Piše: Sanjin Salahović
Datum: 19.04.2020. u 20:25
Kategorija: Kritika političkog uma
Još od rata ta, s pravom zvana, genocidna tvorevina jeste izvor nezamislive iritacije i za Bosance i za većinski zapadni dio međunarodne zajednice. Logično, takva iritacija, a danas permanentni momenat proizvodnje stresa za račun Rusije i Kine na Balkanu, u mislima, posebno osjećanjima naših ljudi, traži adekvatan odgovor.
Čitajući i slušajući između redova, može se zaključiti da bošnjački establišment, baš kao što to jednom već bješe, očekuje vojnu reakciju i definitivno rješenje pitanja uticaja Srbije i Rusije u zapadnom, prekodrinskom području. A i sam diskurs ili način na koji političari u njoj koriste jezik jeste iritirajući i s pravom se može pitati da li je to odlika surova mentaliteta u ljudi tamo, pragmatične potrebe nošenja sa situacijom u kojoj jesu ili možda dio jednog višeg plana koji Srbija, po ruskim uputstvima, u deficitu negdašnje vojne moći, mora voditi psihosocijalnim sredstvima. I baš u ta sredstva proizvodnja osjećanja stresa u Bošnjaka spada.
Pa opet, postavljamo pitanje – zašto ta ista tvorevina koja pokušava biti takva prijetnja i takav stres u biti to nije i ne treba biti? Odnosno, upitati, da li su njene osobine kao takve, tek odraz intenzivnoga modeliranja svijesti u Bošnjaka svjesnom namjerom proizvođenja Republike Srpske u problem u njihovim glavama dok ona, u biti, problem nije?!
Premda opterećena stigmom nazadnosti iz vremena dvije Jugoslavije, orijentalna kultura veže Bošnjake za kulturološki srodan pojas koji se proteže od Bosne do Albanije u zaleđu jadranskoga priobalja. To Bošnjake, baš kao i ostale kulture u njemu ne samo da upućuje jedne na druge nego ih stavlja u geostratešku ulogu i važnost u odnosu na potrebe Zapadne civilizacije na Balkanu. Ta uloga je garant i njihovom opstanku na prostorima na koje historijski pretenzije imaju Srbija i Rusija.
Foto: bosnae.info
Muslimanski kulturološki pojas od Bosne do Albanije
Mnogo je pritiska na područja koja je dijele od mora vršila Srbija od odlaska Turaka i uspostave kraljevine Srbije. Zahvaljujući protivljenju zapadnih sila, što političkom što konkretnom pomoći napadnutim teritorijama i narodima, ali i zahvaljujući izdržljivosti i vjere u sebe, preživio je muslimanski kulturološki pojas od Bosne do Albanije.
Nakon pada Berlinskog zida, Srbija je morala strateški odrediti politiku u 21.stoljeću. Da li se prikloniti Zapadu i uklopiti u konglomerat multikulturalizma njegove liberalne ideje ili ostati dosljedan politici „nesvrstanosti“ (čitaj: regionalnom imperijalizmu) te balansirati između Istoka i Zapada poput onoga što je činila SFRJ?
Iskušenje je bilo veliko jer situacija u kojoj se Srbija našla krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća možda se više nikad neće ponoviti kao šansa za ostvarenje njenog stoljetnog sna o izlasku na Jadransko more kroz objedinjavanje područja kojima se prostire srpska kultura. Četrdeset i pet godina u vremenu nakon 2. svjetskog rata, radili su svi narodi i narodnosti bivše Jugoslavije i stvarali materijalna dobra, posebno oružje Jugoslovenske narodne armije. Takvu moć Srbija je teško mogla očekivati opet u svojoj budućnosti. Izabrala je rat.
I opet nije uspjela. Podcijenila je ne samo volju i želju malih naroda oko sebe da se bore i prežive nego i historijsku odlučnost najvažnijih sila Zapada da ne dozvole geostratešku prednost Rusiji kroz kontrolu Jadranskoga mora.
RS kao puzla u slici Zapadnih interesa
Srbija je izgubila rat u Hrvatskoj. Bila je na putu da izgubi i u Bosni, ali Rusija u to vrijeme nije bila neprijatelj Zapadu. Čak što više, računalo se sa njom kao partnerom u globalizacijskom procesu. Bila je čak i vježbala zajedno sa NATO i davala obećanja o ulasku u njega. Na račun toga, te težine situacije u kojoj se Srbija našla prilivom izbjeglica, dalje očekivanjem uključenja Srbije u EU i NATO, odnosno civilizaciju Zapada, logično je bilo da zapadni stratezi pokušaju zakačiti Srbiju za sferu Zapadnog interesa u Hrvatskoj i Bosni.
Kraj Hladnog rata nije donio detant na Balkanu čak ni poslije ratova devedesetih. Recidiv nacionalsocijalizma Miloševićeve Srbije i danas egzistira u njoj i RS te, uz pomoć ideologije, a u nedostatku sile, vodi kulturološki rat sa Bošnjacima u BiH.
Foto: bloomberg.com
Upravo kada gledamo oblik RS vidimo puzlu koja se zakačila za Federaciju BiH i tako neumoljivo, u prekodrinlju vezala cijelu Srbiju za Hrvatsku i interese Zapada u koje se ona uklapa kao članica NATO-saveza.
Bio je to, za Zapad, dobar plan u to vrijeme, ali niko nije očekivao da će se Rusija podići na ustanak protiv globalizacijskoga procesa i ponovo krenuti u otvorenu pobunu protiv Zapada. Danas je to potpuno jasno. Rusi su krenuli u taj projekat još na prelasku milenija. Od tada datira početak njihovoga posla u destabilizaciji psihosocijalne stvarnosti zapadnjaka zloupotrebom interneta. Sama otvorena pobuna došla je nekoliko godina poslije prelaska u novi milenij. To je otprilike vrijeme kada se i Srbija ponovo pobunila protiv Zapada nakon nekoliko godina relativno lijepe saradnje u BiH.
Vrhunac ruske kampanje
Danas smo na vrhuncu kampanje kulturmodeliranja mišljenja Zapadnjaka koje vodi Rusija na internetu. Srbija je pratila tu pobunu sa naglaskom na zonu njenog imperijalnoga interesa koji se prostire na Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo i Republiku Sjevernu Makedoniju.
Kaos u mislima Balkanaca, neprilagođenost Zapadu, shodan stres, usporavaju ekonomski razvoj i stvaraju razdor u kompleksnoj multietničkoj situaciji. Simptomi su to nevidljivog kulturrata, do sada neviđenog oblika upotrebe „soft power“ koji Rusija i Srbija, sada uz pomoć Kine, vode na Balkanu. I to je izvor velikog straha kod ljudi.
Po definiciji, situacija nelagode u kojoj se čovjek nalazi u dugom vremenu, a da ne može uticati na nju, uzrok je Post traumatskom stres sindromu (PTSS). Anksioznost i depresija njegovi su simptomi i logično je da je bosansko društvo, opterećeno nemirom, pogodno tlo svim onim ideologijama koje obećavaju mir u predodžbama o konačnim rješenjima. Takve ideologije prizivaju nemir i revolucionarna stanja koja obećavaju posljednji i odlučni boj prije tako željno sanjanog smi(raja) i izlaza iz prividnog bezizlaza stresne situacije u koju smo zapali imperijelnim manipulativnim poduhvatima Srbije i Rusije.
Crna Gora smanjuje manevarski prostor Srbije
Ulaskom Crne Gore u NATO smanjen je manevarski prostor Srbije, koja koristi ljude, pripadnike i simpatizere njene kulture, kao oruđe i oružje svoje imperijalne ekspanzije. Kulturoška snaga njene populacije u Makedoniji je također pacifizirana. Na Kosovu je taj kulturimperijalizam, zahvaljujući u dobroj mjeri i bitno različitom jeziku koji govore Albanci, u potpunosti slomljen. U Albaniji je izgrađena druga najveća NATO baza na svijetu.
Nakon desetina žestokih reakcija, čak i neprimjerenih, na objavu mape RS-a na Twitteru, kojom je najavio susret sa delegacijom tog bh. entitet, Carl Bildt je kratko odgovorio: „Ova mapa je, očigledno, zanimljiva sama po sebi. Govori nešto.“ Replicirala mu je Aida Hadžalić, bivša ministrica za srednjoškolstvo i obrazovanje u Švedskoj: „S tim se slažem. Brine me što to stvara iluziju o statusu RS-a, koja je nastala na zvjestvima.“, a Carl Bildt joj je odgovorio: „Mislim da više ilustrira krhkost. Kako god, ima svoje interese.“ Izvor: Twitter/N1
Obruč je stegnut oko Srbije, a Bosna i Hercegovina je ostala jedini prostor u kome još uvijek ona može relativno slobodno igrati, ovaj put u odbrambenoj poziciji braneći sebe na prostorima izvan vlastitih granica. Premda mi Bosanci osjećamo nepravdu postojanjem entiteta RS koji se odlikuje sistemskom, filozofskom i vrijednosnom isključivošću te nekompatibilnošću u odnosu na civilizaciju Zapada kojoj Federacija BiH pripada, treba se upitati da li je situacija baš tako loša? Loša kao što je predatorska srpska propaganda, uveliko inspirisana dostignućima psihologije i sociologije nacionalsocijalističke Rusije i trabantske Srbije, proizvodnjom negativnosti u javnom mnijenju želi prikazati?
Granice RS-a prava slika njene (ne)važnosti
Odgovor je možda najbolje prikazati u iskazu Carla Bildta nakon što je objavio sliku entiteta RS bez Federacije. Nakon silnih napada našega emotivnoga mnijenja u reakciji na taj čin, on je objasnio sam da je učinio to upravo da bi Srbima učinio jasnom formu i izgled te tvorevine.
Jer, za NATO i Zapad koji vode politiku kontinuiteta, prostor zapadno od Drine treba da se uklopi u njihovu civilizaciju i za sobom povuče i Srbiju. Zapadni stratezi su racionalni i znaju da puzla zvana RS, zapadno od koridora u Brčkom, ne može egzistirati izvan utjecaja Zapadu lojalne Hrvatske, a isto tako niti bez Sarajeva koje svojom centralnom pozicijom kontroliše manje više cijelu BiH.
Mnogo je para uloženo u BiH i Srbiju i evenutalna vojna intervencija bi poništila sve vrijednosti, bilo u materijalnom ili duhovnom pogledu, uložene do sada u cijelo područje na kojima konfliktna kultura Srba egzistira. U uslovima kakvi jesu, a pod uslovom da se ponašaju racionalno, Srbima zapadno od Drine uklapanje u civlizaciju Zapada, kroz saradnju sa drugim kulturama u multikulturalnoj BiH, jeste neminovnost. Ponovo da kažem, uslov za to jeste racionalnost, a racionalnost jeste uslov za svaku uspješnu ekonomiju i rad na povećanju standarda vlastitog stanovništva.
Iracionalnost uslov opstanka snova o velikoj Srbiji
I upravo u ovome rečenom leži jedan od dubokih razloga zbog kojih Dodik, uz logistiku srpske politike, koristi neracionalan, neotesan i grub vokabular konflikta. Jedino u takvoj neracionalnosti mogu još opstati RS i snovi o velikoj Srbiji. I jedino tako se mogu i oduprijeti neminovnoj integraciji u političko bosanstvo sa, u bosanskim okvirima, moćnom kulturom Bošnjaka koja je lojalna Americi i vrijednostima civilizacije Zapada.
U opisu tema web stranice „Veliki srpski rat“, koja se bavi elektronskim igricama, a s koje je slika preuzeta, stoji: „Pozdrav i dobro došli u modus Velikog srpskog rata. Ovo je alternativni modus historije. Načinio sam ga zajedno sa dva prijatelja koja su većinom radila slike i testiranja. Ovo je modus koji je postavljen u Alternativnoj historiji Srbije (Šta ako Srbija izgubi prvi svjetski rat). Modus je stvoren da bude težak i izazovan. Ima više staza i mnoštvo novih događaja. Na njemu sam radio oko tri mjeseca i napravio sam ga od srca. Modus ne pokušava biti politički i ja nemam ništa protiv bilo koga, ovo je samo za zabavu.“
Foto: moddb.com
Hrvatska kultura u BiH je izmakla rame svojevoljnim istupanjem iz Vašingtonskog ugovora, ali kultura Bošnjaka drži proces dalje čak i u uslovima u kojima igra protiv dvojice – mir, mir.
Detant u svakom pogledu, te afirmacija institucija BiH, kakve god da su, zato jeste preduslov razvoju pozitivnih događaja u ovom neminovnom smjeru integracije kulture Srba u civilizaciju Zapada. Nije to lak posao za Bošnjake. Kao da im je historija dodijelila tešku terapeutsku ulogu. Ali, ako nađu mudrost da zadrže mir te u njemu nastave učiti, djelati i bivati bolji gradeći polako ekonomiju i institucije i vlastite kulture i države BiH, cilj im ne može umaći.
Srbi u sutrašnjoj Bosni neće biti isti. Biće to promijenjena kultura koja je kompatibilna vrijednostima civilizacije Zapada, a to je dobra situacija za izgradnju Bosanstva koje će definitivno prerasti u zajedničku metakulturu – veliki trajni duhovni garant opstanku BiH.
Zato mislim da RS ne mora biti i nije problem, osim ako je Bošnjaci sami ne učine takvom.
Ona nije problem onoliko koliko ne može nametnuti nemir u misli i ponašanje s kojim možemo sami sabotirati sebe i ovaj neumitan proces izgradnje ekonomije i države koji Bošnjaci uz pomoć Zapada vode u BiH. Jedna dobra porcija sabura Bošnjacima je potrebna u tome.
Dodiku i ruskosrpskim planerima oslonjenim na umijeća zloupotrebe psihologije i sociologije u ovome slučaju, najgore što im se može desiti je da ne odgovaramo i reagujemo onako kako oni predviđaju i žele, te da nastavimo poštovati ovim redom: bošnjačku kulturu, bosanski jezik, političko bosanstvo i institucije države BiH koje su takve kakve jesu i upravo zarad rečenoga hoće biti bolje u vremenu ispred nas.
Sanjin Salahović rođen je 16. 1. 1965. u Mostaru. Diplomirao je na Univerzitetu u Oslu „BA historiju ideja, mentaliteta i duha“, te studirao „Generalnu psihologiju i problematiku ovisnosti od narkotika“ na Univerzitetu u Bergenu. Od 2008. radi psihoterapiju kao hipnoterapeut u EF „Hypnoterapi Mobilis“ sa posebnim interesom za tretman anksioznosti i depresije uzrokovanih postraumatskim stres sindromom PTSS.
