Piše: Maida Šljivić
Datum: 12.06.2020. u 20:35
Kategorija: Kritika poiitičkog uma
U našem javnom diskurzu pojam kapitalizam uglavnom ima negativno značenje. Izričito se pogrešnim i nezahvalnim danas smatra spominjanje kapitalizma u društvima na prostorima bivše Jugoslavije, jer je u skladu sa dominirajućim, socijalističkim standardima, stvoreno niz predrasuda prema kapitalizmu kao socioekonomskom uređenju.
Opravdanje kapitalizma- pogrešan pristup
Problem definisanja u svrhu odbrane kapitalizma je što i oni koji podržavaju ovaj sistem često padaju u zamku nerazjašnjenih pojmova i povezivanja kapitalizma s njegovim “nuspojavama” i deformacijama, nastalih kao kolateralna šteta. Pri tome se zaboravlja stvarnost i uloga kapitalizma u društvenom, ekonomskom, najzad i psihološkom razvoju i održanju čovjeka i njegove ličnosti, što uveliko doprinosi prosperitetu zajednice.
U svrhu razumijevanja kapitalizma kao prosperitetnog sistema, potrebno je odbaciti hipoteze da je kapitalizam fundamentalno nemoralan odnosno formacija koja a priori isključuje socijalnu osjetljivost, što mu se najčešće pripisuje. Zdrav razum, s druge strane, govori suprotno: neka me isprave oni koji se vode pretpostavkama da su svi ljudi nemoralni i zli, da su svi krivi dok se ne dokaže suprotno.
Danas kapitalizam obuhvata širi spektar, pa se može govoriti o “svim ljudima”. Da li su svi nepošteni i nemoralni? Ako jesu, ko to određuje i koje parametre pri tome uzima u obzir? Kapitalizam, kao i svaki sistem javnog djelovanja, može biti znatno narušen lošim potezima političara, trgovaca ili nekih drugih skupina koje, slobodno mogu reći, predstavljaju pojedince unutar kolektiva. Da li je pošteno osuditi kolektiv za individualne greške društvenih aktera? Ukoliko se takav način osude ne primjenjuje pri analizi drugih sistema, kao što je na primjer socijalizam, zašto bi se pravila iznimka u slučaju kapitalizma?
Izvor: adamsmith.org
Stvarnost pretpostavke
Ukoliko, pak, umjesto hipoteza koje najčešće vode u zablude, u obzir uzmemo činjenice, onda uviđamo da je kapitalizam donio ogroman rast ljudskog materijalnog bogatstva i naročito popravio životni standard savremenog čovjeka. Proizvode kapitalizma susrećemo i koristimo svakodnevno. Da li je to dovoljno jak protuargument nasuprot argumentu prema kojem se kapitalizam karakteriše kao eksploatacija radnika? Stvari koje su nekada bile raskoš, poput pristojnog stanovanja, zdravstva, osvjetljenja i grijanja, rezervne odjeće, putovanja, zabave, svježih prehrambenih proizvoda… danas su dostupne svima, zahvaljujući – kapitalizmu.
Kapitalizam vs. socijalizam
Eamonn Butler u knjizi Uvod u kapitalizam kaže: “Mnogi ljudi još uvijek smatraju kapitalizam ukorijenjenim u antisocijalnim i nemoralnim motivima, kao što su sebičnost, pohlepa i nedostatak brige za druge”. Na taj način, kapitalizam se nastoji prikazati kao faktor uništenja društvene solidarnosti. S druge strane, socijalizam se smatra utemeljenim na dobrim motivima kao što su altruizam, saradnja, harmonija jer takve vrijednosti proizvode pozitivne društvene rezultate.
Iskustvo nam govori da su pozitivne vrijednosti socijalizma sistemski nametnute kroz zagovaranje kolektivnog interesa. Međutim, škotski filozof i ekonomista, Adam Smith, pokazao je da individualni, vlastiti interes također može proizvesti pozitivne društvene vrijednosti i rezultate.
Obmana današnjeg vrednovanja kapitalizma i socijalizma je u načinu odabira modela za poređenje. U tom kontekstu, za poređenje kapitalizma i socijalizma se uzima realnost kapitalizma sa svim njegovim manama, greškama i zamjerkama nastalim pri izvođenju (praksi) i poredi se sa idealnom, teorijskom, formom socijalizma. Iz toga proizilazi da se u ovom slučaju teorija poredi s praksom, što je apsurdno. Ispravno bi bilo porediti teoriju s teorijom, ishod sa ishodom, kako bi se dobili dosljedni rezultati komparacije. Neosnovano je, primjera radi, kapitalizmu pripisivati stvari vezane za rezultate političkih intervencija, opravdavajući, s druge strane, državno djelovanje i djelovanje u ime države i kolektiva pri ostvarivanju društvenih rezultata, čemu teži socijalizam.
Izvor: Britannica
Kapitalizam je stil života
Kapitalizam je način života koji koristi kapital. Kapital nije samo sredstvo za industrijsku proizvodnju. Kapital i kapitalna dobra obuhvataju širi spektar sredstava koja pomažu pojedincu da napravi nešto novo i na taj način doprinese ostvarenju pozitivnih društvenih rezultata.
Prema zakonu fizike o očuvanju energije – energija ne može nastati ili nestati nego prelazi iz jednog oblika u drugi. Tako je i s kapitalom. Kapital je svuda oko nas. Kapitalna dobra su ono što se nalazi u svakom domaćinstvu ili bilo gdje u okruženju, poput mašina za pranje veša, usisavača, računara, telefona i ostalih proizvoda koji su nastali od prethodnih oblika kapitalnih dobara (materijali za proizvodnju određene stvari).
Posredstvom kapitalnih dobara olakšan je čovjekov život, pri čemu se sa mnogo manje fizičkog napora mogu postići daleko bolji rezultati i ciljevi kao što su povećanje produktivnosti individue, pri čemu postojanje konkurencije ne podrazumijeva nužno neprijateljstvo između više posjednika, upravljača kapitalom, nego omogućava slobodu izbora onima koji se služe proizvodima izvedenim iz raznih oblika kapitala. Konkurencija je stalan proces prilagođavanja, inovacija i poboljšavanja.
“Prirodno urođena želja svakog individualca da sebi poboljša materijalno stanje toliko je moćna da je sama, bez ikakve pomoći, ne samo sposobna odvesti društvo u bogatstvo i prosperitet, nego i nadvladati sto neumoljivih zapreka kojima su ljudski zakoni prečesto opterećeni.” (Adam Smith) Foto: liberalniforum. com
Dakle, kapital i kapitalizam, kao sistem koji podržava razmjenu kapitala bilo kojeg oblika i načina proizvodnje, koji uključuju individualno poduzetništvo i postojanje konkurencije po sebi nisu nužno neprijatelji društva. Loše upravljanje i loša politika su neprijatelji svake soci-ekonomske formacije, ne samo kapitalizma, a kapitalizam sam po sebi nas podstiče i podsjeća na činjenicu da je vrijednost svega oko nas u našim umovima, a ne u samim stvarima.
Naprijed u prošlost?!
Bosanskohercegovački javni prostor ispunjen je narativima nekritički usmjerenih prema socijalističkom uređenju. Činjenice govore da danas imamo mnogo više mogućnosti, izbora i razloga za progres društva i optimizam, ali nažalost i mnogo više pesimizma i nezadovoljstva u javnom diskursu.
“Najviše od svega, svi posjedujemo ljudski kapital u sebi: naše znanje, vještine i sposobnosti. Mi smo svi kapitalisti, a kapital je nešto vrlo raznoliko – i veoma demokratsko.” Eamonn Butler, “Uvod u kapitalizam”
Foto: Iian Božić Izvor: portal Demokracija
Pitam se da li se taj fenomen zove korak naprijed u prošlost ili povratak u budućnost? Da li se u javnom diskursu žaljenjem za onim što je prošlo i karakterišući prošle sisteme kao jedine pozitivne vrijednosti univerzuma nastoji stvoriti predstava sadašnjim i budućim generacijama o navici stalnog vraćanja u prošlost? Očigledno je da pojedini društveni akteri smatraju da je sistem iz prošlosti, na koji su već prilagođeni, jedini dorastao biti sistem budućnosti, pri čemu oni, kao pojedinci, odbacuju mogućnost individualne promjene i progresivnosti. Ali svjedoci smo tome da takvi sistemi iz prošlosti ne postoje čak ni u sadašnjosti, a sadašnjost je ta o kojoj zavisi budućnost.
Maida Šljivić, rođena 26. 06. 1999. godine u Tuzli. Osnovno obrazovanje je stekla u Živinicama, a Srednju medicinsku školu završila u Tuzli. Od 2018. godine studira na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, studijski program Politologija usmjerenja međunarodnih odnosa i diplomatije. Trenutno je studentica 2. godine. Aktivan je član i sekretar Studentskog vijeća Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.
