Piše: Sanjin Salahović
Datum: 29.05.2022. u 20:25
Kategorija: Kritika političkog uma
Podjela političke ose na ljevicu i desnicu desila se sasvim slučajno u vrijeme prije Francuske buržoaske revolucije. Predstavnici trećeg staleža u Francuskoj u skupštini sjedili su sa lijeve strane kralju, a plemstvo i sveštenstvo sa desne. Moglo je biti i obrnuto. Kako god, do dana današnjeg metafora uspješnog političkog sistema koji počiva na Montesquievoj trodiobi vlasti bazirala se na, uprkos konstantnim razlikama i različitim paradigmama mišljenja, uspješnoj saradnji ljevice i desnice unutar istog političkog sistema.
No u vremenima krize, ta saradnja počinje škripati i prirodno je da se ukazuje potreba za nekim jedinstvom koji kriza zahtjeva, jer je sama po sebi često kakofonija paranoičnih uznemirenih političkih glasova. Jedna od bitnih osobina čovjeka je da će u dilemi između slobode i sigurnosti, po pravilu žrtvovati slobodu. Tako i politički sistem, u kome u vrijeme prosperiteta ljevica i desnica (nekako u pravilu bliže centru) u svojim političkim vizijama i radnjama djeluju na opće dobro uprkos razlikama, u vremenima krize može poroditi pokrete koji u sebi hoće objediniti razlike i anulirati ih, često u korist jednoumlja.
„Danas poručujemo cijeloj BiH iz zgrade Parlamenta BiH da počinje da raste veliki talas demokratskih promjena u BiH koji nadilazi nadilazi grupne, stranačke i invidualne interese, on je dokaz da BiH kao feniks kad god joj je najteže ima generaciju koja stane, počinje da je uspravlja i usmjeri da krene naprijed.“ izjavio je Denis Bećirović nakon što je udružena opozicija obznanila njegovu kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka. Populizam i demagogija, govori i izjave istkane općim mjestima, neosnovanim uopćavanjima, jedino su što Bećirović zna i što je glavni alat manipulacije javnim mnijenjem. (Foto: Faktor)
Politički sistem, umjesto prave linije sa krajnostima i centrom, savija se i postaje potkovica. Kada se krajevi dodirnu nastaju politički pokreti, sistem gubi dinamiku suprotnosti i ulazi u totalitarizam. Primjeri su: socijalizam, fašizam i nacionalsocijalizam. Jednopartijski sistemi koji su nastajali kada bi jedan pokret osvojio vlast uključivši u sebe sve suprotnosti i ukinuvši sve partije koje su ih personifikovale u demokratskom sistemu. Sve u jednom, jedno za sve. Da li je slučajnost – socijalizam u dva od tri totalitarna pojma!?
Osobina balkanskog čovjeka je. pak, da sjedi na svim stolicama odjednom pa počesto gaji iluziju da su rajska stanja moguća jer nije naučio praviti izbore i trpiti posljedice koje neophodno dolaze sa njima. Da li je totalitarizam prirođen Balkancu zbog toga, ostavljam čitaocu na odgovor. Jedan aspekt tumačenja nevolje svijeta u Goetheovom Faustu jeste i uvjerenost dr. Fausta da, nakon što je ostvario najviše što se može u racionalnom svijetu, može to isto i u onom emocionalnom zavodeći mladu Gretchen. Izgubio je opkladu sa Mefistom jer takvo što je nemoguće kad civilizacija i kultura poznaju podjednako i privilegije u kojima možemo uživati i obaveze zbog kojih se trebamo odricati.
Račun za ovaj socijalni eksperiment je ispostavljen djevojci i platila ga je glavom. Mnogo je mladih i lijepih na ovom svijetu. Koji više, koji manje, neće se primijetiti. Čak i kad nađu svoje otkupljenje na nebesima. No stvari se dešavaju na zemlji. Ili ti malo je onih kao Dr. Faust koji su pošteđeni jer su, kao u ovom slučaju jedan naučnik, od koristi, važni ljudskoj zajednici.
Ovladavanje budžetskim novcem, prvi je i osnovni cilj udružene nacional-socijalističke opozicije. „Konaković neće sakriti namještanje tendera i korupciju galamom i jeftinim spinovima. … Uredba o kontroli javnih nabavki u institucijama čiji je osnivač Kanton Sarajevo ne samo da je protivna Ustavu Bosne i Hercegovine i Zakonu o javnim nabavkama već omogućava kantonalnoj vlasti da bez ikakvih ozbiljnih kontrola pogoduje firmama stranačkih finansijera i njima bliskih osoba. Zastupnica SDA u Skupštini Kantona Sarajevo, Jasmina Biščević Tokić: (Izvor: Faktor)
Interesantno je tražiti metafore ovakvih ”opklada” u kojima neko želi sve, a račune za tu nemoguću misiju plaćaju drugi. Jedan je primjer za mene položaj doktora, zubara i tehničara u bivšoj Jugoslaviji. Mnogi od njih su radili ”do podne” u državnom zdravstvu, a popodne u svojim privatnim ordinacijama, najčešće kod kuće. Naravno, kao ljudi od značaja za zajednicu bivalo im je progledano kroz prste u socijalizmu, ali su tako polahko i sami doprinosili urušavanju zdravstvenog sistema. Niti su do kraja bili posvećeni državnom poslu, čak su ga i potkradali usmjeravajući pacijente, opremu i materijal sebi, a niti su svojim privatnim poslom punili porezni budžet. Premda im je individualno bilo plodonosno, načinom na koji su radili urušavali su i moral u društvu, a i cjelokupni zdravstveni sistem. Mnogima je to poznato i iz današnjih političko-zdravstvenih tema. Preko trideset godina nakon rata i sloma socijalizma, isto. Dio je to faustovskog mentaliteta Bošnjaka da hoće sve odjednom. Čak se i pobune kada im se želi reći da to ne ide tako i da je svijet podjednako ispunjen pravima kao i obavezama. Užitak i odricanje imaju isti efekat u ekonomiji života.
Jedan primjer može biti i odnos komunista u SFRJ prema religiji i tradiciji. Prije podne su radili za državu, išli na partijske sastanke, a poslije podne u avlije na ručak i da čestitaju Bajram konzervativnim članovima familije koji se, zbog prirode sistema, nisu puno isticali izvan avlijskih zidova. Poput dr. Fausta koji je osvojio znanje u nauci, osvojili su ”najveće” ”moralne” i ”naučne” norme čovječanstva kroz ideologiju koja je negirala tradiciju, veličala sebe kao ”naučni socijalizam” i kroz moć uma i progresa, čak što više, kao superkulturu. A bilo im je interesantno, barem ispod stola i koketirati sa historijskim kulturološkim korijenima u kojima je religija najvažniji stub. O seksualnoj slobodi kao privlačnoj iluziji i rajskom obećanju u našem u biti veoma patrijarhalnom društvu, da ne govorim. Da se razumijemo, bez nauke nema toga što zovemo napredak u modernom smislu toga pojma, a bez tradicije i njene religije teško da bi morala bilo, a i teško ga je održavat.
Možda je neumjesno prozivati Bećirovića i Nikšića što javno uče fatihu na mjestima prikladnim za takvo što, ali nije neumjesno zapitati se o kakvom se vrijednosnom sistemu radi kod pojedinca (Bećirovića) koji će, s jedne strane, učiti fatihu, ali i klanjati se grobu komunističkog diktatora Broza
Svega treba… Osim licemjerja koje je socijalizmu / komunizmu tako pristajalo. Jer u vrijeme krize kada se odlučuje ko će izvući deblji kraj, komunisti neće braniti religiju, a njih niko osuditi neće jer su ideološki potrebni – barem tako dugo dok je komunizma. Baš kao ni dr. Fausta, tako dugo dok je nauke. U komunizmu, potrebni komunisti, u nauci, potrebni naučnici… Ko je Gretchen? U ovom slučaju, opet, sve u jednom, jedno za sve. Odgovor dolazi u tišini, kad ljudi reflektiraju o paradoksima života sa kojima moraju živjeti. Naravno, potaknuti slikom Denisa Bećirovića i Nermina Nikšića kako uče Fatihu za PR potrebe predstojećih izbora.
I na kraju, taj predivni zanat sjedenja na svim stolicama i neuspjela pokušaja francuskog kralja da sjedne u centar skupštine i poreda sve suprotnosti oko sebe u sklad i funkcionalnost ”pokreta” kojim je možda nesretno pokušao poimati svoje kraljevstvo, ogleda se u bošnjačkom političkom životu. U egzistenciji koalicije tri partije koje veze jedna sa drugom skoro pa i nemaju zauzimajući od centra daleku lijevu i desnu političku poziciju.
Bošnjačka trojka, iskrivljujući političku osu ko grdosija željeznu štangu u cirkusu, susrela se na krajevima potkovice i urotila protiv centra koga sada želi učiniti periferijom i neželjenim fenomenom. Postali su pokret koji se još vrpolji zbog nesuglasica, ali ima jasnu želju i volju da vlada i ne voli ni Komšića ni Bakira. Traže i vođu. Ako prvi nije to onako mehak i atipičan, biće, polahko. Dino Konaković je u zaleđini. Hvali se mišićima, a i da zna igrat šaha.
U zdravom tijelu zdrav um, ili obrnuto!? A njihova spojka je moralizam. Tvrdnje da su pošteni i da mogu napraviti neki nebeski svijet u Bosni koji je bolji od onog koji je sad, a čiji su i sami dio – kradući, varajući i namještajući sebi i svojima kao i sami, od rata, učesnici u demokratskoj vlasti. Dok i djecu mentalitetski učimo da valja krasti kad se nema, nikad zadovoljni, nikad i nemamo, a sistem ne može da zaživi od kradljivaca.
Moderni bošnjačkobosanski dr. Faust je napravio pakt sa Mefistom. Ili je možda Mefisto koji igra šaha sa nama?! Kako god, sve u jednom, jedno za sve… Protiv centra. Da velikosrbi nisu to odavno smislili u svom amalgamu arhetipa tribalizma i prakse novovjeka nacionalsocijalizma oličenih u četiri ocila sloge na velikozastavi, rekli bismo, originalno za Balkan. Dok centar civilizacijski u Bošnjaka, podnosi i dura.
Sanjin Salahović rođen je 1965. u Mostaru. Diplomirao je na Univerzitetu u Oslu „BA historiju ideja, mentaliteta i duha“, te studirao „Generalnu psihologiju i problematiku ovisnosti od narkotika“ na Univerzitetu u Bergenu. Od 2008. radi psihoterapiju kao hipnoterapeut u EF „Hypnoterapi Mobilis“ sa posebnim interesom za tretman anksioznosti i depresije uzrokovanih postraumatskim stres sindromom PTSS.
