Piše: Amela Delić
Datum: 14.03.2020. u 23:35
Kategorija: Kritika političkog uma
U Kritici ciničnog uma Peter Sloterdijk poručuje da „svaka moć na vlasti kada jednom uzme riječ, ne može sebi dopustiti da izbrblja svoje školske tajne“. Na svu sreću, postoje i oni koji o tim tajnama mogu zaključivati već na osnovu onog što u javnosti ta moć govori, čak i onda kada se umotova u celofane demokrtije, slobode, jednakosti, pravde i drugih velikih istrošenih riječi.
„Predmet“ naše analize ovaj put su izjave jednog od elokventnijih političara i solidnih govornika, predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, Dragana Čovića.
Uporan u ponavljanju tri teze – važnosti izbora „legitimnog“ predstavnika hrvatskog naroda, važnosti mijenjanja Izbornog zakona i važnosti evropskog puta Bosne i Hercegovine, redovno je kontradiktoran, sam osporava svoja obećanja, prijeti, omalovažava….
Peter Sloterdijk njemački je filozof rođen 1947. Radi kao TV voditelj, a piše i filozofske eseje. Autor je više djela od kojih su najpoznatija i najutjecajnija “Kritika ciničnog uma”, “Teror iz zraka”, “Srdžba i vrijeme”, “Sfere II: Makrosferologija,” “Filozofski temperamenti: Od Platona do Fukoa”… Predavao je na sveučilištima u Frankfurtu i Karlsruheu.
Foto: petersloterdijk.net
U intervjuu koji je na portalu Deutsche Welle (DW) objavljen 27. 9. 2018. godine, tadašnji kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Dragan Čović, govorio je, reklo bi se, s puno nade i optimizma o budućnosti Bosne i Hercegovine. „Prije svega, traba nam pozitivno ozračje, mir. Da ljudi vjeruju da ste ih fiskalnim, poreznim, rješenjima motivirali da ovdje dođu“, poručio je. Izrazio je vjeru „u mudrost bošnjačkog naroda da neće nasjesti na bilo čije priče i floskule prijetnjama ratom“. Ponovio je da je „uvjeren da bošnjački narod neće nasjesti na priču o tobožnjim strahovima od Hrvata“. Nakon što je za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda izabran Željko Komšić, Čović je malčice pooštrio svoje stavove. „Projekt“ po kojem je, kako smatra, izabran Komšić, kreiran je u političkim strankama „okupljenim oko SDA“, a optužio je čak i imame da su, „prema informacijama koje posjeduje“, „sa džume davali instrukcije vjernicima” kako i za koga da glasaju. Čini se da HDZ-ov predsjednik više nije bio tako siguran u mudrost bošnjačkog naroda. Odjednom, Bošnjake su neke političke strukture unutar i oko SDA, ali i Islamska zajednica uspjele uvjeriti da nametnu Hrvatima “nelegitimnog” člana Predsjedništva.
U već pomenutom intervjuu za DW, Dragan Čović kritikovao je jezik koji se upotrebljava u političkoj kampanji 2018. Kazao je kako je njemu takav jezik „neprihvatljiv“, te su tako u HDZ-u „usvojili kodeks ponašanja, u svakom smislu riječi: u izričaju, ponašanju, odijevanju, komunikaciji s medijima, s drugim kolegama iz političkih opcija, bez obzira jesu li nam konkurencija ili neko moguće savezništvo“. Onom ko nije pratio medije i nakon ovog intervjua, ove izjave sigurno zvuče sasvim razumno.
Ali oni koji su nastavili pratiti medije nakon izbora 2018., u Čovićevom intervjuu za Nezavisne novine mogli su pročitati kako ovaj diplomata za Željka Komšića kaže da je „mali alat u rukama politika“, te da je „SDA neskriveno“ plaćala političku kampanju trenutnog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda. Nedavno je Čović, komentarišući aferu „Asim“ kazao kako je na „te mahinacije“ (misleći na nezakonito lobiranje i dogovaranje glasanja predstavljeno u snimku koji je plasirao Semir Efendić) Komšić izabran u Predsjedništvo. Kazao je i da SDA treba „raščistiti s tim“, te iskoristio priliku da još jednom Željka Komšića nazove bošnjačkim članom Predsjedništva. Možda u „kodeksu“ koji je usvojio HDZ, politički nekorektnim i „neprihvatljivim“ jezikom nisu okarakterisali nazivanje drugih kandidata „alatom“, ali i optuživanje bez ikakvih relevantnih dokaza. „Ja sam ono što me smeta na drugome.“, kazao bi njemački filozof s početka priče.
Novinarima Deutsche Welle-a, Čović je 2018. kazao da je siguran da ćemo „kada dobijemo legitimne predstavnike, ma tko god oni bili iz jednog, drugog ili trećeg naroda, bez obzira što nemamo novi Izborni zakon, moći vrlo brzo formirati vlast“. Oko mjesec dana nakon izbora, tačnije 16. 11. 2018., Dragan Čović kazao je, pak, kako vlast može biti formirana na „nekim nivoima”, “na primjer Vijeće ministara ili Predsjedništvo BiH, jer se radi o prostom automatizmu”, dok za “svaki naredni korak ka uspostavi drugog doma i na entitetskoj razini i na razini Vijeća ministara drugi dom, koji je uvjet za funkcioniranje vlasti, treba nam izmjena Izbornog zakona”. Njegova sigurnost u mogućnost formiranja vlasti bez novog Izbornog zakona potpuno je nestala što se ogleda i u njegovom zazivanju Boga u pomoć kada je u pitanju formiranje vlasti u Federaciji (kazao je: “Što se Federacije tiče, neka nam dragi Bog pomogne”!).
No, u jednom Draganu Čoviću treba odati priznanje. Njegovi politički govori i saopćenja vrlo često su kvalitetno napisani i upakovani u emocionalne argumente kojima se teško odolijeva. Moguće je da je Čović dobro proučio Aristotelovu Retoriku, pa je tako svoju argumentaciju fokusirao na osjećaje, možda i znajući da u logici nema puno uporišta, a svjestan i da mu karizma nije jača strana. U obraćanju pod naslovom „Zašto sam se odlučio kandidirati za člana Predsjedništva BiH?“, Čović je govorio o manjkavostima našeg političkog sistema i nesavršenostima dejtonskog uređenja. Nije propustio priliku da kaže da su te manjkavosti do sada „trebale biti ispravljene“, valjda zaboravljajući da je i sam već dugi niz godina u samom vrhu vlasti pa da, posljedično, i on skupa sa svojim partijskim kolegama i partnerima, snosi dio odgovornosti. Naglasio je da je on „učinio sve“ kako bi zaštitio „prava svoga naroda“. Kao „svoj zadatak“ predstavio je i obavezu da zaštiti hrvatski narod od „nasrtaja na konstitutivnost, jednakopravnost i politički subjektivitet“. Čini se da vjeruje kako, osim njega, ne postoji niko drugi ko bi zaštitio prava naroda u Bosni i Hercegovini, uključujući i Hrvate. Kazao je da je upravo zaštita jednakopravnosti hrvatskoga naroda, njegov „temeljni poziv“, što je zanimljivo i više religijsko shvatanje ovog pojma, uzme li se u obzir životni stil predsjednika HDZ-a.
Dragan Čović, predsjednk HDZ BiH
Foto: cin.ba
Obrazloženje svoje kandidature, Čović je u duhu emotivnih apela i zaključio. Poručio je tako kako se on bori za „djelić neba za hrvatski narod“, a nije propustio ni da iskoristi Kantov kategorički imperativ zapakovan u predizborno šećerenje argumentacije, pa je tako kazao da moralno uporište za svoje političko djelovanje pronalazi u “univerzalnom zahtjevu: da ono što tražimo za sebe, ni na koji način ne dovodimo u pitanje niti osporavamo drugima”. Naravno, nije zaboravio kazati da je njegova politička “nakana do kraja komplementarna” njegovoj “viziji evropske Bosne i Hercegovine”. I vjerovatno bi mnogi od nas povjerovali Draganu Čoviću, no, svi oni koje sjećanje dobro služi, ne mogu a da ne pomisle na izjavu koju je isti ovaj čovjek dao nakon izricanja presude Slobodanu Praljku. A tada je, nakon sastanka s Plenkovićem, poručio da “ako treba da čeka evropski put neka dugo čeka ali ćemo se prije izboriti za svakog časnog predstavnika HVO-a i hrvatskog naroda u BiH”. A “časni” predstavnici za koje se bori nositelj evropskih vrijednosti i “legitimni” predstavnik hrvatskog naroda, presuđeni su ratni zločinci. Naime, “žalbeno vijeće Haškog tribunala potvrdilo je prvostepenu presudu kojom su Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić osuđeni na ukupno 111 godina zbog zločina koje su počinili nad Bošnjacima u periodu od 1992. do 1994. godine na području Bosne i Hercegovine”. Ovi “časni” predstavnici HVO-a, kako ih naziva Drgan Čović, “učeštvovali su u udruženom zločinačkom poduhvatu na čijem su čelu bile vlasti u Zagrebu, a sve u cilju stvaranja Herceg-Bosne, hrvatskog entiteta u BiH, koji je trebalo pripojiti Hrvatskoj”.
Vratimo se sada na intervju kojeg je Čović dao za DW. Novinarima je kazao da je „prevažno i pitanje svih pitanja“ evropski, odnosno „euroatlanski“ put Bosne i Hercegovine. „Niko oko toga ne špekulira i tu nema dvojbi“, poručio je tada. Iz gore navedenog primjera vidimo da je ipak bilo dvojbi i špekulacija. Nažalost, došle su upravo od predsjednika HDZ-a.
Također, iako građanima Bosne i Hercegovine, a kako je sam i kazao, treba mir, što je prethodno spomenuo i u govoru povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, 1. 3. 2018., kada je naglasio da “moramo biti odlučni u izgradnji održivog mira koji podrazumijeva prestanak dnevnopolitičkih obračuna i sukobljavanja”, Dragan Čović nije mnogo mislio na mir kada je komentirao Hašku presudu šestorci. U svom govoru povodom Dana nezavisnosti Čović je poručio: “Odgovornost političara za pomirenje je izrazito velika. Zajedničkim snagama moramo se boriti i izboriti protiv govora mržnje, populizma i krajnje neodgovorne političke retorike koja ne doprinosi pomirenju”. Ovu odličnu poruku prethodno je obesmislio komentarima poput onog da je presuda šestorci “zločinačka”. Navodno se predsjednik HDZ-a opredjeljuje za mir, pomirenje i suživot, no istovremeno osporava odluke međunarodnih sudskih tijela i pokazuje potpuno odsustvo empatije sa žrtvama presuđenih ratnih zločinaca. Po pisanju austrijskog dnevnika “Der Standard”, a kako prenosi N1, “po reakcijama hrvatskih nacionalista na Praljkovu smrt može (se) pogrešno zaključiti da dotični nije ratni zločinac nego svetac”. Da je Čoviću zaista stalo do vrijednosti i moralnih imperativa kojima voli kititi svoje političke govore, onda bi fokus svoje pažnje usmjerio na žrtve ratnih zločinaca čija prava i “čast” tako predano brani. Na kraju, zaključujemo ovaj tekst Sloterijkovom porukom:
„Psihologija poznaje tip ‘vječne žrtve’, koja taj položaj iskorištava za prikrivene agresije“. Poznato?
Amela Delić rođena je 22. 01. 1990. godine u Zvorniku. Na Odsjeku za žurnalistiku Filozofskog fakulteta u Tuzli diplomirala je 2012. godine, a magistrirala 2015. godine. Angažovana je kao viša asistentica na Odsjeku za žurnalistiku u Tuzli. Trenutno je studentica doktorskog studija Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, smjer komunikologija. Učestvovala je na više naučnih i stručnih konferencija. Objavila je deset naučnih i stručnih radova, bila je urednik ‘Studentskih novina’, a trenutno je i dopisnica portala MediaCentar i Analiziraj.
