Piše: Maida Šljivić
Datum: 15.10.2021. u 18:32
Kategorija: Kritika političkog uma
Zapadna društva su uređena tako da isključivanje kapitalizma, kao društveno-ekonomskog uređenja, uopće ne može doći u obzir. Otuda, mora i racionalnost, njegove su temeljne odlike. Na promišljanje o Zapanim modelima društvenog uređenja motivirao me stav jednog korisnika društvenih mreža: “Nacionalizam je prvo oružje buržoazije, oružje kapitalista, a kapitalu je uvijek potreban rat.”
Svjedočimo, dakle, tipičnoj antizapadnoj propagandi, koja ukazuje na “zlo kapitalizma” i “eksploatacije društva”. No, šta se pored ovakvih stereotipa uočava u citiranom statusu. Prvo, primjećujemo generalizaciju i stigmatizaciju odrednicom “uvijek”, kao da kapitalizam u svojoj sveprisutnosti donosi isključivo i samo zlo i rat? A logično je pitanje, s druge strane, kako je onima kojima je “novac sve”, kapitalistima, dakle, oružani sukob uopće u interesu, budući rat ugrožava ekonomiju i privredni razvitak. Svaka katastrofa, prirodna ili izazvana ljudskim dejstvom, predstavlja potencijalni rizik i eventualne gubitke. Kapitalistima je taj rizik možda čak i vidljiviji i poznatiji, stoga govoreći o stvaranju “gužve” i društvenih katastrofa zarad ostvarenja profita samo može biti jedan od antikapitalističkih i moralističkih mitova u društvu koje se otima pravcu u kome trenutno ide ostatak zapadno-liberalnog svijeta.
“Racionalnost je biološki fenomen. Racionalnost u djelovanju je svojstvo koje omogućava organizmima s mozgovima, velikim i dovoljno kompleksnim, da imaju svijest o sebi, da koordiniraju njihove intencionalne sadržaje tako da proizvode bolja djelovanja nego što bi proizvodili slučajnim ponašanjem, instiktom, vanjskim utjecajem ili impulsivnim djelovanjem.”, kaže John R. Searle, u knjizi “Racionalnost u akciji”. U pokušaju skretanja s puta racionalnosti, najčešće se problematizira pojam nacionalizma. Zapravo, pitanje je da li se pitanje nacionalizma problematizira, prije bi se moglo reći da se o nacionalizmu uvijek i samo izvode jednostrani zaključci. Jer, infantilno je, krajnje nekorektno “nacionalizam” pripisivati negativna značenja na osnovu pojedinačnih destruktivnih nacionalističkih poteza.
Za problematiziranje tako složenog pojma kojemu se nastoji pripisati monolitno i redovno negativno značenje, potrebno je sagledati historijski kontekst, pojmovno određenje, način upotrebe, te dozu racionalnosti pri njegovoj upotrebi u svakodnevnom narativu, da bismo dobili jasniiji uvid zašto nacionalizam nije nužno zlo, te kako ga dovesti ruku pod ruku sa kapitalizmom.
Ključna dilema koju nastoji razviti citat spomenut na početku teksta jeste moralnost kapitalizma. Ukoliko se pretpostavi da je kapitalizam, po sebi, nemoralan, onda se atribucija moralnosti može oduzeti i slobodi i pravima koji su utjelovljeni u naprednim društvima, upravo zahvaljujući kapitalizmu. Da li je ovo još jedan pokušaj socijalističke struje da kroz modernu propagandu nastoji dovesti u pitanje moralnost slobode koju i sami uživaju?
I kakva je, dakle, veza kapitalizma i nacionalizma? Kako možemo tvrditi da nacionalizam hrani kapitalizam, i obratno, ako je opće poznato da je upravo nadilaženje nacionalističkih narativa pomoglo Zapadu da formira Evropsku uniju, zajednicu država, u kojoj ne postoje granice za promet roba i usluga, što je temeljna odrednica kapitalizma?
Relevantno je istaknuti da postoji rizik mislioca da prilikom elaboracije društvenih odnosa, te dobrobiti koje su kroz historiju donijeli društveni sistemi, prvenstveno kapitalizam, padne u zabludu i zamku opravdavanja deformacija i pogrešaka (koje su svojstvene svakom djelovanju u širem kontekstu), umjesto da se objasni stvarnost.
Stereotipi, poput citiranoga, ništa su drugo do opća mjesta antizapadne propagande. Zato ga odbacujem, kao što odbacujem i tezu o nemoralnosti nacionalizma, i neumorno izjednačavanje nacionalizma i nacizma u manjku političko-društvene pismenosti. Zašto bi, prema ovakvom stajalištu, državljanin jedne države, koji nosi nacionalni identitet te države trebao biti vrednovan kao manje moralan od nekog ko je “nesvrstan” u smislu nacionalnog određenja, ili obrnuto? Mada, i diskurzivno nesvrstani su građani neke države, jer danas ne postoji svijet bez država koje su upućene na saradnju koja donosi dobrobit društvu. A u konačnici, krajnje je nesuvislo držati se antizapadne propagande, a u isto vrijeme uživati u benefitima za čije ostvarenje je zaslužan Zapad i liberalne zapadne vrijednosti.
Maida Šljivić, rođena 26. 06. 1999. godine u Tuzli. Osnovno obrazovanje je stekla u Živinicama, a Srednju medicinsku školu završila u Tuzli. Od 2018. godine studira na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, studijski program Politologija usmjerenja međunarodnih odnosa i diplomatije. Trenutno je studentica 4. godine. Djeluje u svojstvu predsjednice Studentskog vijeća Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, te kao i u svojstvu potpredsjednice Studentskog parlamenta Univerziteta u Tuzli.
