Šta (ni)smo naučili tokom pandemije koronavirusa?

Piše: Azur Delić
Datum: 28.08.2020. u 12:00

Kategorija: Kritika političkog uma

 

Godišnji odmor. Februar, 2020. godine.

Bezbrižno i lagano hodam po ulicama Beča. Odmor je. Konačno! Zastajem kod velikog pozlaćenog spomenika u srcu grada. Čitam… To je spomenik žrtvama kuge iz 1679. godine. Kuga je tada poharala grad, usmrtila hiljade ljudi – Beč je naime bio samo izvorište epidemije. Razmišljao sam tada o spomeničkoj kulturi, kulturi sjećanja, važnosti odgovornog ponašanja tokom kuge – sjetio sam se i konciznog hadisa Poslanika: “Kada čujete da se u nekoj zemlji pojavila kuga, ne ulazite u nju. Ako se pojavi u zemlji u kojoj se nalazite, ne izlazite iz nje bježeći.”

Istini za volju o korona virusu nisam razmišljao, o Wuhanu se u medijima pričalo, ali mi je to bilo suviše daleko. Ovog spomenika sjetio sam se mjesec dana poslije kada je COVID-19  postao glavna tema u mojoj zemlji. Odmor mi se naime završio tik pred prvi evidentiran slučaj u državi. Tako sam igrom slučaja napunio energiju za ono što nas je čekalo: dva mučna mjeseca izolacije i strepnje.

Počeli smo izvještavati o broju pozitivnih COVID slučajeva. Bili smo svjesni da su restriktivne mjere veliki udarac za bh. ekonomiju. Isticali smo u svom novinarskom radu da će se negativni efekti tek poslije zbrajati. Pratio sam reakcije svojih sugrađana. Manična kupovina brašna me iznenadila, ali mogao sam shvatiti i to – narod koji je jednom bio gladan, ne želi to biti ponovo.

O virusu nismo imali jasna naučna saznanja, čovječanstvo se tek suočavalo sa pandemijom. Jedina misao nadležnih bila je: ne smije nam se ponoviti italijanski scenario. Dakle, zatvorimo sve kako bi se zdravstveni sistem pripremio. Sve je to često bilo jako šašavo – duh UDBA-e se probudio u građanima, prijavljivali su mlade koji sjede u parkovima, zatvaranje svega bilo je masovno podržano, ”zatvorili ste ove, zašto niste i ovo…” Kao društvo hodili smo putem koji je vodio u ekonomsko samoubistvo… Morali smo stati i razmisliti.

I onda smo pobijedili korona virus?! Odnosno, iscrpili smo rezerve brašna, otkazi su pljuštali na sve strane, isplaćivane su minimalne plate, falio nam je društveni život i mogućnost izbora. Ekonomija je bila pred krahom i zato je lockdown morao biti ukinut. No, opća ogorčenost građana uslijedila je nakon ukidanja svih mjera jer je došlo do povećanog broja oboljelih: ”Sada je sve otvoreno kada su ljudi zaraženi, a držali ste nas zatvorene kada nije bilo mnogo pozitivnih! Ovo je izmišljeno!” – uzvikivao je prosječni bh. građanin.

Tada sam se prvi put suočio sa ozlojeđenim građanima koji sumnjaju u vašu novinarsku iskrenost i optužuju vas da širite laži. Nije bilo lako. Uslijedilo je masovno širenje dezinformacija na portalima bez impresuma, na to smo pokušali odgovoriti iskustvima oporavljenih i istraživanjem o istinitosti navoda da se plaća onome ko kaže da je COVID pozitivan. Sada, nakon pet mjeseci od pojave korona virusa u Bosni i Hercegovini čini mi se da smo kao društvo, žargonski kazano, stali na loptu. Stoga je i pravo vrijeme za važne lekcije koje možemo izvući iz ovog perioda.

Odmjerenost u kriznim vremenima

Povišena temperatura, kašalj i otežano disanje glavni su simptomi korona virusa. Svi smo svjedoci nepotrebnih (i pogrešnih!) prognoza pojedinih predstavnika zdravstvenih institucija u martu: korona će proći dolaskom toplijih dana. Za to nisu imali nikakvu potvrdu u naučnim istraživanjima, ali su medijski nastupali bez ustezanja.

U suštini pandemija korona virusa nas uči vrijednosti nauke, a ne špekulacije – odnosno vrijednosti istinitog i provjerenog saznanja o nečemu. Mnogo toga tek treba saznati o samom virusu.

Dakle, pandemija je krizna situacija u kojoj se prije svega očekuje odgovorno ponašanje lidera javnog mnijenja, predstavnika institucija i specijaliziranih stručnjaka za oblast o kojoj se govori. Građani će to pratiti. Zato su nagađanja i špekulacije samo izazvale paniku i zaista je ovo bila situacija u kojoj su svi oni koji javno govore mogli vidjeti kako njihov govor odzvanja i utiče na ljude.

S druge strane odgovorno ponašanje, odmjerene izjave zasnovane na dosadašnjem iskustvu umirile su stanovništvo. Također, filozof Karl Poper isticao je važnost učenja kroz pokušaje i greške i to je odlika zrelih društava. Konačan mir uslijedit će kada, osim brojnih naučnih saznanja i radova, bude dostupna i adekvatna vakcina za virus.

Ekonomija slobodna – a mi odgovorne individue

Često se pitam da li će nas period zatvorenosti i izolacije naučiti vrijednosti slobodnog protoka ljudi, roba i potrebi za manjim nametima?! Ipak, i dalje u diskursu  dominira misao da slobodno tržište odgovara samo razvijenim zemljama i da su one ekonomski dominantne isključivo zbog imperijalizma.

S druge strane lista ekonomski najslobodnijih zemalja pokazuje da su u samom vrhu zemlje kao što su Singapur, Hong Kong, Švicarska, a da su veliki napredak, osim nabrojanih zemalja, napravile i brojne druge države upravo preferiranjem ovakve ekonomske politike.

Pandemija korona virusa svjedočila je i ispravnom postupku Švedske koja nije uvodila radikalne restriktivne mjere, nego je njena Vlada isticala da je ponašanje pojedinca stvar lične odgovornosti, odnosno nije zadala težak udarac svojoj ekonomiji. Na ukidanje lockdowna bučno su reagovali balkanski ljevičari; čvrsta ruka im je tako mila. Tako, primjera radi, crnogorski pisac i publicista Andrej Nikolaidis, odlučno piše: ”Mjere zaštite stanovništva nisu trebale biti uklonjene. Nisu smjele biti uklonjene.” i tugaljivo zaključuje da su se države odlučile za zaštitu ekonomije, a ne stanovništva. Kao da ekonomija nema nikakve veze sa ljudima.

Više od 30 hiljada osoba je ostalo bez posla u BiH. Da se Nikolaidis i mnogi javni djelatnici pitaju otpušteni radnici bi čekali minimalno do početka sljedeće godine da izađu iz kuće. A do tada? Pa živite, sačuvala vas država, šta hoćete? Nikolaidis u kolumni poentira da je rješenje nacionalizacija i eksproprijacija – model koji se već ranije pokazao nefunkcionalnim. Zato, nadamo se da će nas iskustvo karantina naučiti da ne prizivamo ”čvrstu ruku” nego da počnemo preuzimati odgovornost, svako za sebe i u skladu sa pozicijom koju ima u društvu.

Pas u svemiru, vakcina loša i nikakva…

Kao što smo vidjeli proteklih mjeseci mnogo se griješilo u procjenama kao i u donošenju brzih radikalnih mjera. Krizne situacije su takve da one podrazumijevaju greške, ali ako nakon grešaka ne dođe do spoznaje – to je već znak ozbiljnog neprihvatanja realnosti.

Novi izazov za BiH je već tu; o vakcini za korona virus se uveliko priča. Rusija je napravila vakcinu koja nije prošla sve faze testiranja, a odmah su predstavnici bh. entiteta RS najavili njenu kupovinu. Sve to podsjeća na period hladnog rata kada je SSSR, da bi pokazao  nadmoć nad SAD, u svemir poslao Lajku, psa lutalicu. Lajka je preminula odmah, ali to onima koji se nadmeću nije važno.

S druge strane oni koji traže rješenje ne srljaju. To poručuje i imunolog Jasenko Karamehić koji je u izjavu za Al Jazeeru Balkans između ostalog rekao: “Ja preferiram ovu vakcinu sa Oxforda iz Velike Britanije, koju oni najavljuju za novembar, kada prođe ova treća faza ispitivanja i ako se potvrde ti rezultati počet će njihova proizvodnja. Moraju eksperti izabrati najbolju vakcinu, a to je evropska vakcina i poslije nje alternativa može biti američka, jer to su zemlje sa velikim autoritetom, izuzetnom naukom, tradicijom i strogim procedurama.”

Tako će nauka, tradicija traganja za istinom i poštovanje procedura pobijediti u vremenu pandemije korona virusa. S druge strane ponašanje svakog pojedinca je važno: nikada nismo imali bolji dokaz kako neodgovorno ponašanje direktno loše utiče i na samog pojedinca i na ljude oko njega. Korona virus je velika lekcija i prilika za učenje savremenom čovjeku. U konačnici, davno zapisana mudrost kaže da ne opstaju  najjači, nego oni koji su u stanju prilagoditi se na pravi način novim okolnostima.

Azur Delić rođen je 22. 10. 1995. godine. Gimnaziju je završio u Živinicama, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Odsjek za žurnalistiku. Tokom studiranja bio je aktivan u nevladinom sektoru, ali i kao predstavnik studenata u Vijeću Odsjeka za žurnalistiku. Po završetku studija zaposlen je na RTV Slon u informativnoj redakciji. Od 2019. godine dopisnik je Omladinskog programa BHR 1.
Trenutno je student II ciklusa studija Odsjeka za žurnalistiku.