Piše: Amira Banjić
Datum: 25.07.2021. u 20:15
Kategorija: Kritika političkog uma
„Sasvim sigurno postoji značajan broj Srba koji se ne slaže sa nasiljem nad komšijama, nasiljem nad istinom, sa aperthejdom koji sam opisao i koji se provodi i u njihovo ime. Ali, teško im je progovoriti u atmosferi kakva se stvara u RS-u. Trebamo strpljivo čekati i raditi na aktiviranju ovog pravdoljubivog dijela srpskog korpusa. I u BiH i u Srbiji.“, izjava je bošnjačkog lidera Bakira Izetbegovića na aktuelnu situaciju oko donošenja dopune Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine kojom se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida, ali i oko reakcija koje pristižu iz manjeg bh. entiteta RS.
Naime, Milorad Dodik pokrenuo je i prvi potpisao peticiju kojom se izražava stav o neprihvatanju ovog zakona, a činjenica je da su ga objeručke podržali pripadnici srpskog dijela stanovništva. Prisjećanja radi, prije nekoliko mjeseci Izetbegović je dao sličnu izjavu ili opasku srpskom narodu koji podržava destruktivnu politiku svojih lidera, a koja je na tragu onoga što se dešava i ovih dana u entitetu RS, što znači da proces uljuđivanja zahtjeva još veće napore.
Zaista bi bilo licemjerno ne priznati da su ovakve reakcije iz RS-a očekivane, barem za one koji su dosada pratili uzastopne napade na jezik, identitet, kulturu i intergritet Bošnjaka kao sastavne i većinske političke i društvene čionioce Bosne i Hercegovine. Negiranje genocida kojeg je počinila srpska vojska samo je još jedan od pokušaja revizije prošlosti i destruktivnosti u koju sve dublje tone kultura „srpskog sveta“. Reakcije su očekivane, pa ih treba pustiti da se ogole do kraja.
Gradonačelnica Sarajajeva Benjamina Karić prije nekoliko dana posjetila je Banjaluku i gradonačelnika Draška Stanivukovića pružajući ruku pomirenja, iako je u javnosti odavno poznat njegov stav o genocidu u Srebrenici. Nakon svega, postavlja se pitanje da li će gradonačelnica Karić kao i njoj slični političari imati moralnog i intelektualnog kapaciteta da shvate u kakvoj opasnoj političkoj iluziji žive. Foto: Klix.ba
No, šta provođenje ovog zakona zaista znači za Bosnu i Hercegovinu i odnose unutar nje?
Pored satisfakcije koju žrtve zasluženo dobijaju, demistificiran je svaki čin napregnutih nastojanja da se isključivo ljubavlju i slogom gradi prosperitetnija Bosna i Hercegovina, a da je pritom zanemaren svaki oblik sprovođenja istine i pravde. Nažalost, mnogo je aktera unutar bosanskog korpusa na političkoj i javnoj sceni koji grade svoju svijest i svijest građana na iluzionističkim pretpostavkama o životu u BiH koje bi odbacivale prošlost i na osnovnu toga potencirale zajedništvo naroda u BiH.
Nasuprot iluzijama koje dominiraju društveno-političkim životom, realnost je drugačija i zahtjeva potpuno suprotno tretiranje u gradnji mira u Bosni i Hercegovini, a ono zavisi od dva važna faktora – katarze kod Srba i suočavanja sa samima sobom, s jedne, te snazi, strpljivosti i ustrajnosti Bošnjaka u vezi s tim s druge strane. Ono što ubrzava taj proces suočavanja jeste upravo zakon nametnut od strane visokog predstavnika Valentina Inzka kojim je srpskom narodu koji negira genocid pružena ruka za pomoć samima sebi ali i zemljama Balkana koje su krenule u osvajanje suštinskih civilizacijskih vrijednosti.
“Na tom zajedničkom stolu mi ne možemo nikada sigurno naći koncenzus oko načina početka rata kojeg ja zovem agresija na BiH sa drugim stranama. Ne možemo naći sigurno zajednički jezik oko pitanja genocida u Srebrenici. Iz poštovanja jednih prema drugima to bi trebali sačuvati za sebe sve dok ova zemlja ne prodiše na način da u nju ljudi dolaze i da iz nje ne odlaze.” Ovo je samo jedna od problematičnih izjava predsjednika NiP-a, Elmedina Konakovića, kojom hrani servilnost Bošnjaka i relativizira problem kulturpolitičkog rata koji se vodi protiv njih i Bosne i Hercegovine. Foto: hayat.ba
Nasuprot hinjenim necivilizacijskim reakcijama, izjavama i postupcima koji neprestanu pristižu iz manjeg bh. entiteta, u Bosni i Hercegovini se dešavaju važne kulturno-civilizacijske promjene. Ostaje pitanje koliko snage će negatori imati i na koji način pokleknuti pred zakonom koji ih gura u racionalnost i moral. Ali i koliko ćemo mi biti u stanju da prepoznamo recentno političko stanje u kojem smo na odličnoj poziciji sa koje možemo trasirati ubran put ka evroatlanstkim integracijama.
Amira Banjić rođena je 22. 10. 1998. godine u Tuzli. Živi u Klokotnici, Doboj Istok. Osnovnu školu završila je 2013. godine u Klokotnici, a Srednju medicinsku školu, smjer farmaceutski tehničar u Gračanici, koju završava 2017. godine. Trenutno boravi u Tuzli, gdje pohađa treću godinu Filozofskog fakulteta, na Odsjeku za bosanski jezik i književnost.
Bosna ce da prodise onog trenutka kada se bude podelila I kad joj se dodeli Sandzak a odvoji Rep. Srpska.
Sva ostala resenja su nemoguca. Jugoslaviju se krvavo raspala kao multietnicki projekat, tako I Bosna nema svetlu buducnost osim podele.
Treba napravili novu medjunarodnu konferenciju, gde ce trajno da se resi pitanje Bosne i Kosova I Srbije i Sev. Makedonije I da idemo lepo dalje svako na svoju stranu, tek tad ce doci do pravog pomirenja ovako se svi vrte u zacaranom krugu bez pravog resenja.
Lepo možete da dobijete po ušima ko što ste dobili devedesetih. Žena ljepo napisala kolko je važno da se pravilno razumije Inzkova odluka, a ti opet istu pjesmu pjevaš. Dosadni postajete.
99%Srba iz Bosne I Srbije se ne slaze sa ovim sto je zena “lepo napisala” I opet smo u pat poziciji.
Nema vise Milosevica ni Mladica ni njihove pogubne politike tako da ta prica o nekom lupanju usiju je potpuno prazna.
Dogovor oko zabrane negiranja genocida se isto moze postici I to je to.
Sta dalje?
Kao Srbi ce da se promene I vole da postuju Bosnjake, nece, Bosnjaci ce da vole I da postuju Srbe, posle priznavanja genocida, nece.
Zivecemo u skladu kao multietnicka sredina, necemo.
Ovaj je problem je preveliki da moze trajno da se resi bez ustupaka jednih I drugih I bez medjunarodne intervencije
Ja bih licno voleo da se Bosna izgradi kao multietnicka savremeno uredjena drzava ali to je na prostoru bivse Jugoslavije nemoguca misija.
Jednostavno nismo protestanti skandinavski vec balkansko islamska, hriscanska plemena i tu nema spasa.
Bolje da zivimo jedni pored drugih I da se postujemo nego jedni sa drugima u nekom laznom miru bez prave perspeKtive I buducnosti
Prvo, odakle ti ideja da poslije genocida koji odbijaju da priznaju i pokaju se za njega ikoga zanima šta je politička volja Srba? Drugo, kad je moral u pitanju nema ustupaka i dogovora. I treće, najvažnije, Bošnjaci nisu pleme.
Onda sa takvim stavom I razmisljanjem morate da proterate sve Srbe iz R. Srpske. Ja pretpostavljam da bi to vama predstavljao neki idealan scenario ali to je u ovom trenutku neostvarivo.
Ponavljam nema vise Milosevica I Mladica koji su za saveznike u ratu odabrali razalovane sovjetske generale, sad je potpuno druga situacija i moze da se pronadje resenje za opstanak Bosne ali morate ogromne ustupke da pravite Srbima i oni vama, ja to ne vidim ni sa jedne ni sa druge strane.
Znam ja dobro da nismo plemena vec stari juznoslovenski narodi ali ocigledno imamo problema u komunikaciji I ako govorimo gotovo identicnim jezicima.
Ja ne verujem da vi mozete izmedju sebe da pronadjete trajno resenje bez medjunarodnih posrednika, mozda gresim ali videcemo, vreme ce pokazati.