Konzervativizmom protiv konzervativizma (I)

Piše: Dženan Smajić
Datum: 25.03.2020. u 21:29
Kategorija: Kritika političkog uma

U jeku potpune koncentracije na krizu izazvanu COVID-19 virusom s pomnom usmjerenošću ka Italiji naumpao mi je jedan događaj koji se održao početkom mjeseca februara u Rimu. Riječ je o konferenciji koja se kod nas nije pratila s izrazitim interesovanjem, a zbog imena koja su prisustvovala konferenciji među kojima je bilo i Victor Orban neophodno ju je bilo propratiti.

Konferencija je naslovljena Nacionalni konzervatizam: Bog, čast, otadžbina: predsjednik Ronald Regan, papa Jovan Pavao II, i sloboda nacija – konferencija o nacionalnom konzervativizmu. Pitate li se zbog čega je trebalo popratiti konferenciju o nacionalnom konzervativizmu i zbog čega je ona uopće važna za bosanskohercegovački kontekst, odgovor biste mogli naći u novonastaloj zvijezdi nacionalnih konzervativaca Yoramu Hazonyju, vrlom miljeniku Victora Orbana, ali i mnoštvu  raznolikih, vrlo važnih organizacija koje imaju izvrsnu dugogodišnju tradiciju u promociji anglosaksonskih vrijednosti konzervativizma.

Rado bih pisao o vrijednostima prefinjenog konzervativizma koji stvaranju svih institucija, kako nacionalnih tako i nadnacionalnih, pristupa s dozom obazrivosti. Ipak, usljed talasa koji su počeli da zapljuskuju sve više umreženi svijet antiglobalističkim povicima, konzervativizam je dobio neke nove obrise, o kojima želim da prozborim budući da mi se već izvjestan period mota ideja o Yoramovom konzervativizmu koju sam htio pretočiti u pisane riječi.

Novi obrisi konzervativizma

Te nove obrise Yoram Hazony je predstavio u knjizi Vrlina nacionalizma, a ISI (Intercollegiate Studies Institute) mu je dodijelio nagradu za knjigu godine u slavu konzervativizma. ISI je, inače,  vrlo značajna institucija s anglosaksonskim konzervativnim zaleđem koja je Hazonyja stavila na pijedestal konzervativne misle. Zato ga je Victor Orban rado ugostio, i, naravno, sa zadovoljstvom  prisustvovao spomenutoj konferenciji.

Knjiga Vrlina nacionalizma se u mnogo čemu tiče Bosne i Hercegovine, te bošnjačke pozicije unutar progresivno-liberalnih i nacionalno-konzervativnih previranja. Osnovna ideja je vizija odbrane nacionalne suverenosti koju preotimaju nadnacionalne institucije, pa će Yoram na nekoliko mjesta u knjizi Bosnu i Hercegovinu spomenuti direktno ili indirektno, govoreći o NATO bombardovanju Srbije.

Pa, šta je za Yorama nacija i zašto je nacionalizam vrlina?

Za Yorama je nacija nastala iz jedinstva plemena najjednostav-nije rečeno, plemena koja nalaze niz jedinstvenih kulturoloških i jezičkih označitelja, pa s tim u vezi rješenje za Bosnu i Hercegovine jeste razlaz. Ukoliko se pitate zbog čega Yoram vidi rješenje u razlazu odgovor se krije u tome što njegov nacionalizam primarno počiva na tribalističkim vezama, a u slučaju BiH imamo tri plemena koja ne mogu prirodno zajednički egzistirati. Sljedstveno tome, zajednički život tri plemena u miru je utopija, a razlaz je jedini ishod koji garantira mirnu saradnju.

Dva su, dakle razloga, zbog kojeg smatram da je Vrlina nacionalizma štivo koje treba čitati:

1. upoznavanje sa novim ideološkim paradigmama modernog konzervativizma i

2. pitanje pozicioniranja bošnjačkih predstavnika u novom vrlom svijetu zarivanja kandži u cjelokupni proces globalizacije i nastajanje nadnacionalnih institucija: EU, WTO, UN, ICJ itd.

Promovirajući nacionalizam kao vrlinu, Yoram Hazony uopće ne bježi od religijskih simbola. Štaviše, iz judaističke tradicije crpi osnovnu ideju o vrlini nacionalizma koju suprotstavlja univerzalnim projektima rimokatoličke Crkve i islama.

Naime, ko je čitao „Danijela“ (Stari zavjet) ili uopće pratio slijed slanja poslanika Israelićanima primijetio je da oni (poslanici) dolaze u epohama u kojima je narod Izraelov živio u imperijalističkim carstvima koja su se smjenjivala: Egipat, Babilonija, Asirija, Perzija. Mojsijevo poslanje počiva na suprotstavljenosti imperijalnom carstvu i zasnivna se prvenstveno na samoopredjeljenju jednog naroda da upravlja sobom, ne podrazumijevajući pri tome interes da druge narode stavlja pod svoju upravu.

Hazony svoje kazivanje počinje odrastanjem u porodici u kojoj je, kako tvrdi, odgajan da je nacionalizam vrlina, a ne amoralnost koje se treba stidjeti. Zapadni svijet svodi na stalnu borbu dvaju vrijednosnih sistema: nacionalnoga, u okviru koje svaka nacija brani svoju apsolutnu suverenost bez uplitanja nadnacionalnih institucija, i nadnacionalnoga, u moderno doba najprije zasnovanog na Ugovoru iz Maastrichta 1992. godine (EU),  koji podrazumijeva set nadnacionalnih mehanizama odlučivanja.

Lijevo-progresivni i nacionalno-konzervativni ježevi

Po Hazonyu, nacionalizam je vrlina, a nadnacionalne institucije su intervencije u lokalne tradicije i time ukidaju principa suverenosti nacija. Budući da Bošnjaci, ma kakvih ideoloških opredjeljenja bili, svoj identitet između ostaloga baštine i na tradiciji u koju su utkane islamske niti neophodno je prisjetiti se eseja Isaiaha Berlina iz 1953. godine, Jež i lisica.

Esej je to koji uopće nije pretendovao da postane vrlo slikovita metafora ali je baš to potpuno nasumično postao. Figurativno, jež predstavlja svaki ideološki svjetonazor koji odbija bilo kakve složenije uplite u propitivanje stvarnosti, dok je lisica, iz rakursa Burkeovog konzervativizma, simbol pažljivog i sistemskog stjecanja znanja i iskustva o stvarnosti.

Za kontekst kreiran polemikama unutar bošnjačkih ideoloških strujanja, jež je knjiga Tarika Haverića Kritika bosanskog uma a djelo Vrlina nacionalizma, Yorama Hazonya jež koji se na većoj, globalnoj sceni posredno dotiče prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Bosne i Hercegovine.

Prvi jež progresivno, kontinentalno, i prosvjetiteljski sve probleme najprije vidi u islamskoj tradiciji Bošnjaka sa vrlo proizvoljnim odabirima naše stečene memorije a drugi jež, paradoksalno, islamsku tradiciju posmatra kao jedan vrli univerzalistički projekat koji pripada skupu nadnacionalnih projekata koji su samo historijski nastavak drevne memorije o Egiptu, Babilonu, Asiriji, Perziji, Rimskom carstvu…

Oba projekta nazivam „ježevima“, jer poput pratitelja trenutnog svjetskog zastoja usljedovanog virusom COVID-19 postoji niz ježeva koji smatraju da su stvari vrlo jednostavne, pa poput lokalnih vlasti prave određene poteze bez prigodno prethodno spremnog mehanizma informisanja i skupljenog znanja.

Za Haverića je tako vrli bosanski um smješten u nekoliko probranih autora, a za Hazonya svijet je od Babilona do Evropske Unije istovjetan. Svaki nadnacionalni projekat je imperijalistički, pa WTO (World Trade Organization), čiji je Izrael uzgred budi rečeno član, također je institucija koja je dio tog općeg paketa kojeg on ne analizira poput „lisice“ Danija Rodrika (The Globalization Paradox). Dani Rodrik u WTO vidi problem samog odstupanja od ranijih principa koji su vladali dogovorom Bretton Woods i procesu liberalizacije financijskih tokova uz navođenje i racionalnih problema koji se tiču suverenosti, dok je za Hazonyja to samo još jedna nadnacionalna institucija vrijedna anatemisanja.

Kao neko ko uživa u hodanju po lokalnim javnim i privatnim bibliotekama smatram da bi se baš analizom bogate rukopisne građe na orijentalnim jezicima mogle prepoznati razlike jednog vrlog konzervativca koji odrasta u BiH i Yorama Hazonyja.

Govorim o rukopisnoj građi koja između ostaloga svjedoči o bošnjačkoj memoriji bivanja dijelom nadnacionalnih historijskih projekata, a to nam pruža drugačije kulturološko iskustvo i otvara modele poimanja konzervativizma kroz lokalne vizure. U ranijem (osmanskom) iskustvu nadnacionalnog obitavanja jedan Ahmed Sudi iz Sudića kod Čajniča piše komentar Hafizovog Divana čime Bošnjaci postaju ravnopravnim dijelom balkansko-bengalskog kruga islamske tradicije, a potom, tokom XX stoljeća, trnovitim putem stasava nacionalna svijest i zrelost. To je kulturna memorija, koja sada stasava u iskustva premrežena nadnacionalnim i nacionalnim institucijama.

Konzervativizmom protiv konzervativizma (II)

Dženan Smajić rođen je 9.6. 1989. godine u Tuzli. Završio je Behram-begovu medresu nakon koje kratak period boravi u Kairu, da bi potom u Sarajevu završio master studij na Odsjeku za orijentalnu filologiju. U slobodno vrijeme balansira odnose između konzervativaca i liberala, a lokalnoj publici predstavlja rukopisnu građu na orijentalnim jezicima.