Bosanski četveronožac / Detant na pomolu

Piše: Adnan Pejčinović
Datum: 04.08.2020. u 03:30
Kategorija: Kritika političkog uma

Nisam dalekovid, odnosno ni slutio nisam da će izbor Željka Komšića za člana Predsjednišva Bosne i Hercegovine značiti mnogo više od zaustavljanja za našu zemlju destruktivne politike Dragana Čovića, predsjednika HDZ BiH. Danas vidim da je početak kraja sovjetskom „modelu konstitutivnih naroda“ – umjesto bosanskog tronošca polahko dobijamo bosanski četveronožac.

Demokratsko nasljeđe Alije Izetbegovića

Od svih republika koje su tvorile bivšu Jugoslaviju, samo je Bosna i Hercegovina imala predsjednika koji nije bio komunista, Aliju Izetbegovića. Ratni vihor i teško breme jugoslovenskog moralizma i dan danas ne dozvoljavaju da se jednom objektivnom kritičkom analizom valorizira njegova iskrena predanost za demokratsko uređenje BiH. A tu predanost, uprkos slici koju već treću deceniju konstruira javno mnijenje, ne samo u Srbiji i Hrvatskoj, nego i u našoj zemlji, njeguje Stranka Demokratske Akcije.

Najprije je to pokazala uvažavanjem političke volje Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini na prvim parlamentarnim izborima 1991. i ušla u koaliciju sa partijama koje predstavljaju te narode. U cijelom postratnom periodu nikada nije kočila procese potrebne za reintegraciju države, u svakom smislu, posebno institucionalnom, nikada ne sporeći nadležnosti entiteta.

Prva politička partija u kojoj su se za mjesto njenog predsjednika kandidati javno takmičili, jeste SDA. Javnu debatu koju su svojevremeno na FACE TV imali rahmetli Sulejman Tihić i Bakir Izetbegović, pozdravio je i Senad Pećanin, najoštriji kritičar ove političke partije od dana kada je formirana. SDA lokalnim (kantonalnim i gradskim / općinskim) organizacijama daje maksimalnu slobodu u kadroviranju, što nerijetko izaziva zgražavanje samoga članstva: nerijetko lokalne organizacije uistinu imaju katastrofalna kadrovska rješenja, no to jeste cijena koja se mora platiti ako istinski hoćemo da demokratski promišljamo (čitaj: razumijemo važnost procesa u kojem se uči na greškama i preuzimamo odgovornost za odluke koje donosimo).

U konačnici, nakon pobjede na parlamentarnim izborima 2018. SDA pruža ruku tzv. bh. bloku i zove ga da uđe u vlast, iako nije morala (imala je „dovoljno ruku“ da pravi vlast na državnom i entitetskom nivou sa onima sa kojim mora, tj. SNSD i HDZ BiH), čime pokazuje istinsko opedjeljenje za uvažavanje političke volje onoga dijela građanstva koje odbija politiku graditi uvažavajući etno-nacionalnu paradigmu.

„Četvrti stub“

„U ovoj zemlji postoji četvrti stub. Imate bošnjačke, hrvatske i srpske stranke (moja je predominantno bošnjačka), ali imate četvrtinu glasača koji neće da tako gledaju na stvari. I ne možemo ih zanemariti. I oni su i te kako protiv SDA, oni uvijek stave sve nas u istu korpu, sve te nacionalne stranke. Ali ja nisam protiv njih. Jer oni nisu protiv ove zemlje. Jer oni nisu protiv evropskih standarda.“, izjavio je predsjednik SDA, Bakir Izetbegović u intervjuu za RTRS krajem oktobra prošle godine.

Zahvaljujući ZAVNOBiH-u, Bosna i Hercegovina nije zemlja jednog, nego tri etno-nacionalna korpusa. Na temeljima odluka ZAVNOBiH-a obnovljena je nezavisnost naše države, ali i betoniran sovjetski model konstitutivnosti naroda, za što SDA ima sluha. No, kulturno-civilizacijske mijene koje su u žiteljima zemlje bosanske ostavile svoje  tragove, nesumnjivo su formirale i „narod“ / „konstitutivni element“ koji nije niti bošnjački, niti srpski, niti hrvatski i ignoriranje političke volje tog dijela pučanstva – nije demokratska praksa.

Istina jeste da taj dio građana, kako je i sam Bakir Izetbegović rekao, „nije protiv ove zemlje“, a jeste za „evropske standarde“, odnosno suštinski se njihova politička volja dodiruje sa političkom voljom Bošnjaka. Taj dio građana ima različite motive da se politički ne profilira u etno-nacionalnom smislu i ma kakvi da su ti motivi, ako želimo biti istinsko demokratsko društvo neophodno je omogućiti i njima da kroz svoje političke predstavnike, a to mogu biti samo multietničke, građanske stranke, imaju glas jednako vrijedan bošnjačkom / srpskom / hrvatskom. Jer, bez ikakve sumnje, oni su za Bosnu i Hercegovinu i njen ulazak u Zapadnu civilizaciju.

Narod formiran oko Armije Republike Bosne i Hercegovine

Ako je Bakir Izetbegović politički lider bošnjačkog naroda, onda je u postojećoj konstelaciji odnosa Željko Komšić politički lider tog „četvrtog naroda“. U emisiji televizije N1 Željana Zovko (HDZ), u nastojanju da ospori Komšićevu hrvatsku etno-nacionalnu pripadnost izjavila je da je on „pripadnik naroda koji je formiran oko Armije Republike Bosne i Herceogovine.“

I kako i ćorava koka zrno ubode, tako i Željana Zovko, paradigmatična pojava na eshovskom političkom nebu, može reći nešto zanimljivo i racionalno – da, nesumnjivo je da postoji „narod“ koji je formiran „oko Armije Republike Bosne i Herceogovine“. I Željko Komšić, ne ulazeći u njegovu etno-nacionalnu opredijeljenost u kontekstu važećih zakona Bosne i Hercegovine,  jeste pripadnik toga naroda onoliko koliko sam to ja ili vi, koji čitate ovaj tekst, a ćutite Bosnu kao svoju domovinu. Otuda i njegova politička prava moraju biti ista kao i pripadnika jednoga od tri konstitutivna naroda.

Ne zagovaram ni u primisli neku naciju Bosanaca i Hercegovaca. Zagovaram elementarna etička načela u kontekstu politike koja pretenduje demokratskom uređenju ove zemlje u skladu sa Zapadnim vrijednostima, a ona podrazumijevaju pravo da bira i bude biran svakom građaninu, bez obzira na njegovo etno-nacionalno (ne)opredjeljenje. A u tom slučaju moguće je nenasilno formiranje političkog bosanstva koje će ujediniti građane Bosne i Hercegovine, ma kojem etno-nacionalnom korpusu pripadali. Ili, kako je i sam Željko Komšić rekao, „moramo učiti od Albanaca.“

Polarizacija ljevice u BiH

Država, u kojoj je moguće političko bosanstvo, može biti samo građanska država. SDA, iako je u osnivačkim programskim načelima, iako je i na posljednjem održanom kongresu eksplicitno istakla da joj je cilj građanska država, u javnosti i realpolitičkim odnosima jeste nacionalna stranka, stranka Bošnjaka. (Zanimljiva su razmišljanja prema kojima SDA ne može biti za građansku državu, kako je to, primjera radi, u emisiji „Izvan okvira“ izjavio Tarik Haverić, glavni ideolog Naše stranke. Ona zaslužuju posebnu pažnju u rasvjetljavanju suštinski totalitarnih vrijednosti skrivenih iza demokratskih i liberalnih deklaracija.)

Očigledno je, s druge strane, da su strateški ciljevi te nacionalne stranke (SDA) isti kao i strateški ciljevi građanskih, multitetničkih stranaka (DF, SD, NS, SDP, GS…). Činjenica da one, multietničke političke partije, regrutuju članstvo uglavnom u bošnjačkom nacionalnom korpusu uopće ne umanjuje njihovu ne-nacionalnu političku prirodu; i Bošnjak može, u političkom smislu, biti anacionalan, čime se on teorijski i politički ne razlikuje od anacionalnih Srba ili Hrvata. (Tek u kulturno-civilizacijskom smislu Bošnjaci imaju primat nad Srbima i Hrvatima u kontekstu razumijevanja Zapadnih vrijednosti, pa ako potonje prihvatamo meritornima, onda imaju na što biti ponosni.) Drugim riječima, lično su mi neprihvatljive kvalifikacije spomenutih političkih subjekata kao „bošnjačkih“ jer one to nisu, iako, kako rekoh, njihovo članstvo uglavnom jeste bošnjačko.

Ali i te multitetničke stranke nisu (više) iste. Došlo je do polariziranja na one koje svoje vrijednosti grade na idejama koje su već tri decenije prisutne na stranicama udžbenika za historiju i one koje su se oprostile od jugokomunističkih mantri o nacionu kao zlu po sebi. Mahom su sve pripadne ideološkoj ljevici, s tim da su Naša stranka (NS) i Socijaldemokratska partija (SDP) ostale zaglavljene u populističke i demagoške narative pripadne jugoslovenskom socijalizmu, a Demokratska fronta (DF) , Socijaldemokrate BiH (SD BiH) i Građanska stranka (GS) usaglasile svoje političko djelovanje sa vrijednostima koje život nije pregazio.

Simbolička diferencijacija

Nesumnjivo, rađa se bosanska socijaldemokracija, u pravom smislu te riječi. Deklarativna „socijaldemokracija“, oličena u SDP i NS (iako je NS po svojim programskim načelima socijalno-liberalna, a ne socijaldemokratska, riječ je o tipično ljevičarskoj stranci čiji kadrovi ideološki nisu udaljeni od SDP-ovih), odlazi u povijest, istinski socijaldemokrati dolaze na scenu.

Veći dio bošnjačkog i probosanskog političkog tijela lijevog ideološkog opredjeljenja očigledno je evoluirao, što se ogleda u njihovim narativnim strategijama. Za razliku od NS i SDP, narativi DF-a, SD BiH i GS odlučno odbacuju simboliku „bivše nam domovine“ i bez ikakve zadrške politički podržavaju politiku SDA koja je u duhu evro-atlantskih integracija.

Ta vrlo važna simbolička evolucija počela je izjavom Željka Komšića na FACE TV da, parafraziram, „neke partije ne žele ući u vlast samo zato što mrze SDA“. Ali bio je to samo početak… Zapravo, pravi simbolički rat sa „bivšim drugovima“ vodi Bijedićev SD BiH.

U intervjuu za naš portal, predsjednik SD BiH Enver Bijedić prijatno nas je iznenadio što, nakon što smo mu poslali intervju na autorizaciju i rekli mu da bude slobodan da izmijeni u intervjuu sve što misli da treba izmijeniti, nije promijenio doslovno ništa. Kao autor intervjua, postavio sam mu „zamku“ i izvukao naslov za koji znam da će zaboljeti mnoge građana koji glas nikada ne daju nacionalnim strankama, posebno Tuzlake, na koje Bijedić i računa: „Ovdje su ljudi zaboravili da je Tito umro“. Nije promijenio ni naslov.

Ovaj naizgled beznačajan simbolički gest, mišljenja sam, jasno pokazuje da je Bijedić odlučan u etabliranju bosanske socijaldemokracije, a ne „socijaldemokracije“ koja njeguje simboliku propale države i propalog političkog i ideološkog sistema, a što potvrđuje i u samom intervjuu.

Da nije u pitanju politički i/ili ideološki incident, potvrdio je i član Predsjedništva SD BiH, Zlatko Ercegović, koji je u intervjuu objavljenom na web-stranici ove partije rekao „SDBiH će se uvijek zalagati za antifašizam, njegovati svijetle tradicije prošlosti, ali ćemo uvijek biti čvrsto na zemlji i nuditi rješenja za sadašnjost i budućnost“. No, pravi simbolički šok uslijedio je kada se na zvaničnom blogu SD BiH pojavio tekst Socijaldemokratija od Tita do Dačića, Bernadića i Nikšića i do pitanja kamo dalje? Prvi put u bh. javnosti politički subjekt iz nenacionalnog političkog spektra otvoreno je problematizirao političko nasljeđe Titovih komunista i političara koji ga baštine, oštro mu se suprotstavljajući.

Socijaldemokrate ili „zelena ljevica“?

Tom novom, istinski građanskom i socijaldemokratskom, bh. bloku SDA ne smeta zato što je nacionalna stranka. Kako SDA uvažava, prema Bakiru Izetbegoviću, „političku volju četvrtine glasača u BiH“, očigledno je da DF, SD BiH i GS, iako ideološki drugačije profilirani, uvažavaju političku volju tri četvrtine glasača koji podržavaju nacionalne stranke. Zato su i prihvatili ruku koju je SDA pružila svim multietničkim strankama.

Naravno, dešava se očekivano – raja. Sarajevska raja, ona što čezne za vremenom kad je moglo „sve na kredit, sve za raju, jarane“. Očigledno zaljubljena u životni stil „sipanja čorbe u Jugu četeres’ pet“ i „odlaska u Trst po farmerke“ uopće ne razmišlja o mogućnosti da se dobre farmerke mogu kupiti u butiku ispred kuće ili, čak, i krojiti i šiti u BiH.

Takvo što je, opet,  moguće u organiziranoj državi, a da bi se ona organizirala potrebno je osvojiti dovoljno glasova i kroz institucije sistema uticati na donošenje potrebnih zakona koji će smanjiti manevarski prostor koruptivnim političarima, demagozima, neprijateljima ove zemlje koji, nažalost, imaju zakonsko pravo da učestvuju u vlasti.

Otpor četvrtom stubu pružaju mediji iz sarajevske čaršije, novinari koji nemaju kontakt sa bosanskom realnošću van granica grada Sarajeva, iako im se ne može osporiti sposobnost dosljednosti u retorici baziranoj na ovim ili onim teorijskim ili ideološkim načelima. Samozaljubljeno, neumorno mantraju o „etnonacionalistima“, DF nazivaju priljepkom SDA, a sve multitenitčke i građanske političke partije, koje sa SDA preuzimaju odgovornost za državu, jednim imenom – „zelena ljevica“.

Time nesvjesno, a ne bi me nimalo začudilo da neki od njih i svjesno daju vjetar u jedra eshovskoj lađi koja i kroz institucije sistema i vaninstitucionalno (kroz medije i društvene mreže) Bosnu i Hercegovinu slika kao „failed state“, a Bošnjake kao narod nedorastao izazovima liberalne demokratije i slobodnog poduzetništva.

GS Trakavica i rumunski scenarij

U tom svijetlu trebalo bi razumijevati i trakavicu oko promjene predsjednika GS-a. Sudeći prema eksplicitnim pitanjima koje jedan novinar postavlja o tom slučaju, neke stvari tu vjerovatno nisu čiste. S druge strane, s obzirom da su kontekstualizirana promocijom Elmedina Konakovića (NiP) i notornog Damira Mašića (SDP), gube legitimitet. Tim više jer, iako jesu ideološki i politički principijelna, ne korespondiraju sa, očigledno, mnogo značajnijom i dubljom realnošću, posebno ako se sjetimo podrške Naše stranke (partnera NiP-a i SDP-a) Čovićevom HDZ-u (slučaj Falatar) da Komšić ne bude izabran za člana Predsjedništva BiH

Građanska stranka jeste brojčano mala, samostalno na izborima nije prešla izborni prag. Ipak, njena simbolička vrijednost je važna. Zabrinjava što njenu frakciju koja je odlučno rekla „Ne!“ nacionalnim strankama podržavaju i neki obrazovani, kompetentni i ozbiljni,  ali po svemu sudeći emocionalno nezreli političari u našoj zemlji.

Dodamo li tome najavu „rumunskog scenarija“ Nihada Čolpe (sličnu smo imali od Elemedina Konakovića o vrućem ljetu), glasovi koji upozoravaju da će Rusi preko Srba pokušati u Bosni i Hercegovini napraviti revolucije kao u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori (srećom neuspjele)  izlaze iz okvira teorija zavjere i nameću se, nažalost, kao realna opasnost.

GS Trakavica samo dokazuje važnost odlučnosti koalicije DF – SD BiH – GS da zajedno sa SDA rade na jačanju institucija sistema države, pa stoga zaslužuje svaki oblik podrške. Iako postoji realna opasnost da se organizira „vruće ljeto“ ili „rumunski scenarij“, do nje neće doći, jer je na pomolu detant racionalnih političkih lidera.

Plodove detanta uskoro možemo očekivati, jer su i jedni i drugi demokratsku i građansku Bosnu i Hercegovinu stavili iznad ideoloških vrijednosti. Otuda, iako ideološki pozicioniran na desnom centru, iskreno se nadam jačanju lijevog centra (DF, SD BiH, GS) jer samo detant naše ljevice i desnice može ojačati Bosnu i Hercegovinu. U konačnici, ako se politički i kroz zakonodavnu i izvršnu vlast etablira „četvrti“ stub, u budućnosti ćemo u najgorem slučaju imati situaciju 2:2, a nikada više 2:1.

Adnan Pejčinović rođen je 7. 12. 1971. godine u Tuzli, gdje je završio Gimnaziju „Meša Selimović“ i diplomirao na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Odsjek za bosanski jezik i književnost. Radio je kao novinar u studentskim i lokalnim listovima. Objavio je nekoliko stručnih radova iz historije književnosti i književne kritike. Predaje bosanski jezik i književnost u JU Mješovita srednja škola u Gračanici. Živi u Tuzli.