Piše: Adnan Pejčinović
Datum: 01.02.2021. u 19:13
Kategorija: Kritika političkog uma
Privođenje dekana Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK), prof. dr. Adnana Čirgića, u Stanicu javne bezbijednosti Podgorica, a po osnovu prijave, koju su protiv njega podnijele Rajka Glušica i Ksenija Rakočević, više je od znaka za uzbunu javnosti, prije svega akademske, na zapadnom Balkanu, ne samo u Crnoj Gori. Ako je do sada bilo onih koji nisu vidjeli što se moglo i moralo vidjeti u poznatim litijama u Crnoj Gori, od ovoga trenutka nesposobnost prepoznavanja brutalne agresije na crnogorski identitet u ravni je sa autizmom, politčkom infantilnošću ili srbofilijom, koja kod nesrba proizvodi i jedno i drugo.
Ne zato što je Adnan Čirgić svetac (iako jeste zadužio crnogorsku naciju svojim radom na etabliranju crnogorskog identiteta) kojeg policija ne smije privesti, nego zbog motiva podnošenja prijave protiv njega i moralnog kredibiliteta osoba koje su podnijele prijavu, a što šalje jasan signal da se Srbi ne šale, da im je zaista cilj potiranje nacionalnog identiteta Crnogoraca, nipošto odbrana Crne Gore od nepotizma i korupcije, čime Građanski pokret URA (GP URA) objašnjava svoje koaliranje sa srpskim političkim partijama.
U srpskim i prosrpskim medijima ovaj prvorazredni skandal već se nastoji prikazati kao privatni sukob dvoje znanstvenika u Crnoj Gori. Stoga ćemo i mi dati otpor tom gnusnom spinu; kratko ćemo prikazati profile sudionika ovog slučaja.
Ko je ko u “slučaju Čirgić”?
Ko je Adnan Čirgić? Adnan Čirgić autor je Pravopisa crnogorskog jezika, učenik velikog crnogorskog lingviste Vojislava P. Nikčevića, utemeljitelja montenegristike, najzaslužniji za priznavanje crnogorskog jezika u međunarodnim okvirima. Autor je 19 knjiga iz oblasti lingvistike i mnoštva znanstvenih radova u relevantnim časopisima. Jedan je od osnivača i dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, koji je, uz Izdavačku kuću Otvoreni kulturni forum (OKF), glavni stožer artikuliranja crnogorskog jezika i književenosti, kao ključnih identitetskih odrednica crnogorskog nacionalnog i / ili crnogorskog kulturnog identiteta.
Rođen je 1980. godine u Podgorici. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera (doktorski studij za jezikoslovlje) 26. X 2007. godine odbranio je doktorski rad Govor podgoričkih muslimana – sinhrona i dijahrona perspektiva, pod mentorstvom prof. dr Ljiljane Kolenić. Bavi se izučavanjem dijalektologije i istorije crnogorskoga jezika te pitanjima standardnoga crnogorskog jezika. Član je Crnogorskoga PEN centra, glavni je i odgovorni urednik časopisa Lingua Montenegrina. Autor je oko 150 naučnih i stručnih radova, 15 knjiga, udžbenika i monografija (samostalno ili u koautorstvu), i radne verzije Pravopisa crnogorskoga jezika (2010), koji je uredila Ekspertska komisija za standardizaciju crnogorskoga jezika (prof. dr Milenko Perović, predśednik, i članovi: prof. dr Josip Silić i prof. dr Ljudmila Vasiljeva) u saradnji s Jelenom Šušanj. (Izvor: FCJK)
Rajka Glušica, novoimenovana predsjednica Upravnog odbora Univerziteta u Crnoj Gori, endemska je vrsta univerzitetskog profesora koji nema niti jedan naučni rad objavljen u relevantnim časopisima. Nedavno jeste objavila propagandno štivo, knjigu „Crnogorski jezik i nacionalizam“ u kojoj prepričava tendeciozne znanstvene poluistine Snježane Kordić, punu kontradiktornosti, što znansvenih, što logičko-analitičkih, a bolji poznavaoci prilika u Crnoj Gori u knjizi će prepoznati da spomenuta „znanstvenica“ ima nadljudsku sposobnost pripadanja suprotstavljenim i prosrpskom i procrnogorskom lobiju, ovisno o isplativosti. (O čemu se radi, možete čitati ovdje.)
Ksenija Rakočević, mlada i „uspješna“ „znanstvenica“, treba doktorirati na temi „Žene u Crnoj Gori do kraja 16. vijeka kroz prizmu istorije, mitologije i emocije“. Sama tema elementarno obrazovanom čitaocu jasno govori kako se radi o neznavenosti same Rakočevićke, tako i onih koji su ovakvu temu odobrili, a odobrile su je spomenuta Rajka Glušica i Tatjana Bečanović, bosanskoj javnosti poznata po relativizaciji genocida u Srebrenici.
GP URA – izvršilac prljavih radova
Ksenija Rakočević, kao i njene mentorice i u „znanosti“ i u društveno-političkim odnosima, Rajka Glušica i Tatjana Bačanović, aktivne su članice Građanskog pokreta URA.
Evo nas na mjestu sa kojeg možemo prepoznati suštinu problema prijave protiv Čirgića, a za čije je razumijevanje bilo nužno iznijeti osnovne podatke o njegovim sudionicima. Cijeli slučaj bio bi zanimljiv za kafansko ismijavanje Glušice i Rakočevićke, ali samo u slučaju da se dešava u državi u kojoj većinskom narodu nije u opasnosti identitet, a možda i elementarna egzistencija. Ne smetnimo s uma, kada se jedan narod želi fizički odstraniti, genocidom, protjerivanjem, segregacijom, najprije je potrebno uništiti mu identitet.
Nepodijeljeno je mišljenje javnosti da je FCJK stožer crnogorskog identiteta. Otuda, atmosfera u crnogorskom društvu, koja omogućava da se zbog rečenoga u tekstovima protiv čelnog čovjeka spomenute institucije može podnijeti prijava, poziva na uzbunu iz dva razloga.
Prvi je fašizacija Crne Gore, drugi je neskrivena namjera nove vlasti u Crnoj Gori da u korijenu sasiječe sve na čemu se artikulira crnogorski etno-nacionalni identitet.
Motiv napada je, dakle, više nego jasan – pokazati Crnogorcima da će im nova vlast uništiti sve institucije koje su u stanju ispraviti nanijetu mu historijsku nepravdu, jer je danas odlučan da svoju kulturu i identitet gradi u duhu najsvjetlijih dostignuća Zapadne kulture i civilizacije.
Uvod u napad na FCJK
Dolaskom na vlast političkih predstavnika velikoprojekta kreiranog u Beogradu, bilo je pitanje dana kada će udariti na FCJK i OKF, dvije institucije locirane, naravno nipošto slučajno, na Cetinju. Krenulo se na Čirgića, očekuje se napad na FCJK (Napad na OKF će biti teže izvodiv, jer je riječ o privatnoj, ne javnoj ustanovi, ali da će joj se nastojati i legalnim i nelegalnim sredstvima onemogućiti rad, ne treba sumnjati.), instituciju koja je u posljednjih deset godina iz oblasti montenegristike objavila preko stotinu izdanja, podijeljenih u devet biblioteka, organizirala niz znanstvenih skupova, na Cetinje ugostila vrhunske lingviste kakav je David Crystal (Velika Britanija), Marc Greenberg (SAD), Stjepan Damjanović (Hrvatska), Emil Tokaž (Poljska).
Američki slavist, glavni urednik Enciklopedije slovenskih jezika i lingvistika, inspirativno je pisao o Fakultetu za crnogorski jezik i književnost (klikom na fotografiju možete doći do teksta). Foto: portal RTV SLO
Protiv Čirgića je podnesena prijava ne zato što ima razloga za takvo što. Razlog je alanfordovski, citiram: „zloupotrebljava moć koju mu pruža uloga koju ima u društvu, te je zahvaljujući njegovom djelovanju Rakočevićka bila izložena prijetnjama od strane NN lica.“ Čirgić je saslušan u policiji, prijava odbačena kao neosnovana, što su nesumnjivo očekivale i osobe koje su je podnijele. Jer, cilj i nije bio nanijeti štetu Adnanu Čirgiću, kao fizičkom licu, nego ga obesmisliti kao jednog od ključnih simbola borbe za crnogorski identitet, upravo atakom na njega osobama čiji je moralni kredibilitet u znanstvenom, ali i političkom i društvenom smislu, više nego upitan.
To što je prijava protiv Čirgića odbijena kao neosnovana, ne treba i ne smije ohrabrivati. Srbi koriste institucije sistema koje su zaposjeli na posljednjim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori. I nastavit će, jer mogu izgubiti i Bosnu i Hercegovinu i Kosovo (Hrvatsku su već izgubili), ali Crnu Goru ne smiju izgubiti.
Crna Gora je mjesto na kojem se brani lažna slika koju su Srbi izgradili o sebi. Kumovali su joj i sami Crnogorci, zato danas plaćaju danak greškama iz prošlosti, od kojih je možda najveća to što je Petar I Petrović (sv. Petar Cetinjski) doveo Simu Milutinovića da podučava njegovog bratanića, Petra II Petrovića Njegoša.
Neznanje, bolje reći neinformiranost generacije kojoj pripadamo, najjače je oružje političkoga Beograda. Jedna od institucija koja nastoji ispraviti greške naših očeva i djedova, koji nisu na vrijeme stali u odbranu etno-nacionalnog identiteta, i tako se praktično podali velikosrpskom kulturnom i ideološkom diskurzu u dvije Jugoslavije, onoj Aleksandrovoj i onoj Josipovoj, jeste Fakultet za crnogorski jezik i književnost, sa prof. dr. Adnanom Čirgićem na čelu. Napali su ga osobama koje, u vrijednosnom smislu, za akademsku zajednicu predstavljaju turbo-folk dive u svijetu muzičke umjetnosti, čime su na simboličkoj ravni demonstrirali diskurzivnu moć kojom raspolažu, a koja im je jedino i preostala, jer vojne, ekonomske, pa ni političke nemaju. Ali su uporni.
Ne smetnimo s uma, Srbi imaju dva strateška interesa u Crnoj Gori: 1. Izlazak na obalu Jadranskog mora i 2. Potiranje crnogorskog identiteta, odnosno srbiziranje milenijske crnogorske kulture kojom pune „rupu“ duboku pola milenija u vlastitoj historiji. Moralisti i populisti GP URA pomogli su velikosrbima da osvoje vlast u Crnoj Gori. Imaju li Crnogorci snage da se obrane, vrijeme će pokazati. (Posljednje informacije koje imamo iz Crne Gore ne ohrabruju.)
Šutnja susjeda tiha podrška velikosrpskom svetosavlju
Napad na Crnogorce nije samo crnogorski problem. To je problem svih brojčano malih naroda na Balkanu, Bošnjaka i Makedonaca prije svih, jer se „srpski svet“ prostire i na teritorije Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Kosova ne samo Crne Gore. (Treba ovdje napomenuti i grešku Crnogoraca s početka 90-ih godina prošlog stoljeća, kad nisu imali sluha za identičan, a zbog genocida i gori problem koji su Bošnjaci i Albanci imali. Činjenica da su uspjeli izaći iz mraka neznanja i riječju i djelom ograditi se od politike iz tog perioda, dovoljan je i potreban razlog da im susjedi, Hrvati i Bošnjaci prije svih, ne „nabijaju na nos“ devedesete.)
Albin Kurti, albanski političar sa Kosova, jedan je od rijetkih koji bez zadrške govori o suštinskom srazu velikosrpske ideologije i odlučnosti naroda zapadnog Balkana da se uključe u Zapadne kulturno-civilizacijske tokove. Otvoreno poziva predstavnike država bivše Jugoslavije na savez u borbi proti velikosrpskog hegemonizma.
Odbrana crnogorskog identiteta od velikosrpskog ataka, odbrana je prava svakog brojčano malog naroda na identitet. Dići glas iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije i Kosova protiv nasilja nad zdravim razumom i historijskim činjenicama u Crnoj Gori istovremeno je i glas kojim se brani bošnjački, hrvatski, makedonski, albanski identitet, pravo na slobodu, čast i postojanje spomenutih naroda i njihovih država.
Projekat velike Srbije / srpskog sveta, regionalni je problem, problem zapadnog Balkana, ne (samo) Crne Gore. Srbija je danas posljednja oaza Istočnih vrijednosti, koje je u civilizacijskom srazu sa Zapadnim vrijednostima. Posljednjih nekoliko decenija je potvrdilo da su balkanski narodi, osim srpskog, jasno opredijeljeni za Zapadne vrijednosti. Njihov savez, na koji poziva Albin Kurti, sasvim je prirodan korak u odbrani, ne samo nacionalnih identiteta naroda zapadnog Balkana, nego i vrijednosti liberalne demokratije, uopće.
Zato napad na dekana Fakulteta za crnogorski jezik i književnost nije izolovan slučaj, skandal u susjednoj državi. „Slučaj Čirgić“ problem je zapadnog Balkana, koji će biti u nemilosti velikosrpskih ambicija onoliko koliko akademske zajednice u crnogorskom okruženju, i samoj Crnoj Gori, ne vide šumu od drveta – NATO savez i Evropska unija dali su nam vojni i ekonomski kišobran, ali nemaju obavezu braniti naše identitete, to moramo raditi sami.
Adnan Pejčinović rođen je 7. 12. 1971. godine u Tuzli, gdje je završio Gimnaziju „Meša Selimović“ i diplomirao na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Odsjek za bosanski jezik i književnost. Radio je kao novinar u studentskim i lokalnim listovima. Objavio je nekoliko stručnih radova iz historije književnosti i književne kritike. Predaje bosanski jezik i književnost u JU Mješovita srednja škola u Gračanici. Živi u Tuzli.
