, ovo o čemu pišem, u svom efektu, nije demokratski poduhvat kada gledamo cjelinu. On neće imati razumijevanja za različitosti konkurentnih filozofskh, kulturoloških, političkih doktrina koje nam, prečesto u formi moralizma, nudi, na primjer, istok sa Rusijom i Kinom na čelu.
Bez imalo dvojbe možemo reći da je ideologija Nove Ljevice, čiji je jedan od glavnih predstavnika slovenački filozof Slavoj Žižek, jedanaesti igrač na terenu novoruskog imperijalizma. Žižek i Putin, dva su jaka simbola Istočnog pogleda na svijet.
I ta diktatura ˮgospodara orbiteˮ bit će nemilosrdna, ali umjesto da šalje ljude u gulage u Sibir, u preodgojne kampove ko Ujgure, ili ih masovno likvidira kako to Istok rado običava, ova ˮdiktaturaˮ će postaviti jednostavan ultimatum: ˮMijenjajte se, učite se demokratiji, toleranciji za različitosti i političkom sistemu koji poštuje prava čovjeka!ˮ Potčinite se Zapadu! Ukoliko nećete, ostajete na Zemlji u svojevrsnom zatvoru u kome ionako nećete moći raditi šta hoćete bez obzira na sav mangupluk kojem ste skloni. Neko će, iz orbite, paziti na vas i kontrolisati vaše satelite i sve što radite dolje. Hoćete li ga zvati nekim božanstvom ili mrskim imperijalistom, potpuno je svejedno. Slušat ćete sa pažnjom ono što vam se govori, a to i jeste poenta svakoga civilizacijskog poduhvata koji unificira nastojanja čovjeka da sarađuje i gradi svoju zbilju na prihvatljiv, moralan način.
Slavoj Žižek je, u perspektivi socijalističkog moralizma, ustvrdio da je, za boljitak čovječanstva, potreban jedan novi Staljin. Da, zbilja, misao obična čovjeka, ako sam dobro shvatio tu tvrdnju, nije dovoljno sposobna da sagledava i cjelinu i detalje odjednom. Običan čovjek ne može uskladiti svoje potrebe u detaljima, sa zahtjevima za preživljanje koje postavlja cjelina. Potrebna mu je jaka ličnost koja ima perspektivu i moć s kojom ga može natjerati da se povinuje nadređenom znanju i nadređenim vještinama. Svakako da se u tome može naći dovoljno istine, ali rješenje koje on nudi ipak je klasično i već viđeno u ljudskoj historiji, koja se, sa izuzetkom percepcije oslonjene na maštu ili na uređaje za mjerenje i promatranje u Svemiru, do sada odvijala samo na Zemlji.
Prisustvo čovjeka u orbiti Zemlje i u Svemiru, mijenja stvari. Ulogu Visarionoviča Staljina, koju je ruski imperatorski mentalitet stvorio iz svoga svojstvenog, autorski kobno nemuštog promatranja i kopiranja europskog prosvjetiteljstva i njegove autokratije, preuzima sada jedna cijela, organizovana američka kultura, koja će, nadajmo se, u svoj poduhvat uključiti i svoje saveznike.
Ronald Reagan i Margaret Tacher, lideri dvije velike sile 80-ih godina prošlog stoljeća, svojom politikom su realnu moć liberalnog i demokratskog svijeta podigli na nivo dovoljno visok da su SAD, Velika Britanija i Evropska unija i danas uređene na bazičnim humanističkim načelima, uprkos strahovitoj psihološko-propagandnoj agresije Rusije protiv Zapada koja traje posljednje dvije decenije.
Historija ide dalje. Ako hoćete znati otkuda ona dolazi, kako se odvija i kamo ide, teško je spojiti sve karike prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, u predvidljivost od sada pa ubuduće. Ali ako se ravnamo prema abrahamskoj priči koja stoji u temelju misli Zapadnog čovjeka, njegovih kultura i civilizacije, možda možemo naći elemente koji nam materijalizuju njenu metaforu. I u tom smislu kontinuitet u spoju između predodžbi o ˮovome svijetu, čistilištu i rajuˮ polako se materijalizira.
Šta li će Žižek reći na ovo ˮopredmećenjeˮ pozadinske priče koja vodi Zapad ili ˮsubjektivacijuˮ Zapadne civilizacije? Vjerovatno će prilagoditi svoj diskurs novoj situaciji u eri svemirskih transplanetarnih putovanja, umjesto transatlanskih iz 15. stoljeća, na kome je svoj diskurs gradio do sada. No, pitanje je da li će taj eventualni novi, njegov i njegovih kompanjona, novoj stvarnosti prilagođen ljevičarski jezik, dobiti mogućnost da prođe čistilište!? Nije li već previše nevolja nanio kulturološkom, civilizacijskom vlasniku Muskove rakete? Vidjet ćemo. U međuvremenu, da izrazim sreću što te šlepere svakojake opreme u svemir, u vrijeme otsudne trke za njegovo osvajanje, može izbaciti Amerikanac, a ne Kinez ili Rus. Rekao bih da je i Balkan sa Bosnom sigurniji poslije toga, zajedno sa svojim najnovijim zakonom o kažnjavanju negiranja genocida. Ali o toj lijepoj spoznaji i njenom osjećaju, drugi put.
Sanjin Salahović rođen je 1965. u Mostaru. Diplomirao je na Univerzitetu u Oslu „BA historiju ideja, mentaliteta i duha“, te studirao „Generalnu psihologiju i problematiku ovisnosti od narkotika“ na Univerzitetu u Bergenu. Od 2008. radi psihoterapiju kao hipnoterapeut u EF „Hypnoterapi Mobilis“ sa posebnim interesom za tretman anksioznosti i depresije uzrokovanih postraumatskim stres sindromom PTSS.
